Novo istraživanje uputilo je oštro upozorenje bogatijim zemljama koje gomilaju svoje zalihe cjepiva protiv covida-19. Kako kažu, to ima kratkoročnu lokalnu korist, ali dugoročno sve čini podložnijima infekciji.
Kroz petogodišnji model znanstvenici su otkrili da kada su bogate zemlje dale 46 posto svojih zaliha cjepiva protiv covida-19 zemljama s niskim i srednjim dohotkom (LMIC), to ne samo da je smanjilo stopu smrtnosti u tim zemljama, nego je i smanjilo rizik pojave novih varijanti virusa.
Osim toga, dijeljenje cjepiva također je ograničilo broj valova pandemije, pokazao je model znanstvenika.
Nitko nije siguran dok nisu svi sigurni
Sada zemlje s visokim dohotkom (HIC) imaju pristup većini raspoloživih zaliha cjepiva i prioritet daju cijepljenju vlastite populacije – ali kao što su pokazale varijante delta i omikron, nitko nije siguran dok svi nisu sigurni. “Naši rezultati pokazuju da nejednakost kad je cjepivo u pitanju pruža samo ograničene i kratkoročne koristi HIC-ima”, pišu istraživači u svom radu.
VEZANE VIJESTI
“Oštrije razlike u raspodjeli cjepiva između HIC-a i LMIC-a dovode do ranijih i većih izbijanja novih valova. Nasuprot tome, ravnopravne strategije raspodjele cjepiva značajno suzbijaju širenje novih sojeva”, kažu.
Istraživači su pratili podatke uključujući globalno kretanje ljudi, učinkovitost cjepiva i evolucijsku dinamiku virusa da bi vidjeli kako će funkcionirati različiti obrasci distribucije cjepiva – uključujući ispitivanje scenarija u kojima su se cjepiva gomilala u usporedbi s njihovim dijeljenjem.
Dok HIC u početku vide pozitivan trend gomilanja, u smislu smanjenja prevalencije infekcija koronavirusom i kumulativne stope smrtnosti, kašnjenje u cijepljenju u drugim zemljama jednostavno produžuje pandemiju, prenosi Science Alert.
Brojne posljedice nejednakosti u cijepljenju
Osim što dovodi do više smrtnih slučajeva u LMIC-ima, to znači više vremena za ponovnu infekciju, veću mogućnost budućih valova i više vremena za virus SARS-CoV-2 da razvije nove varijante i ponovno zarazi već cijepljene populacije.
Zemlje s visokim dohotkom ne mogu se zaštititi od tih problema pri prelasku svojih granica, čak ni s visokom razinom procijepljenosti populacije. Nedijeljenje cjepiva na kraju košta više u smislu borbe protiv infekcije i održavanja zdravlja ljudi.
“Mnogi istraživači i stručnjaci za javno zdravstvo upozorili su na negativne posljedice globalne nejednakosti cjepiva”, objašnjavaju istraživači. “Pandemije ne poznaju granice, a javnozdravstvene i ekonomske troškove nepravedne raspodjele cjepiva na kraju će snositi sve zemlje”, kažu.
Do kraja 2021. najmanje jedna zemlja u svijetu odobrila je 31 različito cjepivo s primijenjenih oko 9 milijardi doza (to je oko 116 doza na svakih 100 ljudi na planetu). Pokazalo se da je snažan odgovor cjepiva na covid-19 moguć – ali mora se primjenjivati posvuda.
Međutim, kad je ovakvo modeliranje u pitanju teško je predvidjeti koliko će brzo zemlje cijepiti ljude ili koliko će stabilna biti opskrba lijekovima, ali brojke su jasne da oporavak od pandemije treba biti globalni zajednički napor od ove točke nadalje.
“Donacije cjepiva od strane zemalja s visokim dohotkom mogle bi zaštititi i zemlje s visokim i niskim prihodima”, zaključuju istraživači. “Racionalni vlastiti interesi zemalja s visokim dohotkom je da dijele cjepiva sa zemljama s niskim prihodima prije cijepljenja cjelokupnog stanovništva”, stoji u istraživanju objavljenom u časopisu Nature Human Behavior.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!