Hrvoje Ivančić na N1

"Sirija – zemlja na raskrižju" prikazuje život malih ljudi

"Sirija - zemlja na raskrižju" film je autora Gorana Šafareka i Hrvoja Ivančića koji se premijerno prikazuje sutra u 21 sat u zagrebačkom kinu Europa. Riječ je o dokumentarnom filmu, snimljenog na teritoriju pod kontrolom sirijske vlade. Gost Novog dana bio je pisac Hrvoje Ivančić, jedan od autora filma.

Svakodnevno u medijima su brojne fotografije iz ratom pogođene Sirije. Godinama već se izvještava o strahota iz Sirije, no realnu sliku imaju oni koji su to osjetili pa u tom smislu ovaj film donosi vaše iskustvo.

Bilo bi pretenciozno da mi kažemo da donosimo apsolutnu istinu Bliskog istoka i Sirije, ali nama u Hrvatskoj nedostaje kontekst događanja u Siriji i na Bliskom istoku. Ratovi su izravna posljedica energetskih sukoba, nekad nafte, sada plina.

Nakon 6 godina rata, što je ondje ostalo od života?

Loše vijesti su najbrže vijesti, i uvijek se najprije prošire one najgroznije fotografije razaranja, međutim teritorij pod kontrolom sirijske vlade nije u potpunosti devastiran i život je na nekin način najbolji na teritoriju pod kontrolom vlade. Oko pedeset posto izbjeglica nalazi se na teritoriju koji je pod kontrolom sirijske vlade. Njih je jako puno, sam Damask je s 3,5 milijuna stanovnika prije rata narastao na 7 milijuna.

Hrvoje Ivančić

Što je s homsom, kako tamo ljudi žive?

Homs je Alep prije Alepa, tamo se vodila žestoka bitka. Sam centar grada izgleda kao i Alep, ali oko centra, ljudi koji su ostali organiziraju svoj život najbolje što mogu.

Film je isprepleten s nizom izjava tamošnjih političara i stanovnika, s kim ste sve razgovarali?

Nije bilo lako u 10 dana snimiti sve, ali uspjeli smo doći do raznih slojeva društva. Fokusirali smo se na život svakodnevnog malog čovjeka i kako je na njih utjecao rat.

Kakva su bila vaša iskustva? Je li bilo a bilo je realnih opasnosti? Jeste li imali pomoć na terenu, ono što novinarski zovemo fixera?

Naravno da morate imati malu pomoć nekoga na terenu koji će nas uputiti na pravu osobu. Imali smo ljude na terenu i ljudi jesu susretljivi, žele govoriti o svojim problemima, ali mora se čitati između redaka, neke stvari ostaju neizgovorene. Taj strah postoji. Česti su bili bombaški napadi, granatiranje, ali u toj strci kad gledate milijune kako žive, morate se saživjeti s tim.