Više od 370 tisuća djece izbjeglica stiglo je u Europu prošle godine, od čega 90 tisuća bez pratnje odraslih. Većina dolaze iz Afganistana, Sirije, Eritreje i Iraka.
Nakon što prođu strahote putovanja, danima i noćima hodajući s ostalim izbjeglicama po kiši, suncu i vjetru, njihove muke ne prestaju.
Nesanica, ili općenito nikakvi uvjeti za spavanje, nedostatak onoga što poznaju kao svoj dom, strah od razdvojenosti od obitelji te šok zbog kulturoloških razlika – samo su neki od osjećaja kroz koje ova djeca prolaze, a s njima su razgovarali reporteri The Guardiana.
Mnoga djeca koja su i došla do zajednica koje su pripremile smještaj za izbjeglice nemaju dobra iskustva, već prolaze kroz kulturološke izazove – kako se prilagoditi u novoj školi, drugom načinu života, drugačijoj djeci/domaćinima. Mnogi od njih u razgovoru s humanitarnim radnicima i novinarima priznaju da ne mogu spavati ili ne spavaju dobro, još više njih je traumatizirano onime što su viđali putujući u kolonama prema Europi.
Pronaći prikladnu zdravstvenu skrb, koliko fizičku toliko i psihičku, teško je ako vam nije odobren azil.
Athari Bassim, 15
Athari Bassim je iz Iraka, a roditelji su je prošle godine poslali za Nizozemsku.
“Srce mi počne ubrzano kucati svaku večer kad sklopim oči i pokušam zaspati. Izluđuju me noćne more koje se stalno ponavljaju. Stalno sanjam vojnike s ružnim licima kako me progone. Uvijek me pronađu, gdje god se sakrijem.”
VEZANE VIJESTI
Njezina su brata, naime, oteli i mučili militanti, od kuda vjerojatno i dolazi okidač za noćne more ove tinejdžerice. Do Nizozemske je došla nakon previše dana i noći preko mora, ili hodajući preko teritorija mnogih zemalja. Spavala je na tom putu u šumama, puteljcima, izbjegavajući nasilnike i “lokalne pijance”, pronalazeći i stvari koje su ostavili izbjeglice prije nje.
Rassim Hassan, 15
Rassim Hassan je u Njemačkoj, a kaže da se neprestano bori protiv negativnih reakcija ljudi koji izbjeglice nisu dočekali širokog zagrljaja.
“Ne znam kako da od toga zaštitim mlađu sestru. Uvijek ima mladića po ulici koji loše pričaju o izbjeglicama iz Sirije. Kawkeb je tek malo dijete”, govori o svojoj sestri ovaj 15- godišnjak, kao da je on sam odrastao muškarac.
Aseel Ahmed, 10
Aseel je djevojčica koja dolazi iz Damaska, a u Njemačkoj gdje je došla kao izbjeglica u kamp, vrijeme najviše voli provoditi u igri, i gledajući filmove sa svojom tetom. Napustile su Siriju u strahu i uvjerenju da im je cijela obitelj poginula tijekom bombaškog napada koja je uništila i njihovu kuću. Kasnije su čule da im je obitelj preživjela. Nedostaju joj.
“Gledam crtiće, pišem zadaću, zagrlim svog medu i odem spavati. Tako sa svojom obitelji mogu biti u snu”, rekla je.
Aseel u Njemačkoj ima svog “anđela čuvara”, kako se neslužbeno nazivaju ljudi koji im odluče pomagati u smislu provođenja vremena s nekim djetetom koje se privikava na novu sredinu.
Oni koji su do Europe došli
Više od 370 tisuća djece izbjeglica stiglo je u Europu prošle godine, od čega 90 tisuća bez pratnje. No, to ne uključuje djecu koja nikad do Europe nisu stigla, čije duše danas plutaju u nekom moru.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
