Punkfolkwellnes sastav Brkovi u subotu 20. listopada po drugi put nastupaju u Domu sportova. Ovoga četvrtka brkati mladići gostuju u Pressingu Petra Štefanića, a uoči koncerta i gostovanja pričali smo s basistom i osnivačem benda Tomislavom Kalousekom - Tomcem.

Tomislav Kalousek, za fanove Tomac, za prijatelje Deda, moderna je verzija renesansnog čovjeka. Jednako učeno može pričati o heavy metalu, punku, reggaeu, opusu Franka Zappe, borilačkim sportovima, trash filmovima, politici ili izradi pojačala i zvučničkih kutija. Godinama je bio politički novinar, ali objesio je mikrofon o klin da bi se bavio folk-rockom i snimao emisije o ribolovu. Za N1 je otkrio što misli o kritičarima njegovog benda, stanju u novinarstvu i otkriva nam zašto se zaljubio u pecanje.

U devedesetima si glazbenu karijeru počeo s hardcore punk bendovima, napravio si nakon toga prvi dub reggae bend u Hrvatskoj, svirao si s članovima Kawasaki 3p-a koji su kasnije ostvarili zavidnu popularnost. Bio si u prvoj postavi psihodeličnog rock benda Seven that spells koji je svirao turneje po Europi i Japanu. Kako si na kraju završio u folku i Brkovima?

Sad bi trebao reći slučajno. E, nije slučajno, nego namjerno. Privlačio me taj folk zvuk, ne oduvijek, ali čini se kao da je oduvijek. Dok smo svirali u tim bendovima volio sam provlačiti folk kao zajebanciju, što ostali članovi benda nisu baš prihvaćali. Kako sam s Prascem koji sad svira u Brkovima, svirao u Antifriku, mi smo jedno ljeto slušali Nervozni poštar. Rekao sam da bi trebali napraviti ciljano takav bend i naći ljude koji žele svirati takvu muziku, umjesto da sviramo tzv. urbanu muziku pa kad želimo ubaciti folk element, nailazimo na osudu drugih članova. Skupili smo se Prasac, ja, Žorž, Šarac i prvi pjevač Giga, naš prijatelj iz kvarta. U početku smo svirali par obrada Nervoznog poštara i par autorskih pjesama, imali smo nekoliko nastupa bez snimljenog materijala. Onda je otišao Giga, a mi smo pozvali Shamsu koji nam je bio gost po koncertima i znali smo ga iz izlazaka. Nije vjerovao da ima ljudi u Zagrebu koji žele svirati isto što i on. Ja sam mu rekao – dođi i poslušaj. Bio je na koncertu i rekao da više sviramo bosanski folk, a da on više voli srpsku školu folka.

Kad si spomenuo urbanu muziku, što to znači? Postoji li nekakvo licemjerje novinarsko i kritičarsko? Često se spominje da to nije pravi punk?

Naravno da postoji licemjerje, ne samo tu, postoji u svačijem životu. Ja sam zbog tog licemjerja i htio to raditi. Zapravo mi je jedini cilj nervirati takve ljude. Što nam je i uspjelo. Mi nailazimo na osudu boraca za rock. Ja se zapravo borim protiv boraca za rock. To mi je katastrofa. Uzimati taj rock sistem vrijednosti, što god to značilo, kao nultu točku kulture. Ne znam što je to. Po meni je to prazan pojam, koji ne sadrži ništa. Nije ni da mi prodajemo nešto što vrijedi, ali bar nismo borci za rock. Ima tih nekih kritičara što nas ne vole, a ni ne treba mi da me vole. Kod publike dobro prolazimo. Zanimljivo je da smo puno manje na meti osude kod rock kritike u Srbiji. Manja je hereza nego u Zagrebu. Ima ih i tamo koji misle da smo seljaci. Dobro, i što sad?

Kakvi su fanovi Brkova, puno je pripadnika navijačkih skupina?

Svugdje je presjek od navijača do pravnika. Ima ljudi iz svih društvenih slojeva. Svećenike smo neke ulovili da vole Brkove. I katoličke i pravoslavne, ako nekog zanima. Ima te urbane publike koja se voli opustiti na narodnjake pa smo im mi legalno uživanje na Brkovima, nije to kao da ideš na Seku Aleksić. Imaš fanove narodnjaka kojima se sviđa taj žestoki zvuk. Imaš ove pankere, rokere, metace i dečke iz teretane. Ljudi koji treniraju razne sportove, borilačke i bildanje, oni nas vole. I, onda imaš ovu civilizaciju, poslovne ljude.

Bio si godinama novinar na HRT-u. Zašto si otišao, što si počeo raditi nakon toga i kako komentiraš sadašnje stanje sa svim otkazima i odlascima?

Ima dobra izreka – novinarstvo je lijep posao, ako ga se napusti na vrijeme. Trudio sam se to ostvariti, prestao sam biti politički novinar u 34. godini. Dok mi tu sjedimo, ja čekam ročište u tužbi protiv HTV-a koja traje pet godina. To je dovoljno da opišem što mislim o bivšoj firmi.

Novinarstvo ne postoji. To je politika koju je netko proglasio nečim drugim. Novinarstvo o kojem smo maštali kad smo opisivali fakultete, gledali filmove, to postoji u tragovima. Na HTV-u se garniture mijenjaju u skladu promjenama na izborima. To najbolje opisuje odlična serija “Novine”, koja se zabunom emitira na televiziji, jer govori o suštini tog posla. U tih devet godina novinarstva sam napravio dvije priče u kojima sam nekome pomogao, ostalo je PR za razne interesne skupine. Ne možeš ga ne raditi, jer ti si reporter i prenosiš što se događa. Ne kažem da se ne može proniknuti u pozadinu, ali tko će to objaviti? Tako da sam se zasitio, bilo mi je dosta stajanja na Markovom trgu, hvatanja izjava političara i prepričavanja nečega što kažu odrasli ljudi koji ni sami ne vjeruju u to što kažu. I sad ja to moram prepričati javnosti i praviti se da je to stvarnost. Kad je krenulo s Brkovima dao sam otkaz, a nije ni pomoglo što sam tužio firmu i u sporu sam s bivšim ravnateljem. Bilo mi je dosadno samo svirati pa sam počeo raditi emisiju o ribolovu. Nisam ni znao prije nego sam se tim počeo baviti da postoji žanr ribolovnih emisija i to mi se svidjelo. Snimio sam prvi serijal od 50 emisija o ribolovu na Jadranu. Prikazuje se na kanalu Lov i ribolov i u Rusiji. Prošle godine sam napravio drugu sezonu, a sad spremam treću sezonu. To mi je super, posao u kojem sam se našao, nije baš financijski toliko dobro. Ali, u odnosu na političko novinarstvo, kad napraviš emisiju o ribolovu, svi su zadovoljni. U političkom novinarstvu nitko nije zadovoljan. Nije zadovoljan onaj zviždač jer nisi napravio dobro koliko si htio, ti nisi zadovoljan, nitko nije zadovoljan! Ovdje su svi zadovoljni. Ribolovno novinarstvo se od političkog razlikuje u svemu, osim što i sad snimam kamerom.

Što ti je toliko privlačno u ribolovu. Meni nije jasno da se netko po zimi digne u pet ujutro, probija rupu u ledu na Savi da bi “zabacio” dva puta prije posla?

Meni ribolov nije bio zanimljiv do 31. godine života. Znao sam voziti prijatelja barkom, on bi lovio ribu, a ja sam se sunčao. Nekako me uzelo, ne znam objasniti. Počneš se baviti ribolovom i uzme ti to dobar života. Kad ne loviš, razmišljaš gdje bi lovio, gledaš programe o ribolovu na Sejšelima, gledaš kataloge, vežeš udice. Možda ima nešto esencijalno u tome. Od naših predaka koji su se nekoć bavili lovom i ribolovom da bi preživjeli, pa mi danas imamo nešto u sebi. Valjda se luči neki hormon.

Smatraš li se primarno glazbenikom, ribičem, novinarom?

Neki dan sam smislio izjavu: Nisam muzičar, al sam nešto slično. Ja samo sličim na muzičara. Znam stvorit’ dojam. Isto je bilo u novinarstvu. Dosta mi je u životu pomoglo da izgledam pametniji nego što jesam. Kao, on to zna. Ne možeš više ni uvjeriti nekoga da ne znaš kad si jednom ispao pametan. Najviše u životu ispadam pametniji nego što jesam.

Da se vratimo na koncert u Domu sportova. Gosti će vam biti kultni Nervozni poštar. Kad su svirali u Zagrebu, vi ste njima bili predgrupa. Sad su se stvari obrnule?

Prvi koncert sa Shamsom je bio prije Nervoznog poštara. Ova postava mi je draža jer pjeva Nuki koji je pjevao na četiri od pet albuma. Nismo mogli ni slutit’ da će takvo nešto biti moguće. Mi se znamo s Fadilom, osnivačem grupe, koji se povukao iz glazbe zbog nekih osobnih tragedija. Uvijek smo htjeli nešto s Nervoznim poštarom raditi i kad smo čuli da se okupila ta nova postava, palo nam je na pamet da sviraju s nama. Nismo ih mogli zvati kao predgrupu, oni su nam gosti jer su utjecali jako puno na nas. Njihov set će trajati sat vremena, organizator je tražio da set traje 45 minuta, ali mi smo rekli da mora biti duže. Jako nam je drago što će nam biti gosti.

Sve albume ste sami izdali. Jeste zadovoljni uspjehom zadnjeg “Hormon sreće”, s obzirom da su ovi prije imali ogroman broj downloada s interneta?

Ne mogu ti dati iste brojke jer su se promijenile navike slušatelja. Prije su se albumi više skidali, sada se više slušaju na Youtubeu. Zadovoljni smo. Čak mislim da izdajemo prečesto albume. Ovo je šesti u osam godina, a ima materijala i za sedmi. Kritike su najpozitivnije od prvog. Prvi je najlakše izdati jer nitko nema očekivanja. Nakon drugog ti već govore što si mogao bolje, za treći ti govore da nije kao prvi, a onda tek četvrti i peti… Sve to naše dobro prolazi. Imamo ogroman repertoar, imali smo i prije ovog albuma pjesama koje nismo stigli ubaciti, a ljudi nas traže. Efektivno, naš koncert traje sat i pol vremena. Da sviramo više, to bi bilo dosadno i bezveze. Sad nam je najveći problem kako ubaciti nove pjesme jer i starih ima previše. Za godinu dana svi hoće te nove pjesme, a ti već imaš novije. Dobro prolazi album, ljudi već znaju “Hormon sreće” i “Momačko veče”. Po broju koncerata nam je ova godina bila najbolja, nakon Zagreba slijedi Beograd. Bit će još pjesama u budućnosti, što da ti kažem?

Gostovanje Brkova pratite u četvrtak 18. listopada u Pressingu Petra Štefanića od 20 sati na N1 televiziji i na na našem portalu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.