Svake subote u crkvi u švedskom Gothenburgu, stotine ljudi svih dobi i pozadina okupi se na istom mjestu. Među njima postoji više od 20 jezika kojima se sporazumijeva više od 300 duša, ali u crkvu ne dolaze štovati, već - svirati. Uđite u svijet orkestra različitosti koji svoje članove potiče da ispune svoje snove usprkos tome kakve im je karte podijelio život.
Orkestar za one koji vjeruju u snove
Kako pričaju i uštimavaju se, pojavljuje se nasmiješeni muškarac, jedan od članova ovog orkestra i energija se automatski podiže. Pozdravlja sve okupljene, penje se na podij i – podiže dirigentsku palicu.
Na njegov znak, glazba u sekundi ispunjava impozantan prostor.
Ansambl poznatiji kao Dream Orchestra (Orkestar snova) vizija je Rona Davisa Alvareza, istaknutog violinista, dirigent i profesor. Od 2016., njegov besplatni edukativni program dao je stotinama izbjeglica, imigranata i ranjivim mlađim osobama, šansu za dobivanje vrijednog znanja sviranja instrumenta, povezivanja s drugima i zajednicom i priliku za obogaćivanjem života.
Alvarezu, ovaj posao predstavlja puno više od samo glazbe:
“Orkestar je poput zajednice – obuhvaća različite ljude, različite glasove, različite melodije. Svatko ima svoju ulogu i one se spajaju s tuđima, zaneseno objašnjava glazbenik: “Zamislite da svijet funkcionira kao orkestar – sasvim sigurno bi bio bolje mjesto.”
Put od favela do Stockholma
Alvarez je odrastao u favelama Venezuele. U Caracasu, u opasnim naseljima gusto naguranih potleušica, među zajednicom koju često muči problem droge i nasilja.
Kako bi svojoj obitelji pomogao da povežu kraj s krajem, još je u osnovnoškolskim danima počeo prodavati sladoled iz kuće svoje bake.
Prekoputa bakine kuće nalazila se podružnica El Sistema – svjetski prepoznatog programa koji je omogućavao besplatnu glazbenu izobrazbu djeci slabijeg socijalnog statusa, odnosno onima koji odrastaju u teškim životnim uvjetima. Vidjevši učenike koji nose instrumente iz El Sisteme – Alvarezu se probudio interes, a onda je – začuo glazbu.
“Mogao si uvijek čuti nekog od učenika koji svira violinu s balkona”, prisjeća se: “I rekao sam si – želim to svirati. Ovaj instrument ima svoj glas.”
Sa 10 godina pridružio se grupi El Sistema i to je iskustvo presudilo njegov daljnji razvoj.
“Zaljubio sam se u glazbu od samog početka glazbene škole”, rekao je: “Za mene je svirati violinu…čisti elektricitet.”
Posebno ga je privukao inkluzivni pristup same škole:
“Nije bilo bitno jesam li bio lik koji prodaje sladoled ispred škole ili sam sin gradonačelnika – svako dijete u učionici bilo je bitno.”
Osnovao prvi orkestar – na Grenlandu!
Već s 14 je podučavao razrede, a sa 16 i dirigirao. Ljubav prema glazbi ga je držala fokusiranim na ciljeve koje si je postavio i – podalje od nevolja.
S vremenom, Alvarez je išao na fakultet gdje je studirao dirigiranje i kasnije i sam radio za El Sistemu ne bi li pomogao proširiti inovativne metode učenja diljem svijeta – čak i nadomak Arktičkog kruga gdje je osnovao prvi grenlandski orkestar za mlade. Bio je upravo njegov rad i predanost koja je dovela i do prvog posjeta Švedskoj 2015.
Traženje svjetla u mraku
Alvarez je u Stockholm stigao u periodu kada je dotad nezabilježeni broj izbjeglica stigao u zemlju, ponajviše oni iz Sirije, Iraka i Afganistana. Bio je zaprepašten količinom ljudi koje je ugledao po dolasku na kolodvor u glavni grad Švedske:
“Za mene je to bio šokantan trenutak. Bili su potpuno…izgubljeni”, prisjeća se: “Sjećam se kako sam razmišljao “Što će oni?” Sve je bilo vrlo mračno, a u njihovim sam očima vidio da traže svjetlo.”
Odmah je znao da im može pomoći. Iduće ga je godine zaposlio švedski El Sistema. Preselio se u Gothenburg u kojem je u slobodno vrijeme vodio glazbenu grupu za izbjeglice. Počeo je s 13 učenika, većina njih nije imala nikakvu glazbenu podlogu i nisu pričali engleski, kao ni Alvarezov majčin jezik – Španjolski, ali im je posuđivao instrumente i počeo ih podučavati.
Znao je da će iskustvo sviranja glazbe u zajednici pomoći da se povežu, sklope prijateljstva, izraze osobnost i izgrade osjećaj samopouzdanja. Grupu je nazvao Dream Orchestra ne bi li naglasio njihov potencijal.
“Za mene, to je bit glazbenog obrazovanja”, ističe. “Radi se o davanju novih prilika za učenje o životu, o izazovima, o snovima i o…povezivanju sa vlastitom dušom.”
Kada bi svijet funkcionirao poput orkestra…
Osam godina kasnije, Alvarezov program brojao je više od 300 članova – najmlađi je imao samo tri godine, a najstariji 56. Među njima je bilo 25 različitih nacionalnosti. Iako je bilo mnogo imigranata i izbjeglica, među članovima orkestra bilo je i pripadnika druge generacije švedskih migranata, kao i Šveđana, među kojima je bilo i trans i nebinarnih osoba. Povezivanje ljudi različtih podneblja i pozadina oduvijek je bila središte Alvarezove plemenite misije.
“Ne možete imati orkestar samo za izbjeglice jer to je segregacija. Nužno je uključiti građanine Švedske kako bi svi mogli učiti jedni od drugih”, govori. “Mi smo orkestar za sve.”
Grupa sada održava probe ansambla na tjednoj bazi, kao i satove za početnike na tri lokacije diljem Gothenburga. Alvarez podučava na engleskom ali s obzirom da ga ne govore svi, za komunikaciju koristi i brojeve, boje, igru i pokret.
“Shvaćam da neka djeca ne razumiju što im želim reći. Ali razumiju kad im pokažem”, kazao je za CNN. “U ovom orkestru glavni jezik je – glazba.”
Alvarezu je također vrlo jasno da isprobavati nešto novo može biti strašno, posebice onima koji se paralelno prilagođavaju na život u potpuno novom okruženju, novoj državi. Njegov optimistični stav doduše, potaknuo je sve da se hrabro bace u “novo” i preuzmu rizik.
“Nešto u što vjerujem je da morate naučiti u glazbi je vjerovati u sebe”, govori: “Vjerovati u sebe, razvijati se kroz glazbu neizbježno dolazi uz greške. Ali greške su te koje vas čine jačima.”
Većina proba uključuje ljude različitih razina iskustva pa ih Alvarez potiče da si međusobno pomažu.
“Tolerantnost, poštovanje, empatija. Sve to se uči kada se uči svirati instrument. Za nas postoji samo jedan cilj – briga za druge.”
Viša razina povezanosti kroz glazbu
“Zajednica je suštinski dio onoga što Alvarez pokušava napraviti, posebice za one koji su Švedsku stigli bez ikakve društvene mreže. Svirajući zajedno pomaže učenicima da se povežu, posebice švedska tradicija “fike”, svojevrsne švedske inačice pauze za kavu, koja se pokazala vitalna za razvitak međusobnih odnosa.
“To je trenutak socijaliziranja pa nam to također pomaže povezati se sa svim članovima orkestra”, rekao je. “To je vrlo važan dio onoga što radimo. … Mi smo obitelj.”
Alvarez nastoji izgraditi poštovanje prema različitim kulturama tako što učenici svirati širok glazbeni opus djela iz cijelog svijeta, uključujući i one iz svojih matičnih domovina. Također podučava autohtone i švedske skladbe kako bi učenici mogli naučiti nešto o svom novom domu.
“Najbolji način da naučite kulturu ljudi je kroz glazbu”, rekao je. “Svatko donosi prtljagu s toliko iskustva iz svoje zemlje … stvari za podijeliti, ali i naučiti.”
Kada studenti teško spajaju kraj s krajem ili se muče s problemima koje donosi imigracija, često se za pomoć obraćaju Alvarezu i drugim članovima orkestra. Alvarez i neki članovi njegove grupe pomažu oko stanovanja, hrane i veze s vanjskim resursima i podrškom. Ovo nije formalni dio rada Dream Orchestra, već samo rezultat stvorenih prijateljstava.
“Tvoj problem je problem čitavog orkestra”
“Kada netko dođe i kaže, “Imam ovaj problem’, onda svi kolektivno imamo taj problem”, rekao je Alvarez.
Za mnoge članove Dream Orchestra doista je obitelj i dom gdje mogu učiti, rasti, povezivati se i pronaći utjehu.
Jedna od tih članica je Olga Hushchyna. Nakon što je pobjegla iz Ukrajine, bila je uzbuđena što se njezin 8-godišnji sin Andrii pridružio Dream Orchestru i bila je oduševljena kada je shvatila da se i ona može pridružiti i naučiti svirati violinu. Kaže da im je grupa pomogla u ponovnoj izgradnji života kroz prijateljstvo i glazbu.
“Nakon tako velikog stresa, ovo nas ponovno čini živima. Mi ovime stvarno bivamo izliječeni, ali i liječimo druge” rekla je. “Život nije zaustavljen. Život ide dalje.”
Od Grenlanda do izbjegličkih kampova Grčke i Ukrajine
Mushtaq Hansson-Khorsand stigao je iz Afganistana bez ikakve obitelji kada je imao samo 16 godina. Kao ljubitelj hip hopa, nije imao interes pridružiti se Alvarezovoj grupi, ali kada je vidio koliko su glazbenici sretni, predomislio se. Sada ima 25 godina, i dalje svaki tjedan dolazi svirati flautu i kaže da se u Dream Orchestru osjeća kao kod kuće.
“Dobrodošli ste bez obzira na to tko ste, bez obzira odakle dolazili”, rekao je. “Zato se osjećaš sigurno. Možete biti ono što jeste.”
Hansson-Khorsand kaže da se ne bi mogao prilagoditi životu u Švedskoj bez financijske i emocionalne podrške koju je dobio od grupe. Danas je oženjen, ima malog sina i ima posao koji pomaže izbjeglicama da nađu posao. Alvarez mu pomaže da se pripremi za studij glazbe na sveučilištu.
“Trenutno, moj jedini cilj je podučavati druge ljude glazbi – podučavati ih onome što sam ja naučio,” rekao je. “Glazbom ćemo promijeniti svijet. … To sam naučio od Rona.”
Alvarez želi da drugi repliciraju njegov rad. Podržao je programe u izbjegličkim kampovima na Zapadnoj obali i u Grčkoj i radi na tome da učini isto u Ukrajini. U konačnici, nada se da će grupe poput Dream Orchestra pomoći ljudima da prebrode poteškoće i pronađu radost u životu i povezanosti s drugima.
“Ovaj orkestar nudi više od samih nota. Ovaj orkestar nudi nešto za vašu dušu”, rekao je. “Glazba nas povezuje. Dream Orchestra, to je san, ali to je san (koji se) ostvaruje.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!