Tornado - meteorološka pojava koja je Dorothy povela na čudesno putovanje u zemlju Oz u filmu Čarobnjak iz Oza - uvijek izaziva strah, znatiželju i nelagodu.

Javljaju se na određenim zemljopisnim područjima, pozanata je “aleja tornada” u SAD-u. Vjerojatniji su u toplom dijelu godine, iako globalnim zagrijavanjem vjerojatnost pojave tornada se proširila na cijelu kalendarsku godinu. U SAD-u se godišnje registrira oko 1250 tornada, a Europa broji pet puta manje tornada te je srednji broj pojave tornada nad Europom 252. Maksimum pojavljivanja je svibanj i lipanj, a najčešće putanje tornada nad Europom su sjeverno od Alpa od Francuske, preko Belgije i Njemačke.

Tornado je povezan uz frontalne oluje i uz lokalne nevere. Vrtlog tornada je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog Cumulonimbusa, a podsjeća izgledom na slonovu surlu ili lijevak. Rotacija u vrtlogu je u ciklonalnom smjeru (obrnuto od kazaljke na satu na sjevernoj hemisferi), a može doseći brzine do 480 km/h.

Tornado je u meteorološkim razmjerima kratkotrajna pojava, traje od nekoliko minuta do jednog sata, premješta se brzinom od 40 do 80 km/h, širina traga na tlu mu je u prosjeku 200 metara, a duljina traga vrlo rijetko doseže 10 kilometara.

Nestabilna atmosfera, visoka temperatura zraka i velika vlaga zraka te mlazna struja ili smicanje vjetra po visini uvjet je koji mora biti ispunjen da se tornado stvori. Navedeni uvjeti najčešće su ispunjeni kod prodora hladnih fronti gdje dolazi do susreta hladnog suhog zraka s vlažnim toplim zrakom.

Tornado se pojavljuje na desnoj stražnjoj strani superćelijskih olujnih oblaka. Uzdizanjem toplog zraka dolazi do kondenzacije vodene pare pri čemu nastaju oblaci te se oslobađa latentna toplina (energija) koja zrak podiže dalje u visinu. Zbog jakih uzlaznih strujanja, horizontalno smicanje zraka počinje zakretati prema gore, prelazeći u vertikalno čime se formira mezociklona i nastaje superćelija oluja, tj. superćelijski Cumulonimbus.

Kod klasifikacije tornada koristi se Fujita ljestvica koja se temelji na šteti koju vjetar izazove. Kategorije brzine vjetra su F0 64-116 km/h, F1 117-180, F2 181-253, F3 254-332, F4 333-418, F5 > 419 km/h.

Razmjerno mali broj tornada u Hrvatskoj je znanstveno obrađen i opisan. Najpoznatiji je slučaj tornada u Novskoj 1892. kod kojeg je vjetar prevrnuo vagone na željezničkoj pruzi, a procijenjena je brzina od 260 km/h. Prema Fujitsa skali bio bi tornado klase F3. 1973. zabilježen je tornado na Zagrebačkoj gori kod Adolfovca koji je oštetio i tadašnju žičaru, 2007 zabilježen je tornado u Podravskoj Slatini. Na Jadranu su česti, ali manjih razmjera, poznati kao pijavice. Nastaju uslijed jakog smicanja vjetra i nestabilne atmosfere, ali ne moraju biti povezani s grmljavinskim Cb oblacima. Pijavice na Jadranu su najčešće u kolovozu.