Nedoumice oko toga hoće li čepovi privezani za jednokratne boce značajnije smanjiti zagađenje od plastike praktično nema jer izvjesno je da neće.
Najbolji način da se smanji zagađenje plastikom jest da smanji njena proizvodnja, odnosno potrošnja, prije svega one jednokratne plastike, koja čini najveći dio plastičnog otpada.
Ipak, to se još uvijek ne događa, a razlog tome su ogromni profiti najvećih prozivođača plastike. U pitanju su multinacionalne kompanije, čiji se proizvodi prodaju širom svijeta.
Podsjetimo, odluka o vezivanju čepova za plastične boce je dio direktive Europske unije. Prema njoj je od trećeg srpnja 2024. godine zabranjena proizvodnja jednokratne plastike, međutim, postoji veliko ali, pošto se, kako se navodi, “boce s čepovima i poklopcima izrađenima od plastike mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijkeom faze predviđene upotrebe proizvoda”. Još jedan od uvjeta koji omogućuje dalju prozvodnju jednokratne plastike jest da boce trebaju sadržavati najmanje 25 odnosno 30 posto reciklirane plastike.
Veliki zagađivači
Prema istraživanjima, udio prozivodnje plastike u ukupnoj emisiji štetnih plinova koji izazivaju efekt staklenika iznosi između četiri i četiri i pol posto što ovu industriju čini jednim od većih zagađivača.
Svake godine čovječanstvo napravi između 380 i 460 milijuna tona plastike od čega ogromna većina završi na deponijama i u oceanima. Primjera radi, taloženjem odbačenih ribarskih mreža, bova i boca u Pacifiku se formirao veliki tepih smeća.
Koliki je rast proizvodnje svjedoče podaci da je 1950. napravljeno 8,3 milijardi metričkih tona plastike, a 2021. godine 390 milijardi. Od toga je 90 posto plastike dobiveno potrošnjom fosilnih goriva, a s ovakvim trendovima očekivano je da prozivodnja plastike poraste 2,5 puta do 2050. godine.
Poseban problem čini jednokratna plastika koja čini oko polovine svjetske prozivodnje. Ona se koristi u svim segmentima života i bilježi stalni rast.
Svega 20 kompanija proizvodi sirovine za više od polovine svih svjetskih jednokratnih plastičnih predmeta koji se svakodnevno bacaju, pokazala je analiza koja se bavila proizvođačima plastike, a obuhvatila je oko 1.000 tvornica koje prave sirovine za proizvode za jednokratnu upotrebu.
Kada je u pitanju ukupan plastičan otpad prednjače kompanije uz koje se vezuju najveći brendovi, prije svega osvježavajućih pića, kozmetike, higijene, duhana, a tu su i velike naftne kompanije.
Iako postoje namjere da se smanji upotreba plastike rezultati su slabi. Primjera radi, program pokrenut prije tri godine s ciljem da 100 velikih kompanija smanji potrošnju plastičnog otpada za 50 milijuna tona do 2030. godine imao je gotovo simobličan uspjeh. Problematična plastika smanjena za simboličnih 3.100 tona, ali s druge strane tvrtke koriste 35 posto više recikliranog sadržaja.
Kada su u pitanju zemlje, najviše plastike prozivodi, očekivano, Kina gdje se i pravi najviše proizvoda, dok su najveći zagađivači po glavi stanovnika zemlje Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Otpad u ovim zemljima po glavi stanovnika dostiže 100 kilograma godišnje.
Reciklaža šarena laž?
Osim što se reciklira mali postotak plastike u pitanje se dovodi i sam proces reciklaže, odnosno utjecaj na životnu okolinu. Recikliranje plastike nerijetko sadrži više kemikalija kao što su otrovni usporivači plamena, benzen i drugi kancerogeni zagađivači okoline koji mogu uzrokovati promjene u prirodnim nivoima hormona u tijelu.
Također, reciklirana plastika ne garantira kvalitetan proizvod, a spaljivanjem se dodatno zagađuje atmosfera. Stručnjaci smatraju da je prema sadašnjoj tehnologiji održiva reciklaža nemoguća.
Ipak, kako ne bi bilo sve crno, širom svijeta radi se na projektima kojima se pokušava doći do optimalne reciklaže, a za to se koriste morske alge, sunce, bakterije.
Neistražen uticaj mikroplastike
Novi problem s kojim se suočava čovječanstvo jest mikroplastika i nanoplastika koje se dobivaju razgradnjom plastičnog otpada. U pitanju su čestice različitog oblika, kemijskog sastava i veličina.
Ono što se ne zna jest koliki je utjecaj ove plastike koje ima sve više u svim dijelovima svijeta, bilo da se radi o o Himalaji ili oceanima. Ove mikroskopske čestice opažene su i na pčelama, flaširanoj vodi, pivu, ribi…
S obzirom na to da je plastika u svojoj najsitnijoj formi prodrla u naš lanac prehrane, ne treba nas čuditi što su je eksperti pronašli i u izmetu, plućima i krvi ljudi. Plastika je pronađena i na najvišoj i na najdubljoj točki svijeta. Te sitne čestice su nevidljive golim okom i njihovo kretanje je nemoguće kontrolirati.
Još jedna vrlo bitna karakteristika tih mikroplastičnih čestica je to što mogu na svojoj površini vezati razne zagađujuće supstance kao što su teški metali, alergeni, toksini i mikroorganizmi i posluže kao njihovi nosioci što vodi daljem ugrožavanju ljudi.
Osim toga, stručnjaci navode da mikroplastika može na površini vezati i prenositi razne zagađujuće supstance kao što su teški metali i alergeni što vodi daljem ugrožavanju ljudi.
Bogati i siromašni
Aktualna praksa pokazuje da bogate zemlje problem “rijšavaju” tako što izvoze plastični otpad u siromšanije zemlje, prije svega Azije i Afrike. Na ovaj način se ubrzava trovanje plastikom siromašnijih dijelova planeta, ali u konačnici jasno je da se ne može pobeći od pogubnog utjecaja plastičnog otpada pošto je planet Zemlja povezani ekosustav.
Kao i u mnogim stvarima, za zaustavljanje trovanja plastikom potrebna je vizija, snažna poltička volja, zakoni koji neće imati „rupe“, ali i svijest onih koji posjeduju krupni kapital, pošto ma koliko bilo jeftino proizvoditi plastiku šteta koju pravi prirodi koštat će skupo cijelo čovječanstvo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare