„Srcedrapajuće“, tom je riječi glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres opisao ono što se događa u Sudanu, trećoj po veličini afričkoj državi, onoj koja je „iznenadila“ svijet erupcijom tinjajućih borbi vojske i paravojski, nakon što već tri godine, nakon svrgavanja diktatora i ratnog zločinca, Omara Bashira, ne uspijeva naći kurs za strateški važnu zemlju južno od Egipta, istočno od Crvenog mora, sjeverozapadno od Etiopije i Eritreje, zemlju na istočnom kraju sahelske regije, zemlju koju se u Bashirovo doba optuživalo za treniranje islamističkih militanata, zemlju koja je nakon Bashirovog pada postala poligonom lukrativnih ugovora država od Ujedinjenih Arapskih Emirata do Rusije, od vojne suradnje do ekstrakcije bogatih prirodnih resursa.
Je li srcedrapajuće kada se nešto perpetuira više od pola stoljeća, a ništa se ne promijeni? Možda nešto duboko nije u redu s onim što stalno ponavljamo. Onda ništa nije srcedrapajuće, onda je sve krivo.
Sudan je jedna od afričkih zemalja slučajeva, uz sve nevolje o kojima sada možete čitati u svjetlu užasa, statistika nam kaže i to da je je 11,7 milijuna ljudi na rubu je gladi, oko tri milijuna neuhranjene je djece, u državi je više od milijun izbjeglica, uglavnom onih iz regionalnih sukoba, gotovo četiri milijuna je interno raseljenih. Vuče kroz desetljeća mililjarde i milijarde humanitarne i razvojne pomoći.
Unatoč ekonomskim mogućnostima koje su Sudanu nova savezništva s državama malo ili ništa demokratskog mogla donijeti, bilo vojnim sporazumom s Moskvom koji je potpisan 2019. na sedam godina, bilo onim s Katarom o razvoju luke Suakin vrijednim četiri milijarde dolara, bilo izvozom zlata u Ujedinjene Arapske Emirate u proteklih četiri godine vrijednim 16 milijardi dolara, Sudan je prije dvije godine imao najvišu inflaciju u Africi, preko 130 posto, a GDP je pao za gotovo devet posto i sve to kulminiralo je borbama ljudi s oružjem bili oni vojni ili paravojni, profiterima koji zemlji nisu pomogli, nego su je i dalje vodili prema sirotinji i bijedi.
Kada je Xi Jinping postao predsjednikom partije i države, prvo putovanje na koje je otišao 2012. godine bila je afrička turneja. Kineski utjecaj u Africi kao dio strategije Jedan pojas, jedan put postao je novom realnošću. Ruska penetracija na kontinent događala se gotovo simultano s gomilanjem oružja na ukrajinskoj granici. Wagnerovi plaćenici švrljaju svugdje od Srednjoafričke Republike, preko Malija i Burkine Faso, tradicionalno francuskih sfera utjecaja, drže šapu na zlatu, kobaltu. S padom vlada u Bamaku ili Ouagadougouu, na trgovima glavih gradova vijorile su se ruske zastave i uzdizala Putinova slika.
Rat koji vodi Rusija doktrinom je definirao Putin u govoru u Kremlju 30. rujna prošle godine kada je proglasio ilegalno pripojenje ukrajinskih istočnih regija, rat je građen na narativu „antikolonijalnog“ u Africi. Rusija sebi uzima ulogu koju tijekom hladnog rata nije imala, a nema je svakako ni sada s rastućim imperijalizmom koji realizira kroz brutalnu silu ili plaćeničke skupine koje stavljaju šmajser na resurse, a korupcijom dovode nove vlade.
U geopolitičkoj igranci bez presedana od kraja Drugog svjetskog rata, svijet se preslaguje prema promjeni ekonomskog modela zbog galopirajućih izazova klimatske krize, prema demografiji, migracijama. Afrika će u tom smislu za naše, europsko buduće tkivo biti od presudne važnosti. Kontinent s milijardu mlađih od 35 godina u iduća dva desetljeća, sa svojim nepreglednim resursima bitnim za klimatski neutralnu ekonomsku tranziciju, digitalizaciju i vojnu industriju, mjesto je od interesa za sve one koji upravo vode aktualnu globalnu „igranku“.
Foreign Affairs, jedan od najutjecajnijih globalnih časopisa o međunarodnim odnosima u novom broju donosi udarni temat o „nesvrstanom“ svijetu koji se stvara mimo trokuta Zapad (EU i SAD) – Rusija – Kina. Upravo zbog ovisnosti koje je, da ne idemo dalje od Afrike, nova geopolitika u regiji zadala, mnoge zemlje bile su neutralne u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu. Malo tko danas povlači paralele s povijesti i onime što je pokret nesvrstanih inicijalno značio i radio u vremenu u kojem je nastao. On i danas postoji, no do aktualnog trenutka bio je marginalan.
Mnogi će argumentirati kako je malo toga istog kao u doba hladnog rata, no mnogi će reći upravo suprotno, kako je puno toga isto, te kako se stvari nisu riješile ni od kraja drugoga svjetskog rata.
Gdje smo tu mi i gdje je tu i opet Afrika?
Što učiniti da naše južno susjedstvo, koje s razlogom sa skepsom gleda na nekadašnje kolonijalne gospodare iz Europe i na kojem narativu Putin igra svoju prljavu igru, s plaćeničkim skupinama, trljajući živce i Kini i dovodeći opet Ameriku u igru na kontinentu za Bidenove administracije?
Europi bi u interesu trebalo biti snaženje Afričke unije. Jaki ekonomski kontinent sam po sebi u stoljeću pred nama značio bi novo preslagivanje globalnih odnosa u kojima bi afričke države mogle polako izlaziti iz začaranog kruga duga i razvojne pomoći i krenuti bržim razvojem. Hoće li im u takvim okolnostima, s mladim i propulzivnim stanovništvom biti atraktivniji set vrijednosti koji nude Rusija ili Kina ili ćemo moći stvarati novu polugu povjerenja prema nama, koji i dalje smatramo da je sustav znan kao liberalna demokracija nešto što najbolje i najzdravije ide pod ruku s ekonomskim razvojem?
Hoće li Europa moći stvarati paralelnu strategiju redukcije ili ciljane migracije s ekonomskim jačanjem južnog susjedstva također je veliko pitanje. Politika se često pokazivala kratkovidnom. Od situacije u Libiji, preko ratova u Zapadnoj Africi tijekom 90-ih, Ruande, do sahelske regije i Roga Afrike.
Obzirom na stratešku potrebu broj jedan za put prema klimatski neutralnoj ekonomiji Europa u Africi mora imati saveznika.
Jasno je zašto je Hrvatska nakon neovisnosti htjela otklon od sve što je nosilo predzank „jugoslavenskog“, no prije deset godina ušla je u zajednicu kojoj je ključno vanjskopolitičko oružje do usložnjavanja kriza u proteklih nekoliko godina, bila razvojna politika. Primarno prema južnom susjedstvu. Prema Africi. Prvi europski povjerenik iz Hrvatske upravo je dobio resor razvojne politike, no ni iz takve naše povijesne priče s „državama u razvoju“ ili ako hoćete nesvrstanima, u novo vrijeme nismo ništa donijeli niti adaptirali. Mali smo, kažu neki, no mali u globalnoj politici često igraju ključne uloge.
Dok ovo pišem nalazim se u Grčkoj, u Delfima, na jednom od najvećih europskih foruma o međunarodnim odnosima i izazovima. Centar svijeta antičke Grčke pred nas je donio ista pitanja koja su proročištu na ovom mjestu postavljali mnogi u to vrijeme.
Navigirati u nesigurnom svijetu, s toliko velikim mega prijetnjama kako ih naziva ekonomist Nouriel Roubini, nikako nije lako.
No, ponekad su i male stvari indikativne. Tijekom mog boravka ovdje pročitala sam da je jedan od zaključaka trilateralnog sastanka šefova diplomacije Hrvatske, Slovenije i Austrije, da se krene sa zajedničkom inicijativom prema državama Afrike, Latinske Amerike, Azije i Oceanije. Dvije članice Europske unije i NATO-a i jedna vojno neutralna članica Europske unije, prirodno i povijesno navezane jedna na drugu u novim geopolitičkim okolnostima kreću novim-starim putem koji je kao put opstanka u drugom povijesnom vremenu jedna druga država kreirala kao put opstanka i formiranja ekonomije. U današnoj Europi suočenoj s mega prijetnjom s istoka, potrebno je naći glasove koji u tom drugom, kako ga i opet naziva Foreign Affairs, nesvrstanom svijetu, možda može naići na otvorena vrata zbog povijesnog naslijeđa ili novog koje je na starom uvijek moguće graditi ili iz njega učiti u novom vremenu. Globalni jug, kako ga totalno krivo Zapad naziva, morat će biti jedan od ključeva prema scenariju za budućnost. Nesvrstani, s Indijom, potkontinentom koji postaje najmnogoljudnija zemlja svijeta. No, Europi mnogo bliže – s Afrikom, golemim kontinentom razlika i potencijala u centru. To nam treba. Kako bi se srca napokon prestala drapati i slamati. Dok se globalni poredak kakvog smo znali polako raspada.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!