European Policy Centre, 2019. proveo je veliko istraživanje na temu dezinformacije i migracije. O temi koja će i 2024. zauzeti prostor u predizborno vrijeme, naša Ivana Dragičević za emisiju N1 (DIS)info, razgovarala je s Albertom-Horst Neidhardtom, voditeljem Odjela za europske migracije, European Policy Centrea u Bruxellesu.
Godina 2024. superizborna je godina u Europi. Europski izbori u lipnju vrlo su važni. Teme se nagomilavaju za predizbornu kampanju, vidimo da će pitanje migracija opet biti na vrhu dnevnoga reda, ali to će biti i pitanje dezinformacija. Zvali smo vas jer ste netom prije pandemije vi i EPC proveli vrlo važnu studiju koju ste fantastično nazvali “Strah i laganje u EU-u”. Kada usporedite 2015., 2019. i 2024. godinu, što je isto, a što se promijenilo?
Ovo je važno pitanje. S gledišta dezinformacijskog okruženja vrlo se malo toga promijenilo. Migracije nastavljaju biti političko pitanje koje uzrokuje podjele te je i dalje vrlo istaknuto pitanje, u ovom je trenu na vrhu europskog dnevnog reda. I prirodno je da će glasači uzeti u obzir migracijske politike na biralištima ove godine, ali i u budućnosti. Iz perspektive dezinformacija, danas svjedočimo jednakoj količini dezinformacija o ovoj temi kao i u prošlosti. Djelomično zato što se dezinformacije o migrantima mogu iskoristiti da pobude zabrinutost ljudi zbog brzine kulturoloških promjena, mogu se povezati sa strahovima vezanima za prihode, ali i s identitetskim pitanjima. Isto tako, migracije su veoma kompleksna tema. S obzirom na okolnosti, možemo očekivati da će dezinformatori nastaviti ciljati migrante i izbjeglice kako bi dodatno polarizirali društvo i pokušali promijeniti kako će ljudi glasovati.
Već ste to spomenuli, ali sada ću se ponašati kao obična europska glasačica koja na svojoj koži osjeća inflaciju, gleda rastuće cijene, nije sigurna što će se dogoditi s ratom u Ukrajini, sukobom između Hamasa i Izraela, hoće li Rusija dalje napadati itd. Vrlo sam prestrašena europska građanka i dolazim iz države poput Hrvatske, na periferiji Europe, treba nam mnogo stranih radnika, imamo golem odljev mozgova, demografske promjene, negativan trend… Kako ćete me uvjeriti da je nešto što slušam online ili vidim na svom ekranu istina ili ne o onima koji dolaze izvršiti invaziju na nas, što je i dalje glavni narativ?
I to je veoma važno pitanje, ono koje si svi analitičari, donositelji politika i regulatori već godinama postavljaju, a moj je odgovor je da ne postoji čarobno rješenje za hvatanje u koštac s problemom dezinformacija, dijelom i zbog razloga koje ste upravo naveli. Vrlo je teško obične građane učiniti informiranijima i opreznijima u općenitom smislu. Laži se brzo šire preko društvenih mreža i interneta i naprosto je nemoguće ukloniti sav dezinformacijski i štetan sadržaj koji nalazimo na internetu. Međutim, moramo razmišljati o rješenjima. Iako to neće biti savršena rješenja, moramo se pozabaviti ovim problemom jer moramo imati na umu što je na kocki: ne samo dobrobit i prava osoba koje prelaze granice i integritet demokratskih institucija nego i budućnost naših država, socijalna kohezija i osiguravanje da naša društva ostanu otporna na inozemne, ali i unutarnje napade aktera koji mogu profitirati od dezinformacija, uključujući dezinformacije o migrantima i izbjeglicama.
Moram se vratiti na vašu studiju jer ste detektirali tri ključna narativa na kojima se temelje dezinformacije o migracijama. Možete li objasniti našim gledateljima kako ste došli do toga te kada slušaju i gledaju priče na internetu, kako da, ako ništa drugo, mogu dvaput razmisliti kad vide takvo što? Detektirali ste da se migracije u dezinformacijskom prostoru smatraju prijetnjom zdravlju, bogatstvu i identitetu. Kako ste došli do toga i koje su ključne riječi i izrazi koje će navesti ljude da dvaput razmisle kad ih pročitaju ili naiđu na ovakve narative i informacije, u principu dezinformacije?
Sa zadovoljstvom ću odgovoriti… No dopustite da se prvo brzinski vratim korak unatrag i objasnim vašim gledateljima da razlog zašto su dezinformacije tako učinkovite ima malo veze s kredibilitetom sadržaja informacije o kojoj se radi. Više ima veze s činjenicom da odražavaju vaše vrijednosti, uvjerenja, strahove i zabrinutosti. Stoga to treba imati na umu kada naiđete na dezinformacije, neće biti očite na prvi pogled, možda će i biti, no obratit ćete pozornost na njih upravo zato što odražavaju vaše zabrinutosti i vrijednosti. S time na umu, tijekom godina smo pratili dezinformacije na internetu u nekoliko europskih država i primijetili smo da teme koje dezinformatori iskorištavaju imaju tendenciju biti iste. Kako bismo protumačili ono što smo vidjeli, smislili smo kategorizaciju, odnosno taksonomiju dezinformacija o migrantima i izbjeglicama. Zaključili smo da manje-više sav dezinformacijski sadržaj na internetu prikazuje migrante i izbjeglice kao prijetnju bogatstvu, zdravlju i identitetu Europljana. Primjerice, kada je riječ o zdravlju, sve se migrante opisuje kao prijetnju zdravlju, kao nekakve prenositelje virusa koji ne poštuju fizički razmak. Ali također ih se putem laži i pogrešnih informacija prikazuje kao kriminalce koji će preuzeti kontrolu nad europskim gradovima kako bi se imigracijske politike europskih država prikazale kao neuspjeh. Kada su posrijedi drugi narativi, primjerice, kada je riječ o bogatstvu, imamo neutemeljene optužbe i lažne priče kojima se migrante i izbjeglice nastoji prikazati kao one koji Europljanima preotimaju radna mjesta, ili, paradoksalno, kao teret za već prenapregnute resurse socijalnog sustava. Nadalje, pokušavaju iznositi tvrdnje ili optužbe da migranti dobivaju bolji tretman nego lokalno stanovništvo. Dakle, radi se o širenju ideje diskriminacije u vlastitoj zemlji kojom se nastoji oblikovati javna percepcija o migrantima i izbjeglicama. I u konačnici, vidjeli smo da mnoge lažne priče koje kruže internetom migrante i izbjeglice opisuju kao invazijsku silu, što se često povezuje s identitetom. Dakle, ta invazijska sila predstavlja prijetnju vjerskom identitetu, tradicijama i načinu života Europljana. Naišli smo na tisuće dezinformacijskih članaka koji promiču ova tri narativna okvira, a i ubuduće ćemo vjerojatno vidjeti kako dezinformatori guraju slične narative.
Svjedočimo i svojevrsnoj radikalizaciji. Primjerice, u slučaju Njemačke, konstantnim ponavljanjem riječi “remigracija” i sličnim stvarima. Upitala bih vas sljedeće… Naša odgovornost, odgovornost medija, političara općenito u javnom prostoru, u pogledu jezika, naslova, koji su nam obično pod prstom… Koja bi bila vaša poruka, kao nekoga tko je duboko u ovoj temi, akterima koji i dalje oblikuju javni diskurs i javnu raspravu?
Novinari su jednako kao i političari dio problema i rješenja. Očito moramo uvesti politike koje promiču medijski pluralizam tako da korisnici i građani imaju pristup širokoj lepezi izvora. U isti mah, ne smijemo zaboraviti da novinari trebaju biti u mogućnosti potvrditi sadržaj priča o kojima izvještavaju. Ne smijemo zaboraviti ni da političari imaju ključnu ulogu jer iako mnoge dezinformacije s kojima smo se susreli dolaze izvan Europe, nacionalni politički akteri često ih pojačavaju i dalje promiču. Dakle, očito je da i političari moraju odigrati svoju ulogu. Sve ćemo navedeno postići promicanjem građanske odgovornosti te učinkovitijom regulativom o svim relevantnim područjima, od medijske sfere do regulacije društvenih mreža i digitalnih elemenata naših društava.
I za kraj… Europa prolazi teško vrijeme, baš kao i svijet. Europa provodi kampanju kojom mlade glasače poziva na sudjelovanje. Ovi mladi glasači, generacija Z, prva su potpuno digitalna generacija. Nekoliko ste puta tijekom našeg razgovora spomenuli dezinformatore. Nas dvoje znamo o čemu govorimo jer se bavimo ovom temom, ali kada je riječ o mladima koji su na TikToku i drugim društvenim mrežama, kad dobiju neki smiješni video itd., kako mogu i mogu li uopće biti svjesni tko su ti dezinformatori i kako pristupaju različitim dobnim skupinama, bilo da je riječ o mladima, ljudima naših godina ili starijima, dakako u pogledu naše teme – migracija?
Rekao bih da postoje neke zdravorazumske mjere koje svatko može poduzeti. Prva je primjenjiva na migracije, ali ne samo na njih. Znamo da postoje određene teme koje su posebno osjetljive u našim društvima. Ako su osjetljive i uzrokuju podjele, dezinformatori će vjerojatno ciljati na te teme. Moramo primijeniti kritičko razmišljanje kada čitamo materijale vezane uz te teme. Nadalje, preporučio bih starijim čitateljima i gledateljima da konzultiraju različite izvore. Ne morate uvijek čitati iste novine i oslanjati se na iste izvore, što više se diverzificirajte. Oslanjanjem na različite priče i izvore dobit ćete drukčiju sliku i uvidjeti nijanse koje inače ne biste. A tu su i posebni alati kojima se dezinformatori često koriste kako bi manipulirali javnom percepcijom. To bi, primjerice, mogli biti statistički podaci. Dakle, ako u nekom članku naiđem na statističke podatke koji se odnose na migracije, kritički bih ih sagledao i zapitao se odakle dolaze, koji se izvori navode u dotičnom članku, jesu li statistički podaci prikazani na zavaravajući način, je li njima manipulirano, jesu li krivotvoreni, izmišljeni. Ali postoje i suptilniji alati kojima se dezinformatori koriste. Često je dovoljan “clickbait” naslov s fotografijom migranata koji pokušavaju prijeći Sredozemlje u gumenim čamcima kako bi se već tako oblikovala javna percepcija. Možda i ne otvorite članak jer već znate koju poruku nastoji poslati. Dakle, kada na internetu naiđete na sadržaj vezan uz ove teme, važno je zadržati kritički pristup i gledati dalje od same priče.
I za kraj, vaša poruka… Vidimo da je rasprava vrlo strastvena i kako situacija eskalira na nekim mjestima u Europi u pogledu ove teme. Kao šef odjela za EU i migracije European Policy Centrea, koju biste poruku poslali europskim političarima za ovu kampanju u narednih pet mjeseci? Znam da su glasovi važni, no može li i dalje biti etičke politike na temu migracija? Dakle, koja bi bila vaša poruka za kraj?
Svakako mislim da postoji etički pristup migracijama, ali trebalo bi promicati rasprave o migracijama koje se temelje na dokazima, ostaviti emocije izvan političke sfere. Poslužit ću se sloganom iz američke politike: Mislim da bi migracije opet trebale postati dosadne. Umjesto donošenja odluka na temelju osjećaja i dodatnog polariziranja rasprave, trebali bismo imati dosadnu raspravu o onom što funkcionira, a što ne i kako izvući najviše iz prilika koje migracije pružaju, kako zaštititi prava migranata i u isti mah pronaći konkretne odgovore za zabrinutosti glasača i lokalnog stanovništva. To bi bio korak dalje za sljedeći politički ciklus.
A dok razgovaramo, SAD primjenjuje talijansko-albanski koncept na Gvatemalu, a neki šalju privatne vojske na južnu američku granicu. Znači, i dalje ste optimist?
I dalje sam optimist! Nažalost, ovakve političke ideje koje cirkuliraju ne funkcioniraju. S njima se pokušalo u prošlosti, no osim što potežu etička i pravna pitanja, nepraktične su, skupe i ne rješavaju korijen problema. Ponavljam, trebamo nastaviti raspravljati o migracijama, ali na drukčijim temeljima, ne pokušavati naći brza rješenja, nego dovesti sve aktere za isti stol, sagledati dokaze i pronaći rješenja utemeljena na dokazima.
Projekt ADMO je sufinanciran sredstvima Europske unije, iz programa Digitalna Europa.
Izraženi stavovi i mišljenja odnose se na Adria News i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Izvršne agencije za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HADEA). Za njih se ne mogu smatrati odgovornima ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje potporu. Ovaj je projekt financiran iz Programa Europske unije za digitalnu Europu, u okviru Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava 101083909.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!