U Bangladešu ih premlaćuju, u Australiji im prijeti da ih 'proždru' krediti za stan, u EU to je "problem o kojem se ne govori", a u Hrvatskoj... pa, u našoj zemlji one su ilegalne još od odluke kralja Aleksandra 1934.
Za sekusalne radnice službene statistike u najvećem dijelu svijeta ne postoje zato što su one i poneki „on“ ilegalci u svojim domovinama. A ako i nisu, često su stigmatizirani. Ako, pak, ne niti to, oni od njih koji su s pandemijom koronavirusa upali u siromaštvo, čak i liberalnijim vladama EU-a postali su nedovoljno bitni.
Dotad jednom UNAIDS-u nije preostalo drugo nego da iz dana u dan o seksualnim radnicama i radnicima koji praktično umiru od gladi diljem svijeta, izvještava tek reportažama iz cijelog svijeta.
Tjednima je zbog pandemije Covida-19 u Austriji bio zabranjen rad seksualnim radnicama i radnicima. Vlasti su im u srijedu konačno dopustile da se vrate na posao, ali uz niz epidemioloških uvjeta. Tjelesni kontakt trebaju „ograničiti na nužnu mjeru“. Trebaju se suzdržavati od poljubaca, od „određenih oblika razmjene tjelesnih tekućina“.
Ne preporuča se grupni seks. Nakon svake mušterije, trebaju promijeniti maske, ručnike i posteljinu, te ih prati u vreloj vodi. Unatoč tolikim ograničenjima, a pitanje je koliko se i tako može izbjeći prelazak virusa tijekom seksa, njemački sindikat seksualnih radnica i radnika još od svibnja traži od vlasti u Berlinu da im dopusti da nastave s radom.
Rad je, naime, u međuvremenu dopušten masažnim i kozmetičkim salonima, ali ne i bordelima, od čega onima koji u njima rade, ovisi egzistencija.
Pandemija Covida-19 pogodila je seksualne radnice i radnike diljem svijeta. O kako ogromnom broju ljudi je riječ svjedoči procjena do koje je Fondation Scelles došao 2012. godine. Bila je riječ o između 40 i 42 milijuna seksualnih radnica i radnika diljem svijeta, od čega, ugrubo, tri četvrtine u dobi između 13 i 25 godina, te 80 posto žena i 20 posto muškaraca.
Jedna od zemalja tradicionalno među najgorim zemljama po položaju seksualnih radnica i radnika, misli se pritom doista na žene, jest Bangladeš. Siromaštvo do razine gladi, djeca ovisna o majkama kojima je prostitucija jedini način da ih spase od umiranja, izloženost tih žena zlostavljanju i mušterija i policije… A onda je nastupila pandemija i zahvatila i tu zemlju u kojoj radi oko 100.000 prostitutki.
Mediji iz Bangladeša navode podatke humanitarnih organizacija koje pomažu seksualnim radnicama i radnicima da se od njih 10, sedam našlo u stanju borbe za goli život. Vlasti su, naime, uvele tromjesečnu karantenu i odjednom se na te žene sručila glad, fizičko zlostavljanje, ostale su izložene zlostavljačima.
„U siječnju i veljači imali smo između sedam i 10 pritužbi tjedno. Ali u nekim tjednima tijekom svibnja imali smo i više od 200 pritužbi seksualnih radnica i radnika“, citirao je bdnews24 KSM Tariquea, zamjenika izvršne direktorice tamošnje humanitarne organizacije Lighthouse.
#related-news_0
Rekao je da je problem nastao i kod onih koje rade u bordelima i kod onih koji inače rade neformalno, praktično na ulici. Nisu imale od čega živjeti, „razne skupine“ su ih na ulici napadale i tukle, a sve to povrh svodnika koji su ih također mlatili jer im nisu mogle plaćati novac što im ga oni odredili. Tijekom tri mjeseca organizacija je razgovarala sa 150 žena i utvrdila da ih je najmanje 35 pretučeno na taj način.
„Djevojke nisu u stanju stajati na nogama na ulici. Mušterije su i same preplašene virusom“, objasnila je Aliya Akhter Lily iz mreže koja je tim ženama, od kojih mnoge uzdržavaju i svoju djecu, dijelila rižu kako ne bi umirale od gladi.
Euronews je, pak, nedavno izvijestio o mračnoj strani priče s ljudima iz EU o čijem se suočavanju sa siromaštvom uslijed epidemije koronavirusa jedva izvještavalo. Bila je riječ o jednom od članaka iz ciklusa „Unreported Europe“.
Kako su vlasti Nizozemske uvele zatvaranje uslužnih djelatnosti zbog epidemije, dogodilo se to da je prostitucija prvi put još od ranog 19. stoljeća kriminalizirana u Distriktu crvenih svjetiljki. Euronews je obradio slučaj Stelle, jedne od radnica u uslužnoj djelatnosti u Nizozemskoj koja u državni proračun plaća znatan porez, koja je regulirana nizom sigurnosnih i sanitarnih uredbi.
Ona je rekla da je jedna od manjeg broja seksualnih radnica i radnika koji su od države dobili pomoć od 1000 eura. Ipak, pored toga je morala plaćati zdravstveno osiguranje i poreze, o stanarini od 1500 eura i računima da se ne govori. Stella je upozorila da bi takvo stanje moglo natjerati mnoge djevojke da počnu raditi ilegalno, naprosto kako ne bi završile kao beskućnice.
#related-news_0
Kako na sjevernoj, tako i na južnoj hemisferi. BBC je od Estelle Lucas, koja radi kao „escort“ u Melbourneu već 10 godina, doznao da je ta žena bez posla već skoro pola godine. Jedini kontakt s mušterijama, rekla je, preostao joj je da s njima razgovara preko mobitela:
„To tako ne ide u ovoj industriji. Mi moramo graditi prisnost, što u ovim uvjetima nije moguće.“
Toj ženi, koja je ranije živjelo iznadprosječno dobro, odjednom je zaprijetio kredit za stan, zaprijetilo joj je da propadne sve što je gradila 10 godina. I dok vlade diljem svijeta temeljito rade na tome da vrate u život restorane, kafiće, hotele, turizam, prostitucija, odnosno razni vidovi seksualnih usluga, zaboravljeni su.
U SAD-u, gdje su pripadajući sindikati možda i najbolje organizirani u toj zemlji, okrenuli su se brzo sebi; pokrenuli su prikupljanje novca u fond pomoći svojim radnicama i radnicima.
Nikki Adams iz English Collective of Prostitues za BBC je ozbiljno upozorila da bi neobaziranje nacionalnih vlasti moglo imati užasne posljedice po dio stanovništva, da je često riječ o samohranim majkama bez izgleda da nađu drugi posao i da od njih nije za očekivati da prestanu s poslom čak usprkos lockdownu.
South China Morning Post još u travnju je objavio reportažu o majci koja uzdržava svoja dva sina, a koja se suočila s izborom da se s njima prepusti padu u bijedu ili da riskira zarazu koju bi lako mogla prenijeti svojoj djeci. Malo poslije toga problem je, i to na svjetskoj razini, već uočio i Human Rights Watch.
#related-news_0
Da se ne govori o stanju u zemljama u kojima je prostitucija ilegalna da se ne govori, primjerice o Hrvatskoj u kojoj je prostitucija ilegalna još od odluke kralja Aleksandra 1934., da bi danas elitna prostitucija bila javna tajna, ali i potpuno neregulirana, kao nezakonita, zbog čega žene i manji dio muškaraca imaju samo još i veću mogućnost da postanu žrtvama.
SAD, Velika Britanija, Bangladeš, Australija, Njemačka, Austrija, Nizozemska, Hong Kong… Kakvo je, inače, stanje s Covidom-19 u tim zemljama? Prema podacima WHO-a u Velikoj Britaniji od 313.483 registrirana oboljela umrlo je 43.906 ljudi, odnosno debelo više od svakog desetog zaraženog. U SAD-u je to 130.101 mrtvih na 2,783.113 zaraženih.
Njemačka ima sreće barem toliko što se tamošnje javno zdravstvo pokazalo odlično spremnim i prilagodljivim, pa je mrtvih razmjerno malo, 9061 od 196.324. Mala Nizozemska je, međutim, platila užasnu cijenu od 6113 mrtvih, umalo kao Belgija sa 9754, kao posljedicu privatiziranja zdravstva posljednjih godina, te raslojavanja u društvu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.