"Napadnuta je europska demokracija, nitko neće proći nekažnjeno!", zavapila je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola na otvaranju ovotjedne plenarne sjednice, nakon što je njena potpredsjednica optužena za korupciju.

I ne samo njena potpredsjednica, Eva Kaili, Grkinja iz redova socijalista, već i brojni drugi zastupnici te s njima povezani predsjednici sindikata, nevladinih udruga. Skupina je optužena da je uzimala novac u zamjenu za pokušaj preusmjeravanja rasprava u Europskom parlamentu u korist “jedne zaljevske zemlje”. Ta zaljevska zemlja je ni manje ni više nego Katar, isti onaj Katar u kojem traje Svjetsko nogometno prvenstvo.

Dok potpredsjednica Europskog parlamenta niječe optužbe, belgijska policija objavljuje fotografije zaplijenjenog novca u njenom stanu, a cijela priča o podmićivanju poznata je, ako ne iz zbilje, onda barem iz brojnih filmova. Je li korupcija imanentna ljudskom biću, o tome su pisali brojni filozofi, a da ne ulazimo u raspravu o moralu i etici, pisat ćemo samo o Europi, demokraciji i korupciji. Dok je Metsola i dalje ljutito govorila kako zloćudni akteri povezani s autokratskim trećim zemljama instrumentaliziraju europske zastupnike da sebi podčine europske procese, u parlamentu se glasalo o obustavljanju rada na zakonodavnim predmetima koji se odnose na Katar te o tome da se predstavnicima katarskih interesa zabrani pristup Europskom parlamentu.

Na Twitteru, mađarski premijer Orban obijesno se sprda s dramom u Europskom parlamentu, govoreći kako je to eto “ta Europa koja želi Mađarsku kažnjavati zbog vladavine prava”. Malo tko mu odgovara da to upravo jest vladavina prava, da se pronađu korupcija, zaplijeni novac, a optuženi na koliko god visokoj poziciji bili završe iza rešetaka. Valjda bi to barem on trebao znati.

Treba biti oprezan i nikako ne dopustiti da se miješaju jabuke s trulim jabukama. Zadriglo, bahato ruganje onih koji su prekršili norme onima koji krše norme, jedno je od opisanih pravila u populističkim udžbenicima. Stvarati nepovjerenje u postojeće institucije, dok ih populisti na vlasti zarobljavaju, mijenjajući zakone, dakle erodirajući te iste demokratske institucije političkim imenovanjima sudaca primjerice. Nepovratna šteta demokratskom procesu otvara ambis prema autokraciji. No, kako Europa stoji s korupcijom?

Eurojust, europska agencija za pravosudnu suradnju u svibnju je objavila opsežnu analizu u kojoj piše kako je u posljednjih šest godina registrirano više od 500 korupcijskih slučajeva u EU-u, u 2021. čak 112, što pokazuje kako je korupcija u porastu te se traži “više Europe”, dakle jača prekogranična suradnja i policijskih i pravosudnih tijela u njenom suzbijanju. (Eurojust Casework on Corruption: 2016-2021 Insights | Eurojust | European Union Agency for Criminal Justice Cooperation)

Nakon OLAF-a i onoga što radi Europol, osnivanje ureda Europskog tužitelja, vidjeli smo, iznimno je uspješan model. Prema izvješću Eurojusta, top pet država uključenih u korupciju su Grčka, Njemačka, Rumunjska, Italija i Španjolska. Veliku ulogu igraju i treće zemlje, kao u slučaju u Europskom parlamentu. Eurojust je u razdoblju između 2016. i 2021. zabilježio čak 42 države uključene u korupcijske skandale. Suradnja Eurojusta s uredima u trećim zemljama pokazala se tako ključnim u visokoprofilnim slučajevima poput otkrivanja korupcije oko medijskih prava upravo za Svjetsko prvenstvo u Katru.

Ipak korupcija je tajnovita igra te je za njezino otkrivanje iznimno bitna javnost. Zaštita zviždača, zaštita novinara. Ako živite u prostoru i vremenu u kojem se aktivno radi na podrivanju demokratskih institucija, rušenju povjerenja u medije, ako se ne štiti novinare i zviždače, onda razni ovi i oni interesi, kompanije, političari, sumnjive države mafije i kriminal rade što hoće. Onda se na teritoriju Europske unije likvidiraju novinari, poput Daphne Caurane Galizije i Jana Kučijaka, na Malti i u Slovačkoj. Oboje su istraživali korupciju, oboje su smaknuli ljudi na platnom popisu sumnjivih oligarha koji su odrađivali prljave poslove za vlast. Bilo je prokleto teško pred sud dovesti počinitelje, naručitelje još ne.

Eurobarometrovo istraživanje otkrilo je da 68 posto Europljana smatra kako je korupcija i dalje široko rasprostranjena u njihovim zemljama. U Hrvatskoj, Grčkoj, Portugalu i Cipru to misli više od 90 posto ljudi. Manje od 50 posto u to vjeruje u Estoniji, Finskoj, Danskoj, Švedskoj i Luksemburgu. Eurobarometar, kao i Transparency International mjere percepciju korupcije jer je priroda korupcijskih činova nemjerljiva direktno. Pod korupcijski kišobran spada toliko toga što je povezano sa zloporabom povjerene moći za privatnu korist.

Zbog korupcije je s vlasti otišao austrijski kancelar Sebastian Kurz, češki glasači kaznili su vladu Andreja Babiša optuženog za manipulaciju europskim novcem, oko optužbi za korupciju odgovarali su francuski premijer Fillon i predsjednik Sarkozy. Vlada je pala u već navedenoj Slovačkoj zbog ubojstva novinara Kučijaka, kao i na Malti zbog ubojstva novinarke Galizije. Drmao je prije koju godinu tzv. “kavijar- gate” Vijeće Europe, nakon otkrića da je Azerbajdžan mitio zastupnike po istim pitanjima kao sada Katar.

Vladavina prava svuda je pod pritiskom sve više i na sve više razina. Politički prostor u Europi i dalje je nacionalan, a kriminal odavno transnacionalan. Lik i djelo Laure Kovesi, nekadašnje rumunjske, a sada europske tužiteljice, kao i ured Europskog tužitelja koji je osnovan, pokazuju koliko je pitanje povjerenja bitno građanima kako bi se osjećali sigurnima u doba kada povjerenje u nacionalne institucije pada. Kada pričamo o zavodljivoj muzi znanoj kao korupcija, treba nam dakle više Europe, posebno u ovako riskantna vremena. I kada Europljani igraju u finalima, a njihovi čelnici sjede u počasnim ložama, pratimo što rade dan nakon utakmice ili koju godinu nakon mandata, tko ih zapošljava ili od koga primaju novce. Pišimo ili zviždimo. Ako nam je, pokazuje vrijeme, i na europskom kontinentu život mio.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.