„Novinarstvo u Tennesseeju odviše je uzbudljivo za mene“, uz poniznu ispriku napisao je novinar u otkaznom pismu vlasniku i glavnom uredniku „Jutarnje slave i ratnog pokliča“, lokalnih novina južnjačkog okruga Johnson.
Tako završava „Novinarstvo u Tennesseeju“ velikog Marka Twaina, kratka humoreska napisana prije evo točno stotinu i pedeset godina – u vrijeme kad je slavni brko radio kao reporter i dopisnik nekoliko ozbiljnih američkih redakcija – u kojoj pisac brzopotezno skicira karikaturu živog novinskog izdavaštva države Tennessee, sa štampom urnebesnih mobilizacijskih naziva poput „Dnevni hura!“, „Jutarnji urlik“, „Moralni vulkan“ ili „Grom i bojni zov slobode“.
Kad sam se prije koju godinu i sam zatekao kako pišem otkaz vlasnicima zagrebačke kompanije „Jutarnja slava i ratni poklič“, i glavnom uredniku njihovih južnjačkih lokalnih novina – „Grom i bojni zov slobodne Dalmacije“ su se zvale, ili tako nekako – u jednom mi je trenutku pala na um i blesava zamisao da im pošaljem Twainovo pismo kao svoje. Na kraju sam odustao, jer nitko od adresanata ionako ne bi shvatio. Na kraju je ispalo dugačko, patetično oproštajno pismo, napisano kad sam na koncu malodušan shvatio da nikad neću moći bolje od Twainove rečenice: „Novinarstvo u Tennesseeju odviše je uzbudljivo za mene.“
Kao i ostale novine države Tennessee, ni Splitski „Grom i bojni zov slobodne Dalmacije“ – ili kraće „Slobodnu Dalmaciju“, kako je južnjaci zovu – još otada nisam uzeo u ruke, pa nisam ni znao koliko su daleko u međuvremenu odmakli u njegovanju najviših profesionalnih standarda i, hm, uzbuđivanju svoga čitateljstva. Ne bih to zapravo znao ni danas, da nisam nekidan u kafiću naletio na hrpu hrvatskih novina i zapanjen stao čitati vijesti s novim detaljima najveće nacionalne afere i otvorenog rata Severine i njenog bivšeg muža, beogradskog biznismena i srpskog kralja bakra Milana Popovića, oko skrbništva nad zajedničkim djetetom.
Kako, rekoh, ne pratim „Dnevni hura!“, „Jutarnji urlik“, „Moralni vulkan“ i „Slobodnu Dalmaciju“, nisam imao pojma da je Severinin muž Igor nedavno sigurnosnim kamerama uhvaćen kako izlazi iz crnog Audija i kriomice pred kapiju Milanove zagrebačke rezidencije postavlja zapaljenu nekakav čudni crni cilindar. Najprije se, čitao sam halapljivo, mislilo da tajanstveni predmet predstavlja sofisticiranu eksplozivnu napravu, a onda su hrvatski istraživački novinari s izvrsnim vezama u policiji otkrili kako je zapravo bila riječ o naročitoj crnoj svijeći, odnosno – crnoj magiji.
„Novinarstvo u Hrvatskoj odviše je uzbudljivo za mene“, pomislio sam bacajući se na koncu na izvještaj „Groma i bojnog zova slobodne Dalmacije“, koji – na moje golemo iznenađenje – u tom bespoštednom medijskom ratu za uzbuđivanje čitatelja i goli profit jedini, čini se, nije podlegao žutilu i senzacionalizmu. U skladu s najboljim običajima i kanonima zanata, u „Slobodnoj Dalmaciji“ su zatražili analizu profesionalca, koji je autoritativno i uvjerljivo objasnio kako je cijela stvar s crnom magijom – besmislica.
„Odgovorno tvrdim da ni Igor ni Severina uopće nemaju pojma kako se radi urok, a pogotovo crna magija. Urok se ne radi ovako kako je to zabilježila kamera“, strpljivo istraživačkoj novinarki „Slobodne Dalmacije“ tumači Theo M. Ljubić, čitateljstvu predstavljen kao „poznati astrolog Crveni mag“ iz Splita. „Crne svijeće koriste se u crnomagijskim udarima, ali prvenstveno u obredima kada se okreću naopako prilikom zazivanja demona i zlih duhova. Postavljanje te svijeće ispred Popovićeva ulaza nema apsolutno nikakav magijski učinak.“
Ima li građanstvo razloga za zabrinutost?, pita novinarka. Nema, tvrdi ugledni Crveni mag. „Na prostorima Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, sve dolje do Grčke, ne postoji osoba koja može napraviti ubitačni crnomagijski urok. Ili barem nije poznata u javnosti. Za takvo što definitivno postoje ljudi u Rumunjskoj, osobno imam kontakt s jednom Rumunjkom koja živi u Bukureštu i koja se bavi time. I ja znam kako se to radi, ali se time ne bavim“, završio je svoju ekspertizu ugledni splitski Crveni mag Theo M. Ljubić. Koliko je poznato, jedini u Hrvatskoj i na Balkanu koji „može napraviti ubitačni crnomagijski urok“.
Sunce ti jebem, to se zove novinarstvo! – pomislio sam. Bez podilaženja čitateljima, bez jeftinog bulevarskog senzacionalizma, „Slobodna Dalmacija“ pruža čitatelju preciznu informaciju i znanstvene analize profesionalnog maga, „okultnog astrologa i Viteza templara“ Thea M. Ljubića von Klingera. Poput one prije četiri-pet godina, kad smo dobili novu predsjednicu, „Dnevni hura!“, „Jutarnji urlik“ i „Moralni vulkan“ se stali natjecati tko će izvući sočniji i pikantniji detalj iz njene biografije, a Crveni mag Theo M. Ljubić von Klinger u „Gromu i bojnom zovu slobodne Dalmacije“ trezveno objašnjavao kako je Kolinda Grabar-Kitarović „astrološki Bik s ascedentom u Vodenjaku i Mjesecom u Biku“, koji će „ispuniti većinu svojih obećanja“. Ili još ranije, slavnih devedesetih, kad su novine urnebesnih mobilizacijskih naziva širile ratnu propagandu i plašile Hrvate krvožednim srbočetnicima, a Crveni mag u „Slobodnoj Dalmaciji“ autoritativno i uvjerljivo objašnjavao kako je cijela stvar sa strašnim srbočetnicima besmislica, jer su „Srbi niža bića od crnaca“.
Nevažno je, naravno, to sitno više biće, nebitan je on i posve neupotrebljiv, osim – eto – kao brzopotezna karikatura živog hrvatskog novinarstva, u kojemu se šarlatanska bulevarska štampa bavi Severinom, a ozbiljne novine crnom magijom.
U državi Tennessee, u kojoj je glavna nacionalna politička afera, najveća u posljednje dvije godine, jedna obična dječja svađa na jednom školskom igralištu – bučna rasprava između nekog mutavog adolescenta sa socijalnim inhibicijama, njegove opasno ambiciozne cure što mu je na tulumu lagala da je završila faks, njenog bivšeg tipa s narcisoidnim poremećajem koji visi na Fejsu i za velikog odmora tumači ekipi iz škole da je evolucija izmišljotina židovskih financijskih krugova, te njihova prijatelja što se boji cijepljenja, pa širi po razredu priče kako u školskoj ambulanti u cjepivo melju dječje fetuse – u državi dakle u kojoj se politolozi, analitičari, astrolozi i kolumnisti već danima najozbiljnije bave jednom pubertetskom svađom oko toga tko će s kim na ekskurziju, Crveni mag Theo M. Ljubić von Klinger u „Gromu i bojnom zovu slobodne Dalmacije“ sam je trezveni, hladni glas razuma.
Mirno sam stoga sklopio „Grom i bojni zov slobodne Dalmacije“, „Jutarnju slavu i ratni poklič“, „Dnevni hura!“ i „Moralni vulkan“, složio ih i vratio na šank, platio kavu, izašao iz kafića i otišao na općinu, promijenio ime i prezime, napisao dugačko, patetično oproštajno pismo i kupio avionsku kartu za francuski Toulouse, pa uzeo taksi do u Rue Pérignon broj 2, pozvonio na kapiji i prijavio se u Legiju stranaca.
Novinarstvo u Tennesseeju, shvatili ste, odviše je uzbudljivo za mene.
