Austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl gostovala je u TNT-u.
Skup u Bleiburgu, je li za Vas osobno to jedan dostojanstven susret ili nacističko okupljanje koje bi trebalo u budućnosti zabraniti?
Da budem iskrena, za mene je to skup s kojim se nikad prije nisam morala suočavati. Puno sam o tome čitala i pozabavila sam se s time pogotovo kada je u pitanju zakonska pozadina. U nekoliko zadnjih desetljeća to je skup koji je isključivo organizirala Crkva. Prije nekoliko tjedana razgovarala sam telefonski sa svojom hrvatskom kolegicom te smo se složile da nam nije u interesu da se to pretvori u desničarsko okupljanje, bez obzira iz kojeg kutka svijeta posjetitelji dolazili. Srećom organizatori su u pripremi skupa osigurali da određeni simboli, poruke koje imaju određen povijesni uteg… da ne budu dozvoljeni.
Sada kada govorite o tim simbolima, svake godine posjetitelji dolaze na Bleiburg s tim simbolima, ustaškim simbolima i tek ove godine je austrijska vlada reagirala. Stoga ću Vas još jednom pitati treba li taj skup zabraniti u idućim godinama?
Pitate krivu osobu jer nadležna tijela u saveznim državama odlučuju o tome i oni su se ponovno očitovali oko toga te ponovili kako se to održava na privatnom zemljištu. To je Crkva, a ja kao ministrica vanjskih poslova ne mogu donijeti nikakav zakonski dokument kojim bi to zabranila tako da je moje mišljenje o tome sekundarno.
Upoznati ste s graničnim sporom, podržali ste Sloveniju, no Hrvatska želi postati zemlja članica Schengena od 2019. godine, a Slovenija prijeti blokadama. Jeste li o tome razgovarali sa svojim slovenskim kolegama, konkretno kolegom Erjavcem?
Krajem ožujka imala sam priliku posjetiti Ljubljanu, Leibach i provela sam mnoge sate s gospodinom Erjavcem. Ono što sam rekla jest da presudu međunarodnog suda u smislu jedinstva i vladavine prava u njezinim temeljima podupiremo. Ovdje se radi o arbitražnoj odluci i kada se podvrgavate takvom pravnom instrumentu onda je bitno u smislu vladavine prava potruditi da se ta odluka primijeni. Taj teritorijalni spor između dviju zemalja članica je jedna nesretna situacija. Svi imamo interesa u tome, rekla bih, da se to teritorijalno pitanje riješi na način da možemo pokazati kako smo i unutar Europske unije u stanju rješavati teritorijalna pitanja. Kada bismo drugim dijelovima svijeta išli objašnjavati kako da riješe svoja teritorijalna pitanja, bila bi dovedena u pitanje naša vjerodostojnost. Osobno sam se, kao netko tko je godinama predavao međunarodno pravo, bavila pitanjem međunarodnih sporova, međunarodnim sudom i stoga mislim da je važno da, ako ste već išli sporove rješavati međunarodnim putem, da onda dozvolite da se odluke potom i primijene. Mislim da je potrebno da se to pitanje po mogućnosti riješi na vrijeme i to na način da se pokaže da se na pregovaračkom putu, na pravnom putu, to pitanje može staviti pod kontrolu.
Kada Bosna i Hercegovina te Srbija mogu očekivati pristupanje Europskoj Uniji? I pod kojim uvjetima?
Ne želim uopće govoriti koje bi to godine moglo biti jer to nije moja odgovornost. Svi znate za izvješće Europske komisije u kojem se uvijek spominje taj vremenski period 2020. – 2025. To otad izlazi iz svačijih usta. Rekla bih da osobe koje danas obavljaju važne funkcije nisu samo političari. U engleskom postoji taj sjajan termin “decision shaper” i “decision maker”. “Decision shaper” je, možemo reći, “viši menadžment” koji u upravljačkim strukturama priprema dokumente i pregovaračke pozicije. Ta uprava i svi koji sada pripremaju te dokumente, što je ljudski i politički razumljivo, žele znati da će ono što rade politički uroditi nekim plodom. Stoga imamo taj vremenski rok. Ali ja ne bih govorila o godini. Bitna je tu dinamika koja je ponovno prisutna, koja nije bila prisutna godinama. To je osnovno. Ako ste primijetili, od EU summita 2013. godine u Thessalonikiju došlo je do zastoja po tom pitanju. Ja osobno ne koristim termin Zapadni Balkan, radije govorim o Jugoistočnoj Europi. Zašto? Jer su Beograd, Sarajevo, Skopje i ostali gradovi za mene europski gradovi i dio su zajedničke europske povijesti te su mentalno, geografski, kulturno, socio-ekonomski vrlo bliski. I stoga je u interesu Austrije, a rekla bih i šire od Austrije, iskoristiti tu dinamiku prije nego što ponovno uđemo u svojevrsnu ravnodušnost prema toj vrlo važnoj regiji Europe.
Prije otprilike dva mjeseca, Vi osobno i kancelar Kurz, predstavili ste program predsjedavanja Austrije Vijećem Europske Unije. Jedna od tema su migracije te osiguravanje granica. Imate li možda podatak koliko je izbjeglica vraćeno iz Austrije u Hrvatsku od 2015. jer Hrvatska vlada ne informira hrvatsku javnost o tome koliko je izbjeglica vraćeno?
Ne mogu vam dati točnu, pa ni približno točnu brojku. Ona mi u ovom trenutku nije u sjećanju, ali zadnjih dana sam čitala izvješća naših veleposlanstva. Upravo je ta problematika ilegalnih migracija aktualna u Bosni i Hercegovini, tu se radi o nekoliko tisuća slučajeva. Ponavljam, nemam točnu brojku, no čitala sam izvješća naših veleposlanstava. To je jedan ogroman problem. Bosna i Hercegovina, Makedonija i mnoge druge zemlje se nalaze u tzv. “sendvič situaciji”. Mnogi ljudi prelaze preko “zelenih” granica, posebice grčko-makedonske gdje austrijska i druge policije surađuju s makedonskom policijom. No svejedno dolazi do prelaska granice i mnogi se ti ljudi upravo nalaze u Bosni i Hercegovini. Koliko se izbjeglica odbilo, koliko ih se vratilo u Hrvatsku, Dublin III ili kako već želite, to mi trenutačno nije poznato. No, poznato mi je da je to jedan rastući problem.
U tom programu možemo vidjeti borbu protiv migracija, sigurnost građana. Šaljete li time poruku ne želimo izbjeglice, ne želimo migrante u Europskoj Uniji, odnosno u Austriji?
U Austriji radimo jasnu razliku između legalnih i ilegalnih migracija. Interes prema legalnoj migraciji postoji i sukladno tome kao članica Europske Unije moramo uspostaviti nove institucije. Imali smo, odnosno bivša Vlada je izradila tzv. “crvenu-bijelo-crvenu” kartu kako bi time pridobila priljev kvalificirane radne snage u Austriju. To iz raznoraznih razloga nije funkcioniralo. Tada se govorilo o programerima iz Jugoistočne Azije, no uskoro smo uvidjeli, a to je i moje mišljenje, da je anglofoni prostor, bila to Sjeverna Amerika, Velika Britanija ili Australija, za takve radnike puno atraktivniji jer svi znaju barem malo engleskog. Ako je netko IT stručnjak iz Pakistana ili Indije i služi se engleskim jezikom, njegova obitelj se također služi engleskim jezikom, onda ti ljudi radije odlaze u te zemlje. Također, tu je i pitanje atraktivnosti odabira zemlje po poreznoj politici. Porezno opterećenje je u Austriji puno veće nego, primjerice, u Sjevernoj Americi. Tako da iskazujemo interes za legalne migracije, pokušali smo to i zakonski prilagoditi, no ilegalne migracije su nešto sasvim drugo. Njih pokušavamo kontrolirati kroz jačanje vanjskih granica. Da bi se osnažio schengenski sustav, moramo jačati i kontrolirati vanjske granice. Treća i jedna sasvim druga problematika su politički progonjeni pojedinci, tu smo u jednoj pravnoj dilemi. Moramo ljudima koji su politički progonjeni, bez obzira iz kojih razloga, dozvoliti podnošenje zahtjeva za azil. To je 80-ih godina bilo moguće u veleposlanstvima. Znam zašto je i tada to tu i tamo bilo neuspješno. Ali prije 25 do 30 godina ste mogli kao politički prognanik doći u Europu lakše nego danas. Kako je kancelar rekao, samo najjači opstaju. To je gotovo darvinistički pristup. Sada ću uzeti primjer novinara koji su u mnogim zemljama proganjani. Oni više ne mogu kao nekad u zemlji iz koje dolaze zatražiti azil u veleposlanstvu.
Jedan bivši francuski ministar vanjskih poslova rekao je bi Austriji zbog odnosa prema pitanju migracija trebalo zabraniti predsjedavanje Europskom Unijom. Slobodarska stranka Austrije desna je stranka koju ne priznaje ni Izrael jer tvrde da ste sljedbenici nacizma. Ograđujete li se od nacizma i povijesnog revizionizma?
Nije mi poznato da se ijednog političara Slobodarske stranke Austrije, imao on ministarsku funkciju ili ne, na bilo koji način može dovesti u vezu s povijesnim revizionizmom i nacizmom. Što se tiče zabrane toga da neka zemlja članica Europske Unije predsjedava Europskom unijom, ako s takvom argumentacijom funkcioniramo unutar EU, onda imamo veliki problem. Ako se stvorila takva atmosfera da jedna zemlja članica Europske unije prema mišljenju jednog bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova ne bi trebala predsjedavati Vijećem EU, onda ne znam u kojem smo poglavlju Europske unije zapeli.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
