Izbori u Crnoj Gori u kojoj je pobjedio načelno proeuropski kandidat Jakov Milatović kojem mnogi, zbog njegove povezanosti sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, njegov proeuropski stav uzimaju s rezervom.
O tome je nakon prvog kruga, održanog 19. ožujka, u Pressingu N1 televizije govorio dr. Dragutin Lalović, politolog, dugogodišnji profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i aktivni član Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, koji je upozorio na tu vezu.
Spomenuo je da je Milatovićeva stranka, ranije na lokalnim izborima, odnijela veliku, nezapamćenu pobjedu u Podgorici. “Takav rezultat od nekog tko je tek formiran, nije moguć pa se postavlja pitanje kako je ipak moguće da su oni to uspjeli i tko stoji iza toga. A iza toga stoji Srpska pravoslavna crkva kao glavni politički akter u Crnoj gori. Ona je to od sredine 90-ih godina do dana današnjega i to u kontinuitetu”, rekao je Lalović.
Podsjetio je da je upravo SPC, tada na čelu s arhiepiskopom Amfilohijem, jednim od najmoćnijih episkopa SPC-a, zaslužna za za pobjedu koalicije na izborima 30. kolovoza te da je upravo Amfilohije, zaslužan za formiranje vlade, nakon što je pokrenuo litijaške i druge masovne proteste protiv tadašnje Đukanovićeve vlasti.
Crnogorska, Srpska ili Europska Crna Gora?
Također, upravo Milatović, kao i njegov suradnik Milojko Spajić bili su članovi vlade Zdravka Krivokapića, koja je bila otvoreno prosrpska i anti-europska vlada.
Aleksandar Musić, također za N1, govoreći o Milatoviću i njegovim suradnicima rekao je kako se radi o mladim političarima koji su školovani vani, imaju nekakve male karijere koji oni preuveličavaju, ali da su za crnogorske prilike imali jako dobra primanja. “Milatović je daleko bliži Amerikancima nego Rusima. Veleposlanstva imaju snažan utjecaj, kada su Amerikanci namirisali novu snagu počeli su sastanci, sve na jedan vrlo delikatan način, ali je poruka jasna”, naglasio je Musić.
“Očekujemo da Crna Gora nastavi proeuropski put“, rekao je ministar vanjskih poslova RH Gordan Grlić Radman pa dodao da je Hrvatska oduvijek podržavala neovisnost i suverenost te zemlje.
Također dodao je da od novog predsjednika očekuje da se još snažnije založi za nastavak pregovora s Europskom unijom jer se dvije godine nije ništa napravilo po tom pitanju.
Hrvatska očekivanja
No, što to znači za Hrvatsku koja je jedan od prvih crnogorskih susjeda? Ima li Hrvatska, osim malobrojne hrvatske manjine, uopće ikakvog interesa u Crnoj Gori, pogotovo kad znamo da je Aleksandar Vučić pokušava učiniti dijelom “srpskog sveta”.
Crna Gora, koliko god to netko želio da bude dio srpskog sveta je članica NATO-a i jedan od prvih hrvatskih susjeda. Odnosi dvaju zemalja iz godine u godinu sve su bolji, a ulaskom Crne Gore u NATO savez postali smo službeno i saveznici.
“Hrvatski predstavnici koliko je poznato i djeluju u tom smislu, i glavni su zagovornici euroatlantskog puta svih zemalja u neposrednom i širem susjedstvu. Možemo dodati da i obavještajno gledano Hrvatska nema većeg prioriteta nego paziti na događanja u susjedstvu”, kaže politički analitičar Denis Avdagić.
No, s izborima u Crnoj Gori u koje se Srbija navodno jako upliće, kako preko SPC-a tako i preko samih kandidata, postavlja se pitanje kakvi su politički ciljevi Hrvatske u susjedstvu, jesmo li ih ikad imali i kako ih štitimo. Kako je sam premijer Andrej Plenković u više navrata rekao, Hrvatska je najvažnije vanjskopolitičke ciljeve ispunila. Članica smo EU, EMU-a, Schengena, NATO-a i za razliku od nekih članica EU stojimo čvrsto uz glavne vanjskopolitičke ciljeve EU-a, ali nakon svega tog što dalje? I Imamo li uopće vanjskopolitičke ciljeve?
“Vrlo vjerojatno jako je puno onih koji se pitaju zašto Hrvatska na neki način ne intervenira, ali kako bi to bolje razumjeli, trebamo se zapravo zapitati, kako bi hrvatski građani gledali miješanje drugih zemalja u izborni proces u Hrvatskoj”, kaže Denis Avdagić.
Napominje da se mora poštivati suverenitet, a pogotovo ako govorimo o zemlji saveznici. Smatra da je ono što je hrvatska diplomacija napravila, najviše što zapravo može bez prelaska diplomatske “crvene linije” na koju bi se službeno vjerojatno reagiralo u samoj Crnoj Gori. “Ministar Grlić Radman je pozvao hrvatsku manjinu na izlazak na izbore i to mu nitko ne može zamjeriti jer nije zagovarao komu glas treba ići”, kaže Avdagić.
Usporedio je to s utjecajem vjerskih organizacija, pogotovo Katoličke crkve i njenih svećenika na izbore u Hrvatskoj te koliku tu raspravu zna izazvati, a u kojoj glasaju isključivo hrvatski državljani, s nekim eventulnim miješanjem Hrvatske u izbore u Crnoj Gori. “Djelovanje Hrvatske, hrvatske diplomacije po pitanju izbora u susjednoj Crnoj Gori ne bi bilo dobro dočekano, a realno možemo zamisliti i kako bi to moglo imati i kontraefekt od nekog zamišljeno željenog cilja”, kaže Avdagić.
“Drugo je pitanje koliko i na koji način djeluje Srbija u Crnoj Gori, što je moguće i tema razgovora na savezničkoj razini, pa i šireg obavještajnog djelovanja, gdje je ključno pitanje informacija o tomu što se točno zbiva, postoje li skriveni financijski tokovi, a ako je nešto od toga dokazivo, to je ponajprije tema za crnogorsko pravosuđe, za što nije kasno ni nakon izbora”, dodaje.
“Stabilnost Crne Gore je od visokog prioriteta za Hrvatsku”
Napominje i to da u Crnoj Gori postoji i nepobitna činjenica, a to je da veliki broj građana Crne Gore se smatra Srbima. “Dodatni problem je pitanje vjerski dominantne Srpske pravoslavne crkve, koja kao što joj i naziv kazuje pravoslavna autokefalna crkva srpskoga naroda, pri čemu se svakome tko promišlja o ‘crnogorskom problemu’ pale upitnici i pitanje koja je onda kategorija recimo to tako nacionalno osviještenih Crnogoraca u toj crkvi, kao vjernika, ali i pripadnika Crnogorskog naroda”, kaže Avdagić i ističe da se radi o kompleksnim identitetskim pitanjima.
“Crnoj Gori treba pomoći, njena stabilnost je od visokog prioriteta za Hrvatsku, i nužno je osuditi svako ‘petljanje’ u njenu suverenost, politiku, ali i oprezno djelovati u tom smislu”, zaključuje Avdagić.
Avdagić opovrgava mogućnost, da će s novom političkom garniturom, Crna Gora, “usporiti” svoj put u EU, i da će, približavanjem političkom Beogradu, svoj napredak raditi u tandemu, paketu, s tom zemljom.
“To nije moguće, za to ne postoje tehnički pa niti politički preduvjeti. Štoviše, Crna Gora je naprednija na putu u EU članstvo od Srbije. Paketno putovanje u EU za sad nije tema ozbiljnih razgovora, i ako bi se to otvorilo, trebalo bi dobro pogledati tko bi u tom paketu bio i zašto”, kaže aš sugovornik.
“Susjedstvo nam treba biti prioritet”
A s obzirom na to da smo kao zemlja ispunili vlastite vanjskopolitičke ciljeve, na pitanje, zar se ne bi Hrvatska vlada i diplomacija trebala više, diplomatski i sigurnosno uključiti na Zapadnom Balkanu, kako bi pomogli očuvati političku stabilnost na vlastitim granicama, Avdagić odgovara da nam susjedstvo treba biti prioritet.
“Hrvatski predstavnici koliko je poznato i djeluju u tom smislu, i glavni su zagovornici euroatlantskog puta svih zemalja u neposrednom i širem susjedstvu. Možemo dodati da i obavještajno gledano Hrvatska nema većeg prioriteta nego paziti na događanja u susjedstvu”, kaže Avdagić.
Dodaje da je to predmet usklađivanja i sa saveznicima. “Ali ne zaboravite, među njima su i same Albanija, Crna Gora, Makedonija“, kaže Avdagić i napominje da svako utvrđivanje petljanja susjednih zemalja u izbore, utjecanje, a posebno ako je namijenjeno destabilizaciji treba jasno osuditi i kao saveznik u tom smislu pomoći koliko je to moguće.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare