Današnja djeca "gotovo čitavo vrijeme" provode uz svoje pametne telefone. Da to nije samo obična floskula pokazalo je i istraživanje koje je provedeno diljem Europe i objavljeno kao EU Kids Online 2020: Rezultati istraživanja iz 19 zemalja (EU Kids Online 2020: Survey results from 19 countries) uoči Dana sigurnijeg interneta.

Istraživanje koje je provedeno među djecom u dobi do 16 godina u 19 europskih zemalja pokazalo je kako su u proteklih 10 godina djeca uvelike promijenila svoje navike te danas češće i više koriste svoje pametne telefone i provode više vremena na internetu. Međutim, dok se vrijeme koje djeca provode na internetu gotovo udvostručilo u nekim zemljama uključenima u istraživanje, velik broj djece još uvijek ne dobiva odgovarajuću potporu ili savjete od roditelja, učitelja ili prijatelja. U slučaju suočavanja s negativnim iskustvima na internetu, za pomoć se većinom obraćaju roditeljima i prijateljima, a tek rijetko učiteljima ili stručnjacima čiji opis poslova obuhvaća i pomoć djeci u virtualnom svijetu. Vrijeme koje djeca provode na internetu varira od dva sata (Švicarska) do tri i pol sata dnevno (Norveška).

U istraživanju je obuhvaćeno i elektroničko nasilje, gledanje štetnog sadržaja na internetu, zloupotrebu podataka, pretjeranu upotrebu interneta, seksting i upoznavanje nepoznatih osoba na internetu. Istraživači tvrde kako online aktivnosti ne mogu biti uvjerljivo definirane niti kao općenito pozitivne niti kao općenito negativne, već učinci neke online aktivnosti mogu imati pozitivne posljedice na jedno, a negativne na drugo dijete.

Jedan od takvih primjera je susretanje osoba koje su djeca prethodno upoznala samo preko interneta. Između 5% djece u Francuskoj i 25% u Srbiji najmanje se jednom susrelo s osobom koju su prethodno poznavali samo preko interneta. Za većinu djece s takvim iskustvom susretanje novih osoba bilo je pozitivno i uzbuđujuće. Između 52% (Slovačka) i 86% (Rumunjska) djece koja su se uživo susrela s osobom koju su prije toga poznavali samo putem interneta, bilo je sretno zbog tog susreta. S druge strane, za drugu djecu to je iskustvo moglo uzrokovati stres i potencijalno štetni događaj. U većini zemalja manje od 5% djece izjavilo je kako su nakon takvih susreta bili blago ili vrlo uzrujani.

Između 7% (Slovačka) i 45% (Malta) djece izjavilo je kako su bili uznemireni nečime što su vidjeli na internetu u godini koja je prethodila istraživanju. Među njima je bilo najviše djece koja su izjavila da su takvi događaji bili povremeni ili su se dogodili nekoliko puta godišnje. Upitani kako su se nosili s negativnim iskustvima, većina je izjavila kako su o događaju razgovarali s roditeljem ili prijateljem ili oboma, no rijetko su se povjeravali učiteljima ili stručnjacima koji bi im trebali pomoći u tom području. Nadalje, između desetine i četvrtine djece izjavilo je kako nikada ili gotovo nikada nisu primili savjet o sigurnosti na internetu od roditelja, učitelja ili drugih osoba.

A kakvo je stanje u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je u istraživanju sudjelovalo 1.017 djece u dobi od 9 do 17 godina te onaj roditelj koji ima više uvida u prakse djeteta na internetu. Dok se u komparativnom izvješću 19 europskih država nalaze podaci o online iskustvima djece u dobi od 9 do 16 godina, u nacionalnom izvješću koje je dostupno OVDJE nalaze se podaci koji se odnose na djecu od 9 do 17 godina u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj, kad se u obzir uzmu svi dionici, čak 96% djece barem ponekad dobiva savjete o sigurnom korištenju interneta od roditelja, nastavnika i prijatelja. Treba istaknuti i da nakon negativnih iskustava na internetu, većina djece u Hrvatskoj najčešće razgovara s roditeljima. Slični su rezultati zabilježeni i u Francuskoj i Estoniji. S druge strane, u Češkoj, Norveškoj, Poljskoj, Slovačkoj, Španjolskoj i Srbiji najčešće razgovaraju s prijateljima.

U odnosu na djecu u ostalih 18 država, djeca u Hrvatskoj najrjeđe se suočavaju sa zlouporabom osobnih podataka. U Hrvatskoj, Španjolskoj, Norveškoj, Poljskoj i Srbiji dječaci češće od djevojčica prijavljuju elektroničko nasilje. Kao i u većini drugih država, i u Hrvatskoj kontakte s nepoznatim osobama na internetu češće ostvaruju starija djeca te češće dječaci od djevojčica.

Dok je u Češkoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Srbiji 30% i više djece primilo poruke seksualnog sadržaja, u Hrvatskoj, Italiji, Slovačkoj i Estoniji s takvim se sadržajima susrelo 10% i manje djece. U Hrvatskoj je 2% djece poslalo ili objavilo poruku seksualnog sadržaja. Primjerice, u Njemačkoj je takve sadržaje poslalo ili objavilo 18% djece.

Tako djeca internetu najčešće pristupaju preko pametnih telefona i računala/laptopa/notebooka, a gotovo polovica djece u dobi od 9 do 11 godine, 2/3 djece u dobi od 12 do 14 godina te 3/4 djece u dobi od 15 do 17 godina može pristupiti internetu uvijek kada želi ili treba.

Svako četvrto dijete u dobi od 9 do 14 godina te svako treće dijete u dobi od 15 do 17 godina je u potpunosti ili uglavnom zabrinuto za svoju privatnost na internetu, ali i svako deseto dijete u dobi od 15 do 17 godina prihvaća sve zahtjeve za prijateljstvom drugih ljudi na društvenim mrežama. Istodobno, gotovo svako četvrto dijete te dobi svakoga tjedna traži na internetu nove prijatelje ili kontakte.

Svako peto dijete u dobi od 9 do 17 godina u potpunosti ili uglavnom ne zna promijeniti postavke privatnosti, npr. na društvenim mrežama.

Gotovo svako treće dijete u dobi od 9 do 17 godina je u posljednjih godinu dana (od trenutka provedbe istraživanja) komuniciralo na internetu s osobama koje nisu upoznali uživo. To je činilo svako deseto dijete u dobi od 9 do 11 godina, svako četvrto dijete u dobi od 12 do 14 godina te gotovo svako drugo dijete u dobi od 15 do 17 godina.

Više od 1/10 djece u dobi od 9 do 17 godina se u posljednjih godinu dana susrelo uživo s osobom koju su upoznali na internetu. To je napravilo svako četvrto dijete u dobi od 15 do 17 godina i svako deseto dijete u dobi od 12 do 14 godina.

Kada ih je zadnji put na internetu nešto uznemirilo ili im zasmetalo, više od pola djece u dobi od 9 do 17 godina je zatvorilo aplikaciju, svako treće dijete je blokiralo osobu kako ih ona više ne bi mogla kontaktirati, svako četvrto dijete ignoriralo je problem, a svako peto dijete promijenilo je postavke privatnosti.

Sve češće dobivaju neprimjerene poruke

U proteklih godinu dana više od pola djece u dobi od 9 do 17 godina primilo je povređujuću ili neprimjerenu poruku. Pritom je takvu poruku primilo više od 1/3 djece u dobi od 9 do 11 godina, gotovo 1/2 djece u dobi od 12 do 14 godina te gotovo 3/4 djece u dobi od 15 do 17 godina. Djeca koja su tijekom tjedna i preko vikenda više vremena provodila na internetu, češće su dobivala takve poruke.

Gotovo 2/3 djece u dobi od 9 do 17 godina na internetu je u proteklih godinu dana vidjelo seksualne fotografije ili film gole osobe, a da im nije bila namjera vidjeti ih. S tim se susrelo 3/4 djece u dobi od 9 do 11 godina, više od 2/3 djece u dobi od 12 do 14 godina te gotovo 2/3 djece u dobi od 15 do 17 godina.

Roditelji češće o aktivnostima na internetu razgovaraju s djecom mlađe dobi. Istodobno, roditelji puno češće nadziru aktivnosti na internetu mlađe djece, ali i mlađoj djeci češće daju savjete što učiniti ako ih netko uznemirava na internetu.

Nalazi hrvatskog dijela istraživanja, ističu istraživači, ukazuju na potrebu edukacije i podučavanja djece i mladih o njihovoj sigurnosti i mogućim rizicima. Osnovni cilj edukacije je potpora djeci i mladima kako bi što ranije i što uspješnije naučili kontrolirati sadržaje s kojima se susreću na internetu, te kako bi se znali snaći u njima potencijalno neugodnim i uznemirujućim situacijama.

U Hrvatskoj je istraživanje provedeno uz pokroviteljstvo Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), a glavni su partneri Agencija za elektroničke medije i Hrvatski Telekom. Ostali partneri su: OŠ Većeslava Holjevca (Grad Zagreb), Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), Centar za nestalu i zlostavljanu djecu/Centar za sigurniji internet (CSI). Projekt podupiru Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Stručnjaci uključeni u istraživanje su:

Doc. dr. sc. Lana Ciboci

Ivana Ćosić Pregrad, prof.

Izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj

Dr. sc. Dunja Potočnik

Izv. prof. dr. sc. Dejan Vinković

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.