Hrvatski književnik Viktor Ivančić izjavio je da bez rušenja nacionalističkih režima koji vladaju u regiji neće biti moguća bolja budućnost za građane tih zemalja.
“Hrvatska je, recimo osudila Mirka Norca, ali Hrvatska također smatra da je Norac heroj. To radi cinična zajednica, to rade cinična društva, gde su svi ugurani u temeljnu priču laži. To se neće raščistiti dok mi ta g**na ne srušimo, dok ne počnemo graditi društva na drugoj osnovi, gdje neće biti nacionalizam početak i kraj”, rekao je Ivančić na tribini u Novom Sadu.
Dodao je da kada čuje reči poput “individualizacija krivnje, dobija ospice, zato što se mora govoriti i o kolektivnoj masovnoj odgovornosti”.
“U Splitu su svi znali da (logor) Lora postoji i što se u njemu radi. A Lora je postojala sedam godina. A nas par koji smo pisali i govorili o tome što se u Lori radi smo bili tretirani kao zadnja stoka. Taj gard je zadržan i danas”, kazao je Ivančić.
Prema njegovim riječima, ona društvena zajednica koja prva podigne spomenik vlastitoj krivici, moći će doživjeti katarzu.
Na tribini je predstavljena fotomonografija “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”, a u novosadskoj Galeriji likovne umjetnosti Poklon zbirka Rajka Mamuzića postavljena je i istoimena izložba fotografija.
Autori knjige su, uz Viktora Ivančića, novinar Nemanja Stjepanović i fotoreporter Hrvoje Polan. Fotografije Hrvoja Polana bilježe trenutni izgled nekadašnjih domova kulture – mjesta stradanja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
I knjiga i fotografije govore o nekadašnjim domovima kulture iz doba socijalističke Jugoslavije, koji su tijekom rata pretvoreni u logore, mučilišta i stratišta.
“Na svim tim mjestima gdje su se događali zločini, svi sve znaju, ali istovremeno ništa ne znaju i poriču. Ta mjesta su u stvari muzealizacija poricanja i na njima najviše ima onoga čega nema”, rekao je Viktor Ivančić.
Dodao je da pretvaranje domova kulture u mučilišta zapravo predstavlja još jedan dokaz o pogubnom utjecaju konstrukta nacionalne kulture.
Domovi kulture su u doba socijalizma bili dio projekta kolektivne emancipacije, a devedesetih godina 20. stoljeća su postali dio kulta nacionalne kulture, koji se svodi na eliminaciju, jer je likvidacija jedina kreacija konstrukta nacionalne kulture. I ta kreacija je puno ostvarenje dobila kada je dom kulture pretvoren u stratište i mučilište.
Nemanja Stjepanović je rekao da je cilj pretvaranja domova kulture u stratišta bilo i ubijanje dotadašnjeg sustava vrijednosti.
“Domovi kulture bili su u socijalizmu mjesta otrgnuta od crkve i krčme. Fotomonografija zapravo svjedoči o tome što smo imali, što smo mogli imati, a što danas imamo”, naveo je Stjepanović.
Prema njegovim riječima, zločini koji su počinjeni u domovima kulture su ujedno bili i poruka onima koji nisu bili zatočeni što će im se dogoditi ukoliko se ne odsele iz tih mjesta.
“Mi o tome sve znamo pa se može reći da se ovdje ne radi o negiranju ili poricanju zločina, već o njihovom opravdavanju”, kazao je Stjepanović.
Dodao je da je nedavni prijedlog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se “stavi moratorij” na priču o prošlosti zapravo “vrhunac licemjerja, jer mi nigdje nećemo stići dok god ne raščistimo s prošlošću”.
“U suprotnom, dogodit će se neki novi ratovi u kojima će možda ovi silni tržni centri koji se grade postati nova stratišta i mučilišta. Na žalost, licemjerje je i dalje na snazi, kao i produženo ratno stanje”, ocijenio je Nemanja Stjepanović.
Izložba će biti otvorena do 25. veljače, a događaj organizira beogradski forum ZFD, koji je izdavač knjige.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram