Nakon što je Iran ispalio oko 180 balističkih projektila na Izrael, Bliski istok je ponovno na rubu nečega što bi mogao biti skup, obuhvatan i razoran regionalni rat piše The Conversation. Izrael je sa svojim saveznikom, SAD-om, presreo većinu projektila.
Izrael je sa svojim saveznikom, SAD-om, presreo većinu projektila. Izraelski premijer je Benjamin Netanyahu instantno najavio odmazdu za napad nazvavši ga “velikom greškom” za koju će “Iran platiti.”
Prepustio Hezbolahu i Hamasu “prljavi dio” posla
Napad je označio dramatični pomak u iranskim kalkulacijama nakon više tjedana eskalirajućih izraelskih napada na vođe posredničkih grupa, Hamasa i Hezbolaha i njihovih snaga u Gazi i Libanonu.
Iran tradicionalno svoje borbe povjerava Hezbollahu i Hamasu. Bio je vrlo zabrinut da ne bude uvučen u izravnu konfrontaciju s Izraelom zbog posljedica za vladajući režim – ponajviše moguće unutarnje neslaganje poradi režima koji je već u startu na staklenim nogama, prenosi The Conversation.
Kada je politički vođa Hamasa Ismail Haniyeh ubijen u Teheranu krajem srpnja, iranski su čelnici rekli da će odgovoriti na odgovarajući način. U biti su prepustili Hezbolahu da to učini.
I dok je Izrael posljednjih tjedana intenzivirao svoju vojnu kampanju protiv Hezbollaha u Libanonu, još jedna iranska proxy skupina, Huti u Jemenu, tvrdili su da su uzvratili lansiranjem projektila i bespilotnih letjelica na izraelske gradove i američke razarače u Crvenom moru. Izrael je odgovorio zračnim napadima na Jemen.
Unutarnja kriza
U tom kontekstu, s iranske točke gledišta, izgledalo je kao da Iran samo stoji sastrane i ne obavlja svoju vodeću ulogu u izazivanju Izraela. Dakle, Iran je u velikoj mjeri morao iskoristiti svoju ulogu vođe takozvane “osovine otpora” i ući u borbu.
Borba protiv Izraela uvelike je stup državnog identiteta u Iranu. Iranski politički establišment je postavljen na principu izazivanja Sjedinjenih Država i oslobađanja palestinskih zemalja koje je okupirao Izrael. Te su stvari ukorijenjene u iranski državni identitet. Dakle, po njihovom viđenju, postoji ozbiljan rizik od potkopavanja vlastitog identiteta ako Iran ne postupi po ovom principu.
Ipak, očito postoje ozbiljni rizici koje nosi ova vrsta napada Irana.
Na unutarnjem planu, iranski politički režim pati od ozbiljne krize legitimiteta. Proteklih godina u Iranu je došlo do brojnih građanskih pobuna. To uključuje masovni pokret “Žene, život, sloboda” koji je izbio nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru zbog navodnog nepropisnog nošenja hidžaba.
Pezeshkian planirao oživiti nuklearni sporazum?
U Iranu također postoji veliko oponirajuće stajalište koje ne podržava državni identitet režima izgrađen na otporu prema SAD-u i Izraelu i iranskoj predanosti stalnom sukobu s obje zemlje.
Iranske su vlasti tako bile zabrinute da bi izravna konfrontacija s Izraelom i SAD-om ojačala i dala zamah ovim unutarnjim previranjima i ozbiljno ugrozila opstanak režima. Ova egzistencijalna prijetnja je spriječila Iran da djeluje u skladu sa svojim načelima.
Osim toga, Iran ima novog predsjednika Masouda Pezeškian, koji pripada reformističkom taboru i ima agendu poboljšanja odnosa Irana sa Zapadom. On je govorio o oživljavanju iranskog nuklearnog sporazuma s međunarodnom zajednicom, šaljući signale da je Iran spreman razgovarati s Amerikancima.
Ali problem je što se regionalna dinamika potpuno promijenila otkad je taj dogovor ispregovaran s Obaminom administracijom 2015. Iran je posljednjih godina bio država izgnanica. Taj imidž se dodatno pojačao tijekom zadnjih godinu dana otkako je počeo sukob Izraela i Hamasa.
Otvoreno zazivaju uništenje Izraela
Od tada niti jedna zapadna zemlja ne bi smatrala prikladnim ili politički svrsishodnim uključiti se u nuklearne pregovore s Iranom, s ciljem ublažavanja međunarodnih sankcija protiv režima. Ne u vrijeme kada Iran poziva na uništenje Izraela, podržava Hezbolah i Hamas u njihovim napadima na Izrael, a sada ulazi u sukobe sa samim Izraelom.
Dakle, vrijeme je grozno za Pezškijanov plan ispravljanja štete nanesene iranskom globalnom geopolitičkom položaju.
U konačnici, međutim, nije predsjednik taj koji odlučuje u Iranu – to su vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei i Vrhovno vijeće nacionalne sigurnosti koji razmatraju pitanja rata i mira i odlučuju o smjeru djelovanja. Vrhovni vođa je ujedno i šef države i imenuje čelnika Islamske revolucionarne garde (IRGC).
Generali IRGC-a zagovaraju ozbiljniju i odlučniju akciju protiv Izraela još od početka rata u Gazi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare