Proteklih dana hrvatskim medijima dominiraju priče o Islandu, ponajviše zbog života Hrvata na otočnoj državi.
Zastupnik stranke SNAGA Goran Aleksić je u nekoliko svojih objava na Facebooku prenio iskustva hrvatskih iseljenika u ovoj državi koja broji oko 310.000 stanovnika, a koja se od teške financijske krize 2008./2009 godine rapidno oporavila te slovi za vrlo prosperitetnu državu.
Nakon prvog statusa u kojem se javio prilično oduševljeni iseljenik, u drugom se javio nešto manje zadovoljni Hrvat koji sreću na Islandu nije pronašao.
Aleksić je sada objavio i treći status s iskustvom još jednog Hrvata s Islanda.
Prenosimo i njegovu ispovijest u obliku u kojem je objavljena na profilu Gorana Aleksića.
VEZANE VIJESTI
“Pozdrav Gorane, Vidim da se u zadnje vrijeme prenose objave i osobna iskustva rada i života na Islandu, te sam ih čitao, isto kao komentare ljudi. Ono kaj mi je zapelo za oko, kaj me isto potaknulo da ti se javim, je iskustvo osobe koja je to opisala “moj 9. Krug pakla”, te je isto demantirao prethodnu osobu, koja je imala puno bolje iskustvo rada i života. Iako i jedan i drugi u objavama imaju puno subjektivnih mišljena umjesto činjenica (što je potpuno u redu, naravno), ja vam mogu bez dileme potvrdit da je prva osoba puno bolje opisala pravu situaciju na Islandu nego osoba koja ga je išla demantirat.
Isto tako ću s vama podijelit svoju priču i iskustvo s Islanda:
Plaće u dućanima – 3 tisuće eura plaće je ništa neobično za starije i iskusnije radnike. Naravno, to isto ovisi i o puno raznih faktora (odrađeni radni sati, prekovremeni, odrađeni vikendi, praznici, bonusi, koji lanac dućana, lokacija…), ali tolika plaća se može dobiti tamo, iako ne mogu potvrdit za sve dućane i radnike isto. Klinci od 16 god isto rade tamo, i to jako puno njih, ali oni rade na drugačije ugovore, te oni ne zarađuju tolike cifre.
Usluga i tretman u bankama – Nisam nikad išao u velike banke posto sam živio i radio u malom gradiću od cca 1600 ljudi te ne mogu reći da su mene servirali kavom, ali je vrlo moguće za neke banke. Sto se tiče tretmana klijenata, jako su profesionalni, smireni, ugodni i tu nikad nisam imao problema. A kaj se tiče namrgođenog i hladnog karaktera koji je čovjek tamo doživio, Islanđani su karakterno takvi, bar prema strancima i turistima, te su na prvi dojam “unfriendly” u usporedbi s nama, ali kad ih upoznate i počnete provodit malo vremena s njima, oni će se otvorit prema vama, bar malo. Ovisi kako kliknete s kojom osobom.
Izdavanja platnih lista – na svim poslovima koje sam radio su meni poslodavci isprintavali platnu listu, a ako imate islandski e-banking račun, onda tamo dobivate elektronsku platnu listu koju možete isprintat ako treba, te ćete ju uvijek tamo imati u arhivi i uvijek će vas tamo čekati ako vam zatreba.
Islanđani alkoholičari – apsolutna istina, te su puno manje “unfriendly” i možete se super provest s njima (Kaj mislite kako sam upoznavao Islandanke??)
Nepoštivanje radnika – svaka država i mjesta će uvijek imati neke sefove koji neće biti dobri prema svojim radnicima te naravno dobro dođe malo sreće i s time da se to izbjegne kada tražite posao, ali ja nikad nisam imao tih problema. Overall, DALEKO manje u usporedbi s HR, i tamo imate puno veća prava kao radnik u slučaju mobbinga i drugih problema. Trebate uvijek biti informirani o detaljima i o mogućnostima u kaj se upuštate da minimizirate potencijalne probleme. Zato iz poreza plaćate jedan od 3 sindikata, koji su efikasni, rade svoj posao i poslodavac se ne može samo tako izvući u slučaju ako Vas bude tlačio.
Smještaj – ovo je definitivno najveća bol u guzici za strane radnike kad se dogovara posao (pogotovo kroz ljetne sezone). Osim sto je jako skupo, zna biti i skoro pa nemoguće naći smještaj ako ne počnete tražiti na vrijeme. Ali puno toga ovdje varira, nije isto u Reykjaviku di je cca 100 tisuća ljudi i u npr. Egilsstaðiru di je 4 tisuće ljudi, tu je razlika u cijenama za rentanje prostora (Reykjavik je daleko najskuplji i financijski je puno bolje otići negdje u mali gradić), neke firme i poslovi svojim radnicima nalaze male jeftinije sobice, kaj je po mom mišljenju najbolja opcija, ako idete bez obitelji. Uglavnom, s traženjem smještaja ćete se najvjerojatnije najviše namučiti ako idete radit tamo, iako su neki ljudi koje znam prilično brzo i lako sebi našli. Ali to se sve može isfinancirat i uz to se da pristojno uštedit sa strane, AKO ste financijski disciplinirani.
Kaže onaj čovjek – “SAVJETUJEM LJUDIMA DA IDU NA ISLAND SAMO AKO IMAJU NEKOG KOJI JE PROVEO 10 GODINA NA ISLANDU I TI VRLO BLISKOG INAČE SE NEČE DOBRO PROVESTI POZDRAV” – Ako imate nekog tamo da vam pomogne i da vas pogura, to je uvijek velika prednost koja će vam pomoći, u to nema sumnje. Tu se s čovjekom slažem. Ustvari, tako sam ja započeo tamo. Ali sam upoznao nekoliko balkanaca koji su došli na Island sami i bez pomoći od poznanika i danas imaju ispunjene živote tamo, isto kao i bankovne račune. Ne treba vam nužno poznanstvo ili veza da uspijete na Islandu (nije to Hrvatska). No, kao što sam na početku rekao, osoba je tu navela puno subjektivnih mišljena umjesto činjenica, pomiješano s vise frustracijskog opisivanja nego objektivnog opisivanja, kojom je previše izokrenuo pravu istinu Islanda.
Isto tako, osoba nije rekla detalje svog života tamo, di je radila, kako je došlo do problema, kako se rješavao svaki problem, jel osoba sama odgovorna za svoja loša iskustva ili netko drugi., itd, te ja osobno ne vidim neke dobre argumente u njegovoj priči. Island nije savršen, visok je porez, skup je smještaj, alkohol i cigarete da ne pričam, mentalitet ljudi je hladniji, ljeti skoro pa ni nema mraka (treba spavat u 0-1 navečer dok je vani sunčano) a zimi skoro nema dana (Island ima visoku stopu depresije zbog puno mraka), vjetrovi i kiše znaju biti strašno naporni ako pješke idete na posao ili negdje, drugačiji je lifestyle…
No, kada se sve zbroji i oduzme, ISLAND JE SVJETLOSNIM GODINAMA ISPRED HRVATSKE i ja vam osobno preporučam da ako vam se ukaže prilika i ako ste zainteresirani, bar mu dajte priliku na koji mjesec. Uvijek će biti šanse da ćete naletiti na krivu osobu, krivi posao, krivo vrijeme kao i neki ljudi, ali i meni je to bio rizik.
Ovo je moje iskustvo
Prije 3 god sam došao tamo na račun roditelja s 21 god, bio sam u “manjim dugovima”, neiskusan mlad, prištav, sam sam živio prvi puta, i to u stranoj državi, s visokim pritiskom na svojim leđima i mentalitetom “don’t f*ck it up” kao čistač u hotelu. Danas sam nakon 3. pdrađene ljetne sezone na Cipru na odmoru, pušim na terasi, sunčam se i razmišljam kako ću svoj dio kuće obnovit kad se za koji dan vratim u Zagreb, te su mi već za sljedeće ljeto ponovno ponudili posao u informacijskom centru na recepciji u nacionalnom parku. (A još uvijek ne mogu ni 10 rečenica islandskog sastavit).
Nekoliko primjera povlastica mog posla – plaćeni putni troškovi po Islandu, uključujući moj dolazak i odlazak na Island/s Islanda besplatni glečer tourovi, snowmobiling kayaking… (poslovno), radni dani i vikendi po dogovoru s kolegama tko kad želi radit ili slobodni dan, vozikanje i istraživanje islandske prirode te ostalih zanimljivih mjesta ponekad (poslovno), poneko okupljanje i druženje s ostalim radnicima iz firme, izrabljivanje, nepoštivanje i diskriminacija je nepoznat pojam na mom poslu, službeno pravo 3 pauze dnevno, itd…
Nije tako svima, svaka osoba ima drugačije stanje, probleme, prednosti i mane u svom životu, isto tako i na Islandu. Ali za uspjeh i napredak, svaka osoba treba žrtvovat neke stvari i riskirati u životu i nadat se najboljem. Ja jesam, sam sam se izborio za svoju trenutnu situaciju, radio sam na sebi, kad god bi se ukazala prilika za napredak, ne da sam ju prihvatio, nego sam ju zgrabio za mu*a i potegnuo u svom smjeru sto sam jače mogao, učio sam sve potrebne detalje poslova, čitao knjige koje su me formirale na bolje, nisam ljenčario i sve sam pošteno zaslužio (iako je bilo tu i sreće nekad, mora se priznat), i dan danas još uvijek ne vjerujem kako mi se život preokrenuo.
Ne govorim ovo zato jer se želim hvaliti okolo, nego vam želim dat do znanja u detalje kaj je moguće ostvariti na Islandu ako se potrudite, radite na sebi, uvijek zahtijevate napredak i ako napravite neke žrtve i rizik. Kako bi mi tek bilo da nisam sezonski radnik nego stalni? Moj izbor i da, svi mi govore da sam lud kaj ne ostanem za stalno, ali eto, volim doć u HR di se istrošimo, uživam, vidim sa svojima, i uživam u svojoj mladosti dok je još imam.
Ne može svaki čovjek na Islandu imat ovakav život, rijetko tko može ovako kao ja, ali tamo se nećete brinuti za ovršne postupe, hoćete li dobit cipelu na poslu, hoće li vam placa stići na vrijeme, tj. hoće li vam uopće bit isplaćena. I kao sto je čovjek prije mene rekao, ako vam se frižider il štednjak pokvari, samo odeš i kupiš, samo trebaš prvo stat na noge
To je to uglavnom, da mene netko pita “jel bio dobar potez otići tamo?”, moj odgovor je “Da” . Nadam se da i ostali mogu reć “Da”, ljudi koji su bili tamo, koji su sad tamo i koji planiraju ići tamo. Ja vam ne mogu garantirat da ćete dobro proći ko ja, niti da ćete biti najsretniji tamo jer je drugačiji život, kultura, klima, ljudi itd., ali vrijedi probat.
Ako će biti zainteresiranih, mogu vam poslat neke savjete i pomoć sa bitnim stvarima, koji posao da tražite, gdje, smještaj, plaće i troškove, internet stranice koje će Vam bit korisne itd., ali ja vam ne mogu sredit posao niti biti nekakva veza.
Ako se pitate zašto bi ja vama pomagao i koji su mi motivi, radim to zato jer se jako dobro sjećam kakav je moj život bio prije 3 godine, i znam kako je ljudima, te bi volio pomoći ljudima koji traže izlaz van i koji su spremni ulagati i raditi na sebi za bolje sutra i bolji život. Lijep pozdrav i sretno!”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
