Mary Frances Davidson živi sa svojom kćeri i sinom u Reykjavíku, gdje radi u programu obuke Ujedinjenih naroda. Podijelila je kako izgleda njen svakodnevni život i odgajanje djece.
“Iz Seattlea sam se preselila na Island 2006. kako bi završila magistarski studij zaštite okoliša na Sveučilištu Island. U međuvremenu sam se udala za Islanđanina i dobili smo dvoje djece. Iako smo sada razvedeni, ovdje sam našla svoj dom i planiram ostati. Živimo u udobnom stanu u Reykjavíku, na samo 15 minuta hoda od mora, gdje svježi, slani zrak daje osjećaj slobode“, govori Davidson.
“Život u Reykjavíku ima šarm malog sela.” U redovima trgovina često ćete susresti poznate osobe. Jednom sam dijelila bazen s Bjork, dok je predsjednik države dostupan u telefonskom imeniku”, prenosi zadovoljna.rs.
“Kad je učiteljica moga sina organizirala zadatak da svako dijete posjećuje kuću školskog prijatelja, svi su bez problema dijelili karte i svoje adrese”, dodaje.
Samohrano roditeljstvo
“Razvela sam se od oca svoje djece, koji je Islanđanin. Čini se da su stavovi o braku i razvodu na Islandu vrlo različiti od onih u SAD-u – nema stigme ili tabua o samohranoj majci. Američki narativ inzistira na tome da su krajnji cilj svakog pojedinca brak i djeca, te da razvod negativno utječe na djecu. Kad sam ljudima na Islandu rekla da se razvodimo, često sam čula: “Žao mi je što to čujem, ali događa se.” Nitko nije postavljao pitanja poput “Što se dogodilo”. Nitko nije trebao detalje ni analizu. Bila sam nervozna zbog moguće osude, ali nije je bilo”, kaže ona.
Opušteni pristup
“Islanđani jako cijene slobodu u djetinjstvu, što znači da nema stalnog nadzora odraslih.” Djeca se često igraju vani bez prisutnosti roditelja, a za djecu mlađu od 12 godina postoji policijski sat od 22 sata, koji uglavnom provode sami roditelji, a ne policija. Nikada nisam čula da se ovdje govori o “opasnosti od stranaca”, a stopa kriminala je vrlo niska”, pojašnjava Davidson.
Moj dečko ima sinove od sedam i osam godina. Idu sami igrati se, voziti bicikle i na nogometno igralište. Kad ga pitam: “Znaš li gdje su dečki?” On samo kaže: “Ne, vani su.” Sve se više prilagođavam ovom islandskom načinu roditeljstva, ali i dalje stalno brinem za svoju djecu.
Božićni običaji i važnost plivanja
“Za vrijeme praznika djecu posjećuje 13 nestašnih vilenjaka. Svaki vilenjak je dobio ime po vragoliji koji izvodi kao što su “Onaj koji zalupi vratima” ili “Onaj koji krade kobasice“. Nekada su samo pravili nestašluke, a danas u dječjim cipelama ostavljaju i sitne darove (prema istraživanju iz 1998., 54,4 % Islanđana vjeruje u postojanje vilenjaka). Sumnjam da odrasli stvarno vjeruju u njih, ali opet, nitko to neće reći naglas jer ih ne žele naljutiti”, naglašava ona.
“Gotovo svaki grad na Islandu ima geotermalni vanjski bazen koji je otvoren tijekom cijele godine.” Nakon škole ili vikendom ujutro, hodamo do bazena kako bismo plivali i opustili se u hidromasažnoj kadi, bez obzira na vremenske prilike.
U svlačionicama se nalaze visoke stolice za hranjenje beba, u kojima mogu sjediti dok se roditelji tuširaju ili oblače, a svaki bazen ima igračke za djecu. Najuzbudljivije i “najislandskije” je kupanje u mećavi. Geotermalna toplina čini kupanje ugodnim, čak i ako je mračno, vjetrovito i snježno — samo morate brzo otrčati od bazena do hidromasažne kade”, kaže Davidson i dodaje:
“Roditelji vode bebe na prve sate plivanja kada napune tri mjeseca.” Ne radi se o učenju plivanja, već o navikavanju na ritual odlaska na bazen. Djeca su nam išla na bazen za bebe tri puta tjedno. Uče roniti bez disanja, vježbajući refleks s kojim se sve bebe rađaju. Vježba se tako da se broji do tri, puše im u lice i potapa ih pod vodu. Instruktor koji ih podučava to radi već 25 godina.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare