Donosimo jutarnju analizu naše Nataše Božić.
Premijer Andrej Plenković pokušao je novom razinom bahatosti i arogancije odgovoriti na vrlo ozbiljne sumnje koje proizlaze iz poruka koje su najviši dužnosnici Vlade i HDZ-a razmjenjivali sa šefom Hrvatskih šuma Krunoslavom Jakupčićem. To ukazuje na vrlo ozbiljna kaznena djela.
To ukazuje na vrlo ozbiljna kaznena djela. Plenković je rekao da mu je najgori dan u karijeri premijera bio kad je u veljači prošle godine uhićen Darko Horvat, kao ministar na dužnosti, što je za sobom kao posljedicu povuklo odlazak još dvojice Plenkoviću vrlo omiljenih ministara u Vladi, Borisa Miloševića kao potpredsjednika Vlade i Josipa Aladrovića kao ministra.
Oni su osumnjičeni da s trgovali utjecajem, manipulirali načinom na koji se zapošljava u javnim ustanovama i namještali određene natječaje u ministarstvima za dodjelu poticajnih sredstava. Dakle, optužbe koje proizlaze iz teksta u Nacionalu, koji je donio čitav niz SMS-ova koje razmjenjuju visoki dužnosnici Vlade i HDZ-a nisu daleko od toga i sva obrazloženja koja smo čuli ne govore dovoljno o tome i što preostaje Plenkoviću nego posegnuti za vrstom bahatosti i dedramatizacije, to je riječ koju on jako voli. Pokušava prikazati da je sve ovo neka nevažna priča i ponovno pokušava docirati novinarima što je tema, a što nije tema. Kaže Plenković da će on kao predsjednik Vlade odrediti što je što.
Već mi se Ustav sam otvara na stranici koja govori o članku 38, jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli, a ona obuhvaća osobito slobodu tiska, i drugih sredstava priopćavanja, zabranjuje se i cenzura. U tom članku, koji toplo preporučam premijeru da pročita, postoji još jedna stvar, a to je “jamči se pravo na ispravak svakome kome je viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom zajamčeno pravo”. Ako glasnogovornik Vlade ili druge osobe smtraju da ih je Nacional oklevetao ili da je objavio netočnu informaciju, imaju pravo na demanti. Određivati što je tema, a što nije tema u demokratskom društvu svakako nije na premijeru, nego na novinarima i urednicima.
Sumnja na korupciju je u ovoj državi apsolutno a priori tema kojom se novinari ne samo trebaju, nego moraju baviti. Svaki put kad posao, primjerice, dobije Niko, onda se netko drugi, tko je jednako vrijedno učio, osjeća kao “ni’ko”, pa spakira kufere i ode u Irsku ili drugu zemlju.
Rezultati popisa stanovništva puno govore o tome koliko se ljudi osjeća bezvrijedno i loše zato što se drugi zapošljavaju na koruptivne načine, dobivaju termin kod doktora, nigdje se ne možeš probiti ako nemaš vezu i to je ono što je loše i mislim da su ove optužnice koje su podignute protiv bivših ministara za nepošteno zapošljavanje vrlo važne za ovo društvo, rezultat tog procesa je jako važan za društvo da se pošalje poruka da ne moraš zvati nekoga tko je blizu vatri i vladajućoj stranci da te pogura za posao u javnoj tvrtci.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!