Na članak "Tko je Stojan Petrič" korektno se odazvao 2TDK sa željom da se objavi ispravak, pozivajući se na pravo na objavu u skladu sa Zakonom o medijima, piše metropolitan.si.

Naravno da smo ga objavili, za razliku od mnogih drugih, za nas zakoni, naime, vrijede. U priopćenju, zanimljivo, nismo saznali nijedan stvaran ispravak. Samo pojašnjenje da zlikovci koji su bili pravomoćno (!) osuđeni ne mogu sudjelovati na javnim natječajima i da 2TDK to poštuje. I da Dušan Zorko sam ne može odlučivati ni o čemu.

U biti nam je laknulo. Nikakvog demantiranja, optuživanja, prijetnje strašnim odvjetnicima, iako nije bilo ni nikakvoga odgovora na postavljena pitanja ili negiranja naše dvojbe glede prikladnosti Kolektora za izgradnju drugog kolosijeka pruge Divača-Kopar ili direktorovanja Dušana Zorka u 2TDK zbog sukoba interesa. Samo jedno olakšanje, piše metropolitan.si. 

Niti riječi o povezanosti Dušana Zorka i Stojana Petriča pri prodaji Dela. U redu, i šutnja je moguć odgovor. Iz priopćenja se može samo razabrati da predsjednik uprave 2TDK ni o čemu ne može odlučiti sam. Utjecati vjerojatno može, inače ne znam zašto ga plaćaju? Dakle, on i Petrič su slični – “njih dvojica s tim stvarima nemaju ništa”. Vjerojatno ni ne moraju jer, ako nam je dobro poznato, na kaznenoj prijavi protiv obojice zbog navodno nečistog ponašanja pri prodaji/kupnji Dela 2015. godine nedostaje samo još poštanski broj. I ako se slučajno pokaže da je došlo do nedozvoljene koncentracije distribucije medija ili njezine zlouporabe, Stojan Petrič će se spotaknuti o još jednu prijavu jer je i zlouporaba koncentracije kazneno djelo.

2TDK tvrdi da dosljedno poštuju zakone, navode članke, koji nisu ništa drugo do ratificirana uredba EU o javnoj nabavi koje je Slovenija jednostavno morala prihvatiti. Inače bi dobila šibu, a europskih sredstava bi dobila još manje nego jest te bismo vjerojatno pali na samo dno država članica EU. Ali vrag se skriva u detaljima. To nije jedina direktiva EU na tu temu, pored toga EU prilikom donošenja te direktive nije ni na pamet palo da bi se neki kazneni postupak u uređenoj europskoj državi mogao vući više od deset godina i potom hipotetski pasti u zastaru. Epska poskliznuća slovenskog pravosuđa dobro poznajemo.

Da kažem po naški: država može kod nas, tako ona misli, mirno dodijeliti posao od milijardu eura poduzeću nekoga, tko je hipotetski već dva dana nakon pobjede na natječaju moguće pravomoćno osuđen na osam godina zatvora – i sve je u skladu sa zakonom. Čak i ako je komisiji i nadzornicima slučaj dobro poznat. Dečki, što je s vašim moralom? Oprostite, porezni obveznici, presumpcija nevinosti do pravomoćnosti presude vrijedi. Potreban ti je još samo dovoljno servilan pravosudni sustav, koji zavlači toliko vremena da zlikovci mogu najprije povući milijardu novca poreznih obveznika i potom se za svaki slučaj još malo razbole – dečkima u tim godinama to nije posebno teško, rado zaškripi prostata ili se pojavi neka hernija i sloboda je osigurana, a posao od milijardu ostaje. Od Zidara smo dosta naučili, zar ne? Čovjek iz Idrije imat će šaroliku starost, čini mi se.

Sad barem znamo u kojem grmu leži zec. Preuzimanje Etre, zbog kojega istražuju (ili možda već optužuju?) Stojana Petriča i kompanjone, dogodilo se 2010. godine. Za sada znamo samo to da su koparski istražni suci intenzivno pokušavali zaustaviti istragu, a čini se da nisu čitali iste kaznene prijave kao mi (?), tek je viši sud na dosljedno ustrajavanje tužiteljstva naložilo istragu. Ta je vjerojatno zaključena. Je li podignuta optužnica? Ne znamo. Koparski sud šuti. Još jednom pitamo koparski sud ili ministarstvo pravosuđa: Je li optužnica protiv Stojana Petriča podignuta? DA-NE. Molimo vas zaokružite točan odgovor, za boga miloga, pa zadatak nije tako težak, zar ne?

Kad je prošlog tjedna podignuta optužnica protiv predsjednika vlade, to smo saznali prije nego se tinta osušila na dokumentu. Navečer je to bila glavna tema svih većih medija, zamalo su zaustavili neku tursku sapunicu da bi to objavili prvi. To je u redu, ljudi imaju pravo znati što čine njihovi vladari. Ali ljudi imaju pravo znati također i tko bi želio inkasirati njihove milijarde. Zašto njihovoj staroj majci ne ostane niti za kavu, nakon što plati račune. Ta dva slučaja samo su žalostan dokaz kako su pred slovenskim sudovima neki jednakiji od drugih. Jednostavno rečeno, imamo posla u najmanju ruku s neuspješnim, ako ne već s “otetim” pravosudnim sustavom.

Hoće li upravitelji 2TDK radije prvo dodijeliti posao pa se tek potom zapitati? Hoće li žalbeni postupak biti završen prije nego što eventualna pravomoćna presuda protiv Stojana Petriča zbog Etre bude donesena? Hoće li igra s vremenom biti napetija od finala Lige prvaka? Što ako bi u slučaju presude za Etru, a sud to može odlučiti, bila dosuđena i uspostava prvotnog financijskog stanja? Ili ako Agencija za zaštitu konkurencije pošteno oglobi moguće prekršitelje iz gnijezda FMR-a? Bi li Kolektor kao grupa to financijski mogao izdržati? I što ako ne bi? Može li projekt izgradnje nove pruge zbog problema izvođača propasti? Okasniti. Može li država zbog toga izgubiti europska sredstva? Ne tvrdim, samo pitam.

Koliko rizika na jednom kupu!? Samo zato da bi udovoljili Stojanu Petriču? Jeste li pri sebi?

Hoće li Turci i Kinezi potom zahtijevati milijunske odštete jer su bili izigrani? Tko će ih platiti? Možete li zamisliti nacionalnu sramotu ako Kinezi i Turci svjetskoj javnosti obznane da ih je slovenska država izigrala na natječaju za posao od milijardu eura na račun nekog lokalnog moćnika, koji je na kraju bio osuđen upravo zbog djela koje uredba navodi kao isključujuće za sudjelovanje u javnim nabavama? Tko će odgovarati za nastalu štetu? Nadzornici 2TDK koji odgovaraju sa svom svojom imovinom? Ili opet vi, porezni obveznici? Zaokružite točan odgovor.

Opet je vrag u detaljima. U preuzimanju Etre nije sudjelovao samo Stojan Petrič, nego više pravnih i fizičkih osoba, nekih navodno i posve fiktivnih. Po svim kriterijima u takvom slučaju, ako se sumnja pokaže utemeljena, riječ je o kriminalnom udruživanju, organiziranom kriminalu. Mafija, po domaće. U tom slučaju i u EU vrijede posve druga pravila i ne može se više izvlačiti pozivanjem samo na Zakon o javnoj nabavi ZJN-3 i na 77., 79. i 80. članak toga zakona. Tad nastupaju druga pravila. 2TDK, vidite li razliku?

Naravno, i za Stojana Petriča vrijedi presumpcija nevinosti. Danas u ovaj sat on je nedužan. U biti ga želimo nekako i zaštiti jer su predugi sudski postupki muka i za njega. I Stojan Petrič ima pravo čim prije saznati je li kriv ili ne. U njegovim godinama, više od sedamdeset, bilo bi humano makar da zna hoće li starost provoditi u zatvoru ili na Havajima. Uz to, može zatražiti odštetu od države putem Europskog suda za ljudska prava ako postupak traje nerazumno dugo, piše metropolitan.si. 

Porezni obveznici i 2TDK i Dušane Zorko, također: Može li se Kolektoru uopće dodijeliti javni ugovor ili ne? Po našem mišljenju u svakom slučaju – ne, ne (samo) zbog Stojana Petriča nego i zato što Kolektor jednostavno nema reference za izgradnju tunela. Dakle, tunele će u svakom slučaju graditi Turci ili Kinezi, pitanje je samo hoće li ih unajmiti Kolektor ili neposredno 2TDK ili ćemo nekome radije omogućiti masnu zaradu za posrednički posao? Zar ne bi bilo bolje da se novac poreznih obveznika uloži u nešto korisnije nego u spašavanje Stojana Petriča?

Odgovori vode kroz prelijepu dolinu Soče u Goriška brda. Tamo je nedavno bio navodno jedan zanimljiv, poseban, gotovo obiteljski piknik. Povezan s novom prugom.

(sa slovenskog preveo Ilija Jandrić)

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.