Tonino Picula na N1

Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu uživo je iz Strasbourga gostovao u Novom danu N1 televizije i komentirao izbor za novoga predsjednika te institucije Europske unije.

Osam je kandidata iz osam političkih grupacija. Hoće li danas dobiti potrebnu većinu i u koliko bi se krugova moglo glasati danas?

Današnji izbor novoga predsjednika i 14 potpredsjednika Europskog parlamenta mnogi interpretiraju kao zaključenje ere stabilnosti u Parlamentu, ali nje ne može niti biti, obzirom na ono što se događa u Europskoj uniji i izvan njezinih granica. Ako mene pitate, dobro da je izdržala do ovoga datuma, obzirom na pritisak. Sasvim sigurno je da će Europski parlament dobiti novo čelništvo. Nakon pet godina predsjedavanja Martina Schultza, doći će novi predsjednik. Osam kandidata iz osam političkih skupina kratko će se predstaviti 751 zastupniku u parlamentu i počet će glasovanje u krugovima. Za očekivati je da će dva kandidata ostati za treći krug.

Dva kandidata dolaze iz konzervativne, desne, narodnjačke koalicije i lijeve, socijaldemokratske. Vi ćete podržati talijanskog kandidata, lijeve opcije. Što to znači, što njegova politika donosi?

Od 8 kandidata koji u istaknuli svoju ambiciju čak je četvero Talijana, što govori o razumijevanju europske politike u Italiji, koja izrazito pozitivno doživljava Europsku uniju kao projekt. Izbor Giannija Pittelle označio bi kraj monopola europskih pučana na ključne pozicije u institucijama i on donosi i vrlo uvjerljiv credo da Europski parlament treba ozbiljnu reorganizaciju iznutra kako bi se na vrijeme otkrile malverzacije. Pittello je jasan protivnik štednje i vjeruje u europske institucije.

U slučaju da Antonio Tajani dobije većinu, značilo bi da sva tri ključna mjesta u europskim institucijama drže konzervativci. To bi moglo značiti i početak zahtjeva za novim izborom svih čelnih ljudi. Koliko je to realno?

Po ovoj procjeni izbor Tajanija, koji je bez sumnje iskusan političar, donijelo bi jednu vrstu lažne stabilnosti, odnosno, percepcije da su svim funkcijama koje drže europski pučani donijeli stabilnost. To je pogrešno, jer bi narasle frustracije kod svih skupina, bile u sredini, lijevo ili desno na političkom spektru. To bi bio početak jedne borbe za preživljavaje i nisam siguran da bi u tom trenu ionako problemima opterećena Europska unija mogla funkcionirati u jednoj vrsti dogovorenog saveza između političkih skupina.

Tko s kim lobira u Europskom parlamentu? Tko bi mogao činiti podršku za jednu ili drugu opciju?

To je dosta zanimljivo pitanje i najbolji poznavatelji prilika u Europskom parlamentu nisu se do kraja spremni kladiti na jednog ili drugog, kažu da je razlika manja od 10 zastupnika. Činjenice govore da su europski konzervativci bliži europskim pučanima, ali socijalisti demokrati su naišli na razumijevanje ljevice u Europskom parlamentu i dobar dio zelenih bi podržali Pittellu. Ono što će vjerojatno biti king maker su liberali, skupina koja ima svog kandidata, ali on je opterećen negativnim događajima, pa je sad pitanje za koga će se liberali opredijeliti, za Pittellu ili Tajanija. Svaki je glas važan, odlučuju ne samo velike skupine, nego i neovisni zastupnici. Ovo će doista biti pravi izbori nakon vrlo ozbiljne kampanje.

Što je s ostalim hrvatskim zastupnicima? Tko su njihovi favoriti?

Za pretpostaviti je da će kolege u početku glasati za istaknute kandidate u okviru svoje grupe, a što će dalje biti, teško je predvidjeti. Zajedničkoga stava, naravno, nema.

Što će izbori značiti za donošenje niza zakona, koji su bili predviđeni?

Mislim da se pretjeruje, ovo nije prvi put da parlament glasuje rotacijski u sredini mandata i dokumenti koji o reguliraju predviđaju stanku zbog izbora. Po izboru predsjednika parlament počinje normalno funkcionirati. Veći je problem u radu Europske komisije, koja je nominalni predlagatelj zakona o kojima se mora očitovati parlament. Pravi problem nije u parlamentu, nego u Vijeću i Komisiji.

Što bi izbor predsjednika Europskog parlamenta značio za institucije?

Ovisi o ambicioznosti budućeg predsjednika i volje političkih skupina koje ga podupiru koliko želi mijenjati stvari. Neće biti dovoljno, veliki je posao u Europi leži na nacionalnim državama. Tu nacionalne vlade moraju uvjeriti svoje građane da im je bolje kad surađuju, nego kad se izoliraju pa za kompleksna rješenja traže savjete.