Kad ste posljednji put imali noćnu moru toliko strašnu da vas je probudila. Što ste vidjeli, osjetili i pomislili? Jeste li se brzo oporavili?
Nedavna studija Državnog sveučilišta Oregon otkrila je će ljudi koji se osjećaju usamljeno vjerojatnije imati noćne more, potencijalno kao posljedicu stresa. U kombinaciji s pretjeranim razmišljanjem i uzbuđenjem, stres može dovesti do noćnih mora.
Real Simpel razgovarao je sa stručnjacima za mentalno zdravlje koji su objasnili zašto dolazi do toga.
Prema kliničkoj psihologinji dr. Vanessi Kennedy, usamljenost je više od onoga što se čini na prvi pogled. “Usamljenost je uznemirujući osjećaj izoliranosti ili nedostatka odnosa od povjerenja”, objašnjava ona. Može poprimiti različite oblike, od nepostojanja značajnih odnosa do osjećaja da ste bez podrške u stresnim situacijama i do straha od ideje povezivanja s drugima. “Iako je usamljenost s vremena na vrijeme uobičajena, sveprisutna usamljenost koja utječe na vaše raspoloženje ili kvalitetu života zahtijeva pozornost i rješavanje problema.” Jedan od znakova na koji treba obratiti pozornost je poremećaj sna, osobito ako sve završava noćnim morama.
Noćne more se javljaju kada su naši mozgovi ‘isključeni’, ali naša podsvijest još uvijek reagira na svijet oko nas, kaže klinička psihologinja dr. Meghan Marcum. “Istraživanja pokazuju da noćne more često dolaze tijekom REM faze sna ili dubljih faza sna, kada je podsvijest aktivna”, kaže ona. Kada se okolnosti poput stresa, tjeskobe ili izloženosti traumi pogoršaju, naš san brzo odražava te osjećaje.
Statistike pokazuju da su žene posebno osjetljive na noćne more uzrokovane stresom i tjeskobom, objašnjava dr. Kennedy. Moguće je da, zbog razlika u socijalizaciji muškaraca i žena, žene češće imaju noćne more od muškaraca.
Većina nas svakodnevno podnosi normalnu količinu stresa i tjeskobe, ali kada se s tim incidentima suoče ljudi koji doživljavaju kroničnu usamljenost, često se nemaju kome obratiti. “Povezanost usamljenosti i noćnih mora može biti povezana s našim umom, koji divlja od strahova i tjeskoba, bez društvene podrške koja bi nas smirila”, kaže dr. Kennedy. Štoviše, ljudi koji se osjećaju usamljeno izloženi su većem riziku od razvoja hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti i drugih zdravstvenih stanja koja su pogoršana stresom.
Usamljenost se također može kategorizirati na dva načina: Socijalna usamljenost i emocionalna usamljenost. “Društvena usamljenost definirana je kao odsutnost društvene interakcije ili odnosa i slična je izolaciji ili povlačenju iz društvene interakcije”, kaže dr. Kennedy. “Emocionalna usamljenost je osjećaj nebivanja emocionalno bliskim drugima ili to da drugi ne razumiju.” Nije samo nedostatak povezanosti ono što može dovesti do usamljenosti, već i uvjerenje da nas nitko ne može razumjeti. Jednom kad odlučimo da nas se ne može razumjeti, možemo se izolirati kao oblik zaštite.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!