Višestruko korištenje injekcija, slabo obrazovano osoblje i lijekovi s isteklim rokom trajanja... Neke su od stvari koje opisuje Hemley Gonzales, a koje se rijetko povezuju sa zdravstvom.
Pa ipak, on tvrdi da se s njima susreo volontirajući kod Misionarki ljubavi, organizacije koju je osnovala Majka Tereza, a koje bacaju drugačije svjetlo na reputaciju koju je stekla ova časna sestra albanskog podrijetla.
Doduše, njegova priča nije jedinstvena, jer je još jedna volonterka u časopisu New Internationalist opisala svoje iskustvo rada u sjedištu misinarki u Kalkuti, te je zaključila da bi organizacija “konačno trebala biti proglašena odgovornom za zlostavljanje i zapostavljanje koje je činila”.
Slične riječi pojavile su se i u britanskom dokumentarcu iz 1994. godine koji priča priču o 15-godišnjem pacijentu koji je došao kod misionarki s “relativno jednostavnim žaljenjem na bubrege”, da bi mu se stanje počelo jako pogoršavati nakon što su ga odbili prebaciti u lokalnu bolnicu gdje bi se mogao podvrgnuti operaciji.
Kritike na račun Majke Tereze i njezine misije došle su i od strane zdravstvene profesije. Dr. Robin Fox opisao je ustanove misionarki kao opasno mjesto još 1994. godine, jer je ondje susreo mladića oboljelog od malarije kojeg su liječili samo neučinkovitim antibioticima i paracetamolom. “Uz zanemarivanje dijagnoze, pristup Majke Tereze vezan je i uz nedostatak analgezije.”
Aroup Chatterjee dijeli njegovo mišljenje. On je rođen u Kalkuti i danas je liječnik u Velikoj Britaniji, a napisao je i knjigu o ostavštini Majke Tereze u kojoj je detaljno opisao kako su njezinim pacijentima zabranjivani posjeti i lijekovi protiv bolova, te su ih prisiljavali da obriju glave.
“Kad bi ljudi znali kakva je ona ustvari bila, mislili bi da je odvratna”, kaže Chatterjee, koji je očito frustriran kako mediji prate vijesti da bi ona u rujnu ove godine trebala biti proglašena svetom.
Je li Zapad spreman otvoriti oči?
Ove tvrdnje su u potpunoj suprotnosti sa slikom koju o misionarki ima Zapad. Majka Tereza je dobitnica Nobelove nagrade za mir, kao i brojnih drugih priznanja, te je teško ovakve optužbe dočekati ikako drugačije nego s nevjericom.
S obzirom da je tijekom godina primila stotine milijuna dolara u donacijama, ne postoji nikakvo opravdanje za slabu zdravstvenu skrb kakvu nekolicina opisuje, osim da je bila riječ o nepromišljenom ili zlonamjernom ponašanju. No, čini se da red Majke Tereze navedene primjere uopće ne smatra svojim neuspjesima.
1997. godine, sama je buduća svetica izjavila da “svijetu puno više pomažu patnje siromašnih ljudi”, opisujući kako je “predivno što siromašni dijele svoje patnje s mukom Kristovom”.
Majka Tereza je imala fatalistički stav prema siromaštvu, dok je istodobno inzistirala na tome da ostane apolitična – čime je definirala svoju nezainteresiranost za suočavanje s uzrocima siromaštva. A na taj način je bila i savršena predstavnica Zapada i njezin uzor, kojoj nitko nije mogao osporiti njezin status quo, prenosi express.hr.