Na području Sanskog Mosta proglašena je trodnevna žalost zbog stravičnog zločina - trostrukog ubojstva koje se dogodilo u srijedu u prostorijama Gimnazije. Vijeće ministara BiH, kako neslužbeno doznaje N1 BiH, razmatra mogućnost proglašenja dana žalosti za cijelu državu zbog slučaja koji je šokirao sve.
O psihološkoj podršci, normalizaciji nasilja i komentarima podrške na društvenim mrežama, za N1 BiH je govorila psihologinja i članica Kriznog stožera koji je Općina formirala za pomoć svima koji su izravno ili neizravno bili žrtve jučerašnjeg događaja Maja Savanović Zorić.
Ne zna se koliko je učenika bilo u školi
Iako je u vrijeme trostrukog ubojstva u školi, osim profesora, bilo i nekoliko učenika, javnosti nije poznat točan broj djece. No, bez obzira na broj, ističe psihologinja, svima je potrebna adekvatna pomoć.
“Ni ja ne znam točan broj. Ovo su popravni ispiti, pa pretpostavljam da je manji broj učenika bio prisutan, ali bez obzira jesu li bili prisutni ili ne, smatram da negdje treba raditi sa svim učenicima i da im svima trebamo biti na raspolaganju jer poslije svi, to su njihovi profesori, netko s kim su dijelili prethodne godine života.
Neke informacije su da je u te dvije škole zaposleno ukupno 45 profesora koji su tu usko povezani i ono što ćemo svakako napraviti u suradnji s Ministarstvom obrazovanja je da ćemo ići kod njih, u smislu ponude brojeva telefona na koje može ih se kontaktirati, ponuditi mjesta gdje mogu doći, gdje mogu raditi, ako žele pojedinačno, a ako žele u grupi – onako kako misle da im je najbolje”, objašnjava.
Slučaj iz škole u Beogradu
Dodaje da će u radu sa žrtvama koristiti materijale i smjernice stručnjaka iz Beograda koji su prošle godine radili sa žrtvama masovnog zločina u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu.
“Uspostavili smo suradnju s kolegama iz Beograda, koji su nam ponudili i poslali sve materijale koje su već koristili, kako bismo što adekvatnije i brže odgovorili ovom zadatku, jer je to u biti isto. Također, važno je biti odmah tu za njih i pronaći najbolji način da dođete do njih.
I kasnije su ponudili suradnju, jer smatram da je to nešto što ne treba raditi samo sada, nego treba raditi kontinuirano, međutim, oni su sada u nekom šoku, nevjerici, a tuga će tek nastupiti”, kaže psihologinja.
“Svojim iskustvom i iskustvom mojih kolega vjerujem da nakon bilo kakvog traumatičnog gubitka koji nam se dogodi, a posebno ovakvog vida, ostajemo trajno promijenjeni, zato je vrlo važno pronaći način kako se s tim nositi”, ističe.
Ubojstva kao posljedica zanemarenih ratnih trauma
Stručnjaci stopu ubojstava i samoubojstava često povezuju s pretrpljenim traumama, a prve simptome lako je prepoznati.
“Puno se nosim s traumama. Već pet godina se bavim sekundarnom traumom, kako se ona prenosi s koljena na koljeno u našem društvu i ono što mogu reći je da je jedan od prvih znakova da se čovjek počne povlačiti u sebe, počinje izbjegavati društvo i svakom obliku komunikacije, sklon je podložan nekim negativnim narativima, može imati iznenadne ispade bijesa koje ne može kontrolirati.
Također ima nesanicu i probleme s hranom, na fiziološkoj razini, pa probleme sa svakodnevnim funkcioniranjem, kao i brojne druge simptoma“, kaže Savanović Zorić.
Dodaje da sve što odskače od normalnog može biti alarm za poziv u pomoć te da u tome treba pomoći okolina.
“U smislu da ga ne osuđuju, da kažu ‘ja bih to napravio na tvom mjestu’, nego da budu tu za njih, da kažu ‘tu sam, možemo zajedno sve što treba, nisi sam’.
Lljudima je jako bitno da shvate da nisu sami, da nisu jedini i da svi imamo poteškoća, manje ili više, i svatko se s njima nosi na svoj način, samo treba razgovarati o tome”, objašnjava psihologinja.
Nesvjesni smo posljedica ratnih trauma
Stručnjaci u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama u okruženju, već godinama ukazuju na katastrofalne posljedice ratnih trauma i činjenicu da se ništa ne poduzima na liječenju i prevenciji retraumatizacije.
Iako je riječ o neslužbenim informacijama, u kontekstu jučerašnjeg nemilog događaja u Sanskom Mostu dosta se govori o ratnoj traumi, odnosno PTSP-u kao okidaču. Savanović Zorić ističe da svi oni koji su sudjelovali u ratu početkom devedesetih na ovim prostorima imaju neki oblik PTSP-a.
„Koja, ako se dugo ne liječi, prelazi u trajni oblik poremećaja osobnosti. Mi kao društvo toga apsolutno nismo svjesni jer, nažalost, u ratu i poraću nismo imali adekvatne odgovore.
Nismo formirali timove stručnjaka, nismo ni na koji način radili s braniteljima i oni su uglavnom bili prepušteni sami sebi, hoće li otići psihijatru i dobiti određenu terapiju koju će koristiti za godina ili ako bi se podvrgli nekim ponašanjima koja nisu zdrava u smislu alkoholizma i slično. Tako da su sigurno jedan od uzroka traume koje su u nama, a nismo našli adekvatan način da ih kanaliziramo”, kaže Savanović Zorić.
Pojava podrške nasilju na društvenim mrežama
Nakon brojnih ubojstava u zemlji i regiji, evidentna je podrška korisnika društvenih mreža zločincima. Ovaj podatak zabrinjava i stručnjake.
“Jutros sam na jednom portalu pronašao 220 komentara, od čega 200 komentara podrške počinitelju zločina. U šoku sam i bojim se što će se dalje dogoditi.
Je li to normalizacija cjelokupnog stanja opravdanja, jer za nasilje nema opravdanja. Razumijem zašto se to dogodilo, ali ne mogu to opravdati niti podržati na bilo koji način jer to nije u redu”, kaže Savanović Zorić, ističući da je jako važno raditi na osvještavanju i prevenciji nasilja te da se o tome ne raspravlja. tek kada se dogodi tragičan događaj, ali da je potrebno dugoročno djelovanje struke”, zaključuje psihologinja za N1.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
#related-news_2
#related-news_3
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!