Aleksej Leonov prvi je čovjek koji je hodao svemirom i pedeset godina poslije jednako se dobro sjeća trenutka kada je lebdio u crnom bezdanu dok je bio okružen zvijezdama, a Sunce mu "blještalo u oči".
Danas osamdesetogodišnjak, živahni umirovljeni sovjetski kozmonaut Leonov, nasmiješen pokazuje novinarima snimke prvog izlaska u svemir zbog kojeg je zaslužio naziv “prvog čovjeka koji je hodao u svemiru”, iako to zapravo ne odgovara istini budući da je svemirom samo lebdio.
Aleksej Leonov ima svoju, romantičniju inačicu. Kaže da je njegova zadaća, po zamisli Sergeja Koroljova, legendarnog tvorca sovjetskog svemirskog programa, bila “plivati svemirom kao plivač morem”
Čovjek je izašao u svemir
Ideja se rodila 1962., godine nakon prvog svemirskog leta Jurija Gagarina. Sovjetski Savez i Sjedinjene Države utrkuju se u osvajanju svemira. Sovjeti su s Gagarinom bili u prednosti i htjeli su je sačuvati.
“Koroljov me izabrao jer sam već upravljao letjelicama, imao sam dobre ocjene i slikao sam, što je rijetkost među kozmonautima”, rekao je novinarima AFP-a Leonov, koji tada nije imao ni 30 godina.
Nakon osamnaestomjesečnih priprema, kozmonaut je napokon bio spreman. Takva spremnost nije, međutim, krasila svemirski brod Voshod 2 kojim je pilotirao njegov prijatelj Pavel Beljajev.
“Raketa nije imala sustav za katapultiranje”, rekao je, dodajući da je vijest primio bez straha.
“Trebalo je devet mjeseci čekati na njezinu rekonstrukciju ili letjeti tim modelom. “Odlučili smo se za ovo drugo”, rekao je kratko.
Prijetila je mogućnost da NASA pretekne Sovjete u svemirskoj utrci. “Nije bila riječ o odvažnosti. Jednostavno smo osjećali da to moramo učiniti”, kazao je.
Deset sedmica prije američkih kolega, 18. marta 1965. godine, posada koju su činili Beljajev i Leonov(program Almaz 1 i Almaz 2) ušao je u orbitu 498km iznad Zemlje, što je 180 km više nego što je bilo
planirano.
Deset tjedana prije američkih kolega, 18. ožujka 1965. godine, posada koju su činili Beljajev i Leonov (program Almaz 1 i Almaz 2) ušao je u orbitu 498 km iznad Zemlje, što je 180 km više nego što je bilo planirano.
Sat i pol nakon ulaska u orbitu Leonov je ušao u komoru Voshoda i Beljajev je za njim zatvorio vrata.
Nakon snižavanja tlaka Leonov otvara vanjska vrata i otkriva svemir, “crni bezdan, mnoštvo zvijezda i Sunce koje nepodnošljivo blješti”.
“Polako sam se izvukao i napokon odovojio od broda”, pripovijeda kozmonaut. U svojoj kacigi čuje zapovjednika kako se javlja na Zemlju: “Ovdje Almaz 1: čovjek je izašao u svemir”.
“Snimao sam Zemlju, savršeno okruglu, Kavkaz, Krim i Volgu. Bilo je prelijepo, kao na slikama Rockwella Kenta”, američkog slikara poznatog po čistim linijama i pastelnim bojama.
Među astronautima nema granica
Povratak je bio težak. Njegovo se odijelo napuhnulo te više nije mogao rukovati kamerom. Ne čekajući odobrenje kontrolnog centra odlučio je smanjiti tlak u svom skafanderu. Uspio je ući u komoru glavom naprijed, protivno onome što je bilo predviđeno. Oblijevao ga je znoj. Iako je u svemiru proveo samo 12 minuta izgubio je šest kilograma.
Posada u kabini potom je otkrila da sustav za automatsko slijetanje ne radi. Vraćali su se na Zemlju upravljajući brodom ručno i prizemljili 400 km od planiranog mjesta, u Uralu.
“Tri dana smo čekali u šumi dok nisu došli po nas dok je sovjetski radio javljao da se odmaramo nakon leta”, prisjeća se Leonov kroz smijeh.
Šest godina poslije redatelj Stanley Kubrick se u svom legendarnom filmu “2001. Odiseja u svemiru” koristio audiosnimkom otkucaja njegova srca.
Leonov je 1975. zapovijedao posadom broda Sojuz 19 i sudjelovao u počecima američko-sovjetske suradnje na polju svemirskih istraživanja i prije završetka Hladnoga rata.
Sadašnja kriza između Moskve i Washingtona zbog sukoba u Ukrajini potiče u njemu razmišljanja o miru: “Među astronautima nikada nije bilo granica. Kada jednom političari budu tako gledali na stvari, naše planet će biti drukčiji”, skromno je rekao danas posljednji živući kozmonaut iz programa Voshod.
