Količina kisika u oceanima se od 1960. godine smanjila za dva posto i to smanjenje bi moglo imati teških posljedica na morske ekosustave, upozorava istraživanje objavljeno u časopisu Nature.

Globalna količina kisika u oceanima je pala za više od dva posto od 1960. godine, uz velike razlike u raznim oceanskim bazenima i na raznim dubinama, navodi ekipa znanstvenika iz Centra Geomar Holmholtz za oceanska istraživanja iz Kiela.

Količina oceanskih voda bez kisika se učetverostručila u tom razdoblju. Predviđa se smanjenje za jedan do sedam posto kisika u oceanima do 2100. godine,  izazvano smanjenjem topivosti kisika zbog zagrijavanja voda i manje ventilacije dubokih voda, pišu Sunke Schmidtko, Lothar Starmma i Marin Visbeck.

“Takvo smanjenje količine kisika u oceanima bi moglo zahvatiti hranidbene lance i morska staništa, s potencijalno fatalnim posljedicama za ribolov i gospodarske obalne aktivnosti”, ističu oni.

Za razliku od prethodnih istraživanja koja su pratila kraća razdoblja i manja područja, ovo istraživanje se odnosi na sve oceanske vode tijekom 50 godina (1960.-2010.).

Znanstvenici su primijetili bitan pad razine kisika za sve oceane i za pet od deset praćenih oceanskih regija: Arktik, Ekvatorijalni Atlantik, Južni Atlantik, Sjeverni Pacifik i Australski ocean, otkriva Denis Gilbert iz instituta Maurice-Lamontagne u Mont-Joli u Kanadi.

Za drugih pet regija (Sjeverni Atlantik, Ekvatorijalni Pacifik, Južni Pacifik, Ekvatorijalni indijski ocean i Južni indijski ocean) njihove procjene nisu statistički značajne, ali su također negativne. Arktički ocean predstavlja samo 1,2 posto ukupnog obima oceana, ali tamo je zabilježen pad od 7,6 posto kisika, navodi se u istraživanju. Gilbert drži da je možda do toga došlo jer se Arktički ocean mijenja puno brže od bilo kojeg drugog dijela oceana u reakciji na zatopljenje izazvano plinovima s učinkom staklenika.

“Pad od dva posto kisika možda ne izgleda velik, ali njegove posljedice na morske ekosustave bi mogle biti teške u oceanskim područjima gdje je razina kisika već niska, jer bi mogli biti prijeđeni kritični pragovi za preživljavanje”, naglasio je Denis Gilbert.

Za niže razine kisika odgovorni su i drugi čimbenici povezani s globalni zatopljenjem, poput povećanja CO2 i toplijih voda, dodao je znanstvenik.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.