Znanstvenici su osmislili i stvorili potpuno punjivu bateriju, u potpunosti napravljenu od hrane. Napravljena od potpuno jestivih tvari, ova se baterija nakon upotrebe može sigurno otopiti u želucu. Ovaj pothvat izveli su istraživači molekularne elektronike na Talijanskom institutu za tehnologiju pod vodstvom dr. Marija Caironija, a projekt je odradio Ivan Ilić, Splićanin koji je studirao u Zagrebu i Berlinu, gdje je i doktorirao.
“Naša baterija je prvi primjer potpuno jestive baterije. Kao i svaka druga baterija, i ova ima katodu i anodu”, rekao je Ivan za Bug.
“Kad se baterija puni, elektroni teku od katode prema anodi i obrnuto dok se prazni. Naša katoda bazirana je na kvercetinu, spoju koji se nalazi u mnogo hrane, naprimjer u kaparama, a anoda na riboflavinu koje možemo naći u velikim količinama u bajamima.”
I kvercetin i riboflavin su molekule s niskom električnom vodljivošću pa su ih istraživači morali s nečim pomiješati da bi elektroni mogli doći od i do tih molekula.
“Pomiješali smo ih s aktivnim ugljenom, materijalom koji se koristi za liječenje mučnine u kućnoj medicini i za bojanje hrane u crno; tako na primjer nastaju crni burgeri”, opisuje Ivan nastanak baterije.
Trebali su im i vodiči struje, odnosno metalne ploče. Za to su koristili zlatne listiće kakvi se koriste kao ukrasi na tortama.
“Unutar baterije trebalo je odvojiti katodu i anodu da ne budu u kontaktu, a to smo napravili s algama za sushi. Elektrolit, koji sadrži pozitivne ione koji se kreću paralelno s elektronima i osiguravaju ravnotežu naboja, napravljen je od natrijevog bisulfata, spoja koji se može naći u mnogim miksevima za torte. Na kraju smo sve to zapakirali u pčelinji vosak, koji čini pakiranje baterije”, otkriva Ivan.
Na fotografiji: Istraživači s Cambridgea su također uspješno upotrijebili široko rasprostranjenu vrstu plavo-zelenih algi za napajanje baterija
Pomoć u medicini, zaštiti zdravlja djece…
Dvije osnovne primjene takvih uređaja bile bi u kontroli hrane.
“Zamislite samo da umjesto rokova trajanja imamo indikator koji nam kaže je li hrana zapravo sigurna za jelo. Druga je primjena u biomedicini; zamislite da ne morate više na gastroskopiju i endoskopiju nego popijete malu tabletu koja obavi potrebna mjerenja i kasnije ju probavite”, kaže Ivan. “Naravno, takvi uređaji trebali bi i baterije i zato smo razvili jestive baterije.”
Potvrdio je da se čine teškima za progutati. Ali vosak čini oko 85% težine ove baterije i jedina mu je uloga da bateriji da strukturu. Istraživači trenutno rade na poboljšanju baterije, reducirajući dimenzije, a optimizirana verzija ne bi trebala biti veća od trećine sadašnjih dimenzija.
“Jestiva baterija radi na 0.65 V (voltaža je niska kako ne bi uzrokovala elektrolizu vode) i može dati 48 μA struje više od 10 minuta (oko 30 μW). S dvije ovakve baterije u seriji uspjeli smo pokrenuti LED-icu na nekoliko minuta. To je više nego dovoljno, jer očekujemo da će elektronički uređaji raditi na strujama od oko 1 μA”, otkriva Ivan.
Osvrnuo se i na primjenu kod dječjih igračaka.
“Gutanje baterija kakve možemo naći u gotovo svim dječjim igračkama jedan su od glavnih uzroka smrti djece. A kad bi jestive baterije napajale igračke, nestao bi i strah da će ih djeca slučajno progutati”, uvjeren je Ivan, piše Bug.hr.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!