U ranim satima 24. veljače, kada su ruske rakete počele padati na Ukrajinu u najvećem napadu na neku europsku zemlju još od kraja Drugog svjetskog rata, Artur je, kao i milijuni drugih Ukrajinaca, pokušao kontaktirati svoju obitelj.
Međutim, dok je većina njegovih sunarodnjaka strahovala za živote svojih roditelja, Artur je imao drugačiju poruku za svog oca Olega, pukovnika u proruskim separatističkim snagama na istoku zemlje.
“Vi gadovi,” napisao je u poruci ocu.
“Ne uzimaj oružje. Kijev će uskoro pasti,” odgovorio mu je Oleg nakon nekog vremena.
Artur nije poslušao svog oca, već se ubrzo dobrovoljno prijavio u vojsku i sudjelovao u uspješnoj obrani Kijeva koja je završila povlačenjem ruskih snaga iz te regije u travnju, piše Guardian.
Uskoro se pridružio regularnoj ukrajinskoj vojsci i nedavno sudjelovao u protuofenzivama na sjeveru i istoku zemlje. Arthur je bio među vojnicima koji su ušli u Izjum i Liman, dva strateški ključna grada koje je Ukrajina oslobodila tijekom prošlog mjeseca.
Otac i sin na suprotnim stranama bojišta
Cijelo to vrijeme bio je u kontaktu sa svojim ocem u Donjecku, regiji pod ruskom okupacijom. Dopisivao se s njim u porukama koje je podijelio s Guardianom.
“Doslovno smo na suprotnim stranama bojišta. Ali samo jedan od nas se bori za ono što je ispravno,” rekao je Artur u videopozivu iz oblasti na zapadu Ukrajine gdje se oporavlja nakon nekoliko mjeseci mučnih borbi.
Ruska invazija na Ukrajinu razorila je tisuće obitelji. Zbog isprepletene i komplicirane povijesti ovih dviju zemalja, mnogi Ukrajinci imaju rođake na drugoj strani granice. Nedugo nakon početka invazije pojavili su se izvještaji da neki ruski rođaci ukrajinskih građana odbijaju povjerovati da vojska Vladimira Putina bombardira civile u gradovima diljem zemlje.
Ipak, malo je priča koje obiteljske podjele ilustriraju tako dramatično kao ona Arturova. On je prvi ukrajinski vojnik za kojeg znamo čiji otac se bori na ruskoj strani.
Artur je rođen u vojnoj obitelji u Borispilu, gradu blizu Kijeva. Njegov otac je iz istočne regije Donjeck, a služio je deset godina u ukrajinskoj vojsci, do 2011.
Nakon što se te godine razveo od njegove majke, Oleg se preselio u Rusiju u potrazi za poslom, priča Artur. Nije imao novca i pridružio se proruskim separatističkim snagama u Donjecku 2016., dvije godine nakon što je Moskva anektirala Krim, a Putin počeo slati svoje trupe da podržavaju separatiste na istoku.
“Bio sam u šoku kada mi je rekao da se pridružio postrojbama u Donjecku,” prisjeća se Artur. “Za mene, kao i za mnoge Ukrajince, ovaj rat je počeo 2014. i to je značilo da se pridružio neprijatelju.”
Utjecaj ruske propagande
Artur priča kako je primijetio da njegov otac polako počeo vjerovati u proruske argumente čak i prije nego se pridružio separatistima.
“Ruska propaganda ga je polako uzimala. Mislio sam da neće potpasti pod te utjecaje, da je pametniji od toga. Bio sam u krivu,” kaže Artur.
Njih dvojica su svejedno ostala u kontaktu kada je Artur, inženjer po struci, odlučio okušati se u filmskoj karijeri u Kijevu. Ali kako su rasle tenzije između Rusije i Ukrajine, tako su rasle i između oca i sina.
Početkom ožujka, nakon što je većina ruskih snaga odbačena iz okolice Kijeva, Artur je svom ocu poslao kratku videoporuku izrugujući se s Olegovim ranijim upozorenjem o padu grada. “Šetam okolo i ne vidim niti jednog jedinog Rusa. Čini se da su nestali. Daj mi reci, ne razumijem gdje su?” govorio je Artur u videu.
Oleg mu je odgovorio da će se sreća uskoro okrenuti na rusku stranu, još jednom moleći svog sina da se ostavi oružja.
“Već tada sam vidio da hlape njegove nade o ruskoj pobjedi. Postajao je sve očajniji kako su Ukrajinci osvajali nove teritorije,” kaže Artur.
Ponovno su se čuli nakon što su objavljeni dokazi da se Rusi u gradu Buči ubijali civile. Oleg je rekao da su izvještaji “lažni”, ponavljajući tvrdnje ruskih državnih medija da su fotografije mrtvih civila u gradu izrežirane i da su civile ubijali sami Ukrajinci.
“Rekao sam mu da sam i sam bio tamo i da sam svojim očima sve vidio,” kaže Artur. “Shvatio sam da nema smisla. Prestao sam se truditi da ga u išta uvjerim. To je čisto gubljenje energije.”
Jedan od posljednjih puta kad su se čuli bio je kad je Arturova jedinica pomogla u oslobađanju Izjuma na početku munjevite ukrajinske protuofenzive na sjeveroistoku zemlje.
“Uživaj dok možeš,” napisao mu je otac.
“Vi ste kao zlikovci iz horora. Svaki put kada poraziš zlo, ono obeća da će se vratiti,” odgovorio je sin.
“Tko može ubiti vlastita oca?”
Artur šuti kad ga se pita što bi učinio ako bi sreo svoga oca na fronti.
“Ne mislim da bih ga mogao upucati, ili on mene. Tko može ubiti vlastita oca?” kaže i dodaje da su, barem zasad, izgledi za takvo nešto maleni jer se njegov otac nalazi u vojnoj bazi u Donjecku.
U jednoj nedavnoj poruci Arturu, Oleg je napisao: “Ti si još uvijek moj sin. Želim najbolje za tebe. Da budeš sretan i zdrav.”
“Ja mislim da bi za njega morale biti neke posljedice za sve ovo, na sudu,” kaže Artur. “Želio bih da vidi našu pobjedu i da se cijeli njegov mjehur raspline.”
Unatoč svemu, Artur kaže da ulaže mnogo truda da ne dopusti mržnji i bijesu da ga obuzmu. “Moj otac je izdao našu obitelj, izdao je našu zemlju. Ali ja se borim iz ljubavi za svoju domovinu.”
“Slijepa mržnja bi me živog pojela, samo bih izgorio prije kraja rata,” govori i dodaje da se nakon rata želi vratiti filmovima i pomagati vojnicima koji pate od PTSP-a.
Arturovu priču prvi put je krajem rujna ispričao Help Desk, ruski novinarski startup i chat podrške za pogođene ratom. Kaže da je odlučio podijeliti svoje iskustvo jer je shvatio da se mnogi Ukrajinci bore sa sličnim problemima u obitelji.
“Želio sam poslati poruku da nitko nije odgovoran za odluke koje donose vaši članovi obitelji. Niste manji domoljub ako vam je otac kriminalac,” kaže Artur.
Njegova jedinica znala je za situaciju u njegovoj obitelji, dodaje Artur, ali nikada nisu preispitivali njegovu odanost. “Oni znaju da sam ja 100 posto posvećen Ukrajini.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare