Šale na račun političara u Sloveniji gotovo su u potpunosti nestale u odnosu na vrijeme prije tridesetak godina, ne zato jer su zabranjene ili zbog nedostataka 'materijala' već zbog izmijenjenog ukusa društva i društvenih okolnosti, teza je dvojice istraživača s ljubljanskog Fakulteta političkih znanosti do koje su došli terenskim istraživanjem.

Političke šale u postsocijalizmu nestaju iz svakodnevnog života Slovenaca i više nemaju  istu važnu ulogu kao u socijalizmu iako politički humor kao šira kategorija nije sasvim nestao i javlja se u promijenjenim oblicima, teza je od koje su pošli istraživači Primož Mlačnik i Peter Stanković te zaključili da je tu početnu tezu potvrdilo i istraživanje.

Kao uzorak su uzeli 200 šala koje su našli na pet najposjećenijih Facebook profila na slovenskom jeziku i stotinu šala s najviše “lajkova“.

Kako su naveli u zaključku istraživanja,  pokazalo se je da su njihove pretpostavke bile točne jer su mete samo triju od 200 šala bili konkretni političar. Pritom je konkretno ime bilo navedeno samo jedanput.

Najviše se šala odnosilo na muški ili ženski spol, potom slijede vicevi o plavušama (11 šala), pa 10 o “Janezeku” (ili o malom Ivici), četiri o Muji i Hasi i tri o punicama.

Tek nakon punica na red su došle šale o političari, a potom o svećenicima, odvjetnicima i ostalima. 

Autori su pokušali naći i objašnjenje zašto je u demokratskoj Sloveniji broj političkih viceva tako mali u odnosu na razdoblje socijalizma i bivše SFRJ.

Prva stvar koju pritom valja reći je da je u Jugoslaviji političar bio privlačna meta šale jer je režimska propaganda bila jaka, a granice prema zapadu otvorene pa se vicevima odražavala kritička distanca i raskorak propagande sa stvarnošću, navode autori istraživanja.

Raskorak sa stvarnošću postoji i u kapitalizmu, ali kapitalizam funkcionira bez potrebe da se ideološki opravda i legitimira se na suptilniji način, što su dokazali brojni kritički teoretičari, od Karla Marxa naovamo, navode autori istraživanja te dodaju da zato danas u Sloveniji ne postoji stvarni poticaj za nastanak viceva o političarima.

Kao drugi mogući razlog navode da je političare u vrijeme SFRJ-a i socijalizma birala partija, a ne narod zbog čega nisu bili posebno omiljeni među stanovništvom. Tako su brzo postajali predmetom šala, dok danas birači sami biraju svoje predstavnike na svim razinama pa bi se šala o političarima mogla shvatiti i kao kritika njih samih.