„To je vrlo specifična situacija. Ukoliko je okruženje u domu zdravo, mislim da bi to bilo prihvatljivije.“ Tako je na pitanje novinarke televizije N1 - je li za djecu bez roditeljske skrbi bolji dom za nezbrinutu djecu ili usvajanje kod istospolnih partnera – odgovorio trostruki narodni heroj, živa legenda i ultimativni seks simbol hrvatske karantene, ministar zdravstva Vili Beroš.

Iskustvo nas uči kako u raspravama o ovakvim, kako ono, „specifičnim situacijama“ valja prešutjeti ono što nam prvo padne pa pamet, pa prešutimo. Preskočimo čak i ono drugo što nam padne na pamet. Recimo: kako ministar zdravstva ili bilo tko drugi zna je li za djecu bez roditeljske skrbi prihvatljivije odrastanje u domu ili kod istospolnih partnera? O prihvatljivosti rješenja za nezbrinutu djecu, kako sama riječ kaže, može govoriti samo dijete koje traži prihvaćanje. To je isto kao kad bismo sada, štajaznam, vi i ja raspravljali bi li za ministra zdravstva, sredovječnog hvarskog Splićanina, u kakvoj hipotetskoj svjetskoj pandemiji bio prihvatljiviji splitski Dom za stare i nemoćne u Vukovarskoj ulici ili vila neke dvije lezbijke na Hvaru. Razumijete onda zašto valja preskočiti stvari koje vam prve i druge padnu na pamet.

Preskočimo stoga psovke i hipoteze, i usredotočimo se na ono što je empirijski dokazivo i provjerljivo. U Hrvatskoj je trenutačno oko dvije i pol hiljade djece bez roditeljske skrbi, od kojih je tisuću i pol smješteno u domovima za nezbrinutu djecu, a još hiljadu njih iz domova privremeno zbrinuto kod udomiteljskih obitelji. Evo jednog vrlo nehipotetskog pitanja za ministra: odakle sva ta djeca u hrvatskim domovima? Odakle u Hrvatskoj dvije i pol hiljade djece bez roditeljske skrbi, odakle sve one desetine tisuća napuštenih mališana koje su proteklih decenija prošle kroz sustav institucionalnog zbrinjavanja?

Dugo me proganjalo to pitanje, pa sam proveo malo istraživanje. Ne pitajte me kako, dugo je trajalo: ukoliko, uostalom, ministar zdravstva sumnja u znanstvenu vjerodostojnost i metode mog istraživanja, neka ga provede sam i dokaže drugačije. Ne sumnjam da hoće, jer rezultati su uistinu šokantni: sva nezbrinuta djeca u Republici Hrvatskoj, svih dvije i pol tisuće njih bez roditeljske skrbi, baš svako pojedinačno, do posljednjeg takvog djeteta, u dom ili kod udomitelja je došlo iz disfunkcionalne ili unesrećene, hm, raznospolne zajednice!

Naravno, glupane – trijumfalno će poentirati ministar Beroš – djeca i ne mogu doći iz druge i drugačije doli iz raznospolne zajednice: zato je zajednica muškarca i žene jedina prirodna i zdrava obitelj, i zato je raznospolna prirodna obitelj jedino „zdravo okruženje“ za odgoj djeteta. Do istog zaključka, na koncu, nakon dužeg istraživanja sam došao i sam, samo što me neukrotiva znanstvena znatiželja tjerala još dalje: ako je heteroseksualna zajednica zaista jedina iz koje nastaju djeca, a izgleda da jest, i ako je zajednica muškarca i žene jedino zdravo okruženje za dijete – kako pak tvrde ministar Beroš i ostali čuvari narodnog zdravlja – odakle onda sva ona djeca u hrvatskim domovima? Odakle u Hrvatskoj dvije i pol hiljade djece bez roditeljske skrbi, odakle sve one desetine tisuća napuštenih mališana koje su proteklih decenija prošle kroz sustav institucionalnog zbrinjavanja?

Ako izuzmemo djecu koja su bez roditeljskog doma ostala zbog bolesti ili nesreće, sva ostala – svako do posljednjeg – u domovima za napuštenu djecu završila su zato što su im jedno ili oba biološka, dakle prirodna roditelja bili nesposobni za roditeljstvo – bilo da je riječ o narkomanima, alkoholičarima, nasilnicima, kriminalcima ili pedofilima – ili pak nespremni za tu obavezu, bilo da su se uplašili djeteta, nisu ga ni željeli, ili su jednostavno i sami bili djeca. Svim tim parovima zajednička je bila samo jedna stvar: bili su muškarac i žena.

Da li činjenica kako je sto posto djece u domove došlo iz raznospolne zajednice znači da – paušalnim kriterijima čuvara narodnog zdravlja – zajednica muškarca i žene nije zdrava za dijete? Naravno da ne znači, to čak i ja znam. Kako je, međutim, za zaključak da istospolna zajednica nije zdrava za dijete dovoljna već i činjenica da je iz takve zajednice došlo nula posto djece? Na temelju kojih iskustava, kojih istraživanja i koje statistike ministar Beroš to zaključuje? Jasno, ako izuzmemo katolički argument po kojima ga muškarac i žena jedini mogu napraviti, potpuno jednako validan i za tvrdnju kako ga jedini smiju i zlostavljati ili napustiti.

Ključna je, razumjeli smo, ministrova riječ „zdravo“: to je „specifična situacija“, pa je za djecu dom prihvatljivije rješenje ukoliko je, citiram, „okruženje u domu zdravo“.

Iskustvo nas uči kako u raspravama o ovakvim, kako ono, „specifičnim situacijama“ valja prešutjeti ono što nam prvo padne pa pamet, pa prešutimo. Preskočimo čak i ono drugo što nam padne na pamet. Recimo, zna li ministar Beroš kakvo je okruženje u hrvatskim domovima? O okruženju u domu za nezbrinutu djecu, kako sama riječ kaže, mogu govoriti samo nezbrinuta djeca. To je isto kao kad bismo sada, štajaznam, vi i ja zaključili kako je svjetska pandemija jedna „specifična situacija“, i kako je za ministra zdravstva Dom za stare i nemoćne u Vukovarskoj ulici u Splitu prihvatljiv ukoliko je okruženje u tom domu zdravo. Razumijete onda zašto valja preskočiti stvari koje vam prve i druge padnu na pamet.

Preskočimo stoga psovke i hipoteze, pa pitajmo izravno: zašto Vili Beroš – ako je već u toj „specifičnoj situaciji“ ključno okruženje – nije pretpostavio da bi okruženje moglo biti zdravo i u istospolnoj zajednici? Zašto, na primjer, potpuno istu misao nije formulirao objašnjenjem kako su istospolni partneri prihvatljivi „ukoliko okruženje u domu nije zdravo“? Oslobodimo znanstvenu znatiželju, otiđimo još dalje i pretpostavimo da je jednako zdravo okruženje i u domu i kod istospolnih partnera: je li dom i dalje prihvatljivije rješenje?

Naravno da jest, glupane – šupački je prešutio ministar Beroš, jer za razliku od nas, kako vidimo, uopće ne pretpostavlja mogućnost zdravog okruženja u zajednici koja nije heteroseksualna. Da pretpostavlja, makar hipotetski, rekao bi kako su istospolni partneri prihvatljivije rješenje „ukoliko je okruženje u takvoj zajednici zdravo“. Tim više što se zdravo okruženje u domovima za djecu bez roditeljske skrbi uopće ne podrazumijeva – molim lijepo, to nisam rekao ja, nego ministar Beroš – i što se potpuno istim kriterijem „zdravog okruženja“ državni sustav ravna i kad su mu raznospolni partneri prihvatljiviji od doma.

Preformulirajmo to pitanje u jednostavno: ako je pri udomljavanju ili usvajanju djece spremnost muškarca i žene da djetetu pruže „zdravo okruženje“ važnija nego spremnost da dokažu svoje seksualne sklonosti, zašto je kod istospolnih parova seksualnost važnija od zdravog okruženja za dijete?

Preformulirajmo sada to pitanje u neugodno: ukoliko gay par ne može usvojiti dijete samo i isključivo zato što ga i sam ne može napraviti, i ukoliko se „jalovi“ istospolni partneri zbog toga podrazumijevaju „nezdravim okruženjem“ za odgoj djeteta, znači li to da ga ne bi smjeli udomiti ili usvojiti niti oni raznospolni partneri koji iz bilo kojeg razloga ne mogu imati djecu? Jesu li i oni „nezdravo okruženje“?

Pitam zato što se golemi postotak kandidata – ministar Beroš šokirat će se kad čuje – na udomljavanje ili usvajanje djece iz domova odlučuje upravo zbog toga što i sami ne mogu imati djecu. Jako bi ih, vjerujem, zanimao Berošev odgovor. Dakle, da ili ne: jesu li takvi parovi zdravi ili nisu? Ukoliko par koji ne može imati djecu zbog oštećenih jajovoda žene nije „zdrav“, zašto mu država povjerava djecu iz domova? Ukoliko je pak „zdrav“, kako to nije i par kod kojega obje partnerice imaju savršeno zdrave i neoštećene jajovode?

Osim, jasno, ukoliko Berošev šupački neizrečen argument podrazumijeva – a kako vidimo, prilično jasno podrazumijeva – da je istospolna zajednica po definiciji neprirodna i nezdrava. Zašto onda ministar Beroš, trostruki narodni heroj, živa legenda i ultimativni seks simbol hrvatske karantene, nije otišao do kraja, pa jasno i glasno rekao kako su istospolni partneri apsolutno neprihvatljivi, pa čak i ukoliko okruženje u domu nije zdravo?

Zato, shvatili ste, što je zdravo katolički raznospolan: muškarac, a pička.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.