Gary Koren za N1

Uoči godišnjice zločinačkog napada Hamasa na izraelske civile za Točku na tjedan intervju je dao veleposlanik države Izrael Gary Koren.

Razgovaramo uoči godišnjice Hamasova napada na Izrael 7. listopada u kojem je 1139 ljudi ubijeno, ne znam imam li točne brojke, a njih su gotovo stotinu i dalje taoci neizvjesne sudbine. Cijelu godinu poslije tih gotovo stotinu ljudi još se nije vratilo, u Gazi je ubijeno na desetke tisuća ljudi, a nova vojna akcija započela je prije dva tjedna u Libanonu. Koliko su izraelska vlada i IDF bili uspješni u ostvarivanju svojih ciljeva u posljednjih godinu dana?

“Dakako, riječ je o vrlo tragičnoj godišnjici prepunoj žalosti i tuge te promišljanja o onom što se dogodilo i kako se dogodilo, ali prije svega bavit ćemo se posljedicama. Krenut ću od pitanja talaca. Da je Hamas razuman i pragmatičan akter, u svakom ih je trenutku mogao osloboditi. U redu, imali smo jedan dogovor, ali tražili su ono maksimalno moguće pa imamo ovakvu situaciju. Pokušati osloboditi te taoce, iako imamo obavještajne podatke, koji nisu neophodni, riskantan je potez, no to je ipak prioritet, po mom mišljenju jedan od najvećih prioriteta ovog rata. Drugi je prioritet spriječiti Hamas da ponovno dobije mogućnost pokrenuti ovakve napade u budućnosti. Ovo je rat bez presedana, stvarno nitko nije mogao vjerovati da će toliko trajati”, kazao je Gary Koren.

Koji su glavni razlozi što toliko dugo traje?

“Zbog opreza. Ljudi to možda ne shvaćaju, mi to stalno pokušavamo objasniti. Dakako, ima žrtava, no to je nenamjerna kolateralna šteta, kao i u svakom ratu, barem u ratovima koje vode demokratske države. To se nije moglo izbjeći ni u Afganistanu, Iraku ni drugdje. Vaš narod, vaša vojska to zna. Dakle, to je jedan razlog. Trebamo biti veoma oprezni zbog eksploziva, improviziranih eksplozivnih naprava, tunela i zabrinutosti za živote talaca te očekivanja koja imamo, a govorim i kao bivši časnik u izraelskoj vojsci, u pogledu poštivanja zakona, međunarodnog humanitarnog prava te zakona i običaja ratovanja. Unatoč onome što ljudi tvrde, nikad nismo koristili “tepih-bombardiranje” i slično. Da smo koristili “tepih-bombardiranje” kao što su to neke zemlje činile u Alepu, vjerojatno bismo već odavno završili ovaj rat. Ipak, došlo je do razaranja, ali to je cijena onog što je Hamas učinio 7. listopada. Zahvalni smo našim saveznicima i prijateljima, uključujući Hrvatsku, što su opetovano pozivali na hitno oslobađanje talaca. Dogovor je bio na stolu”

Dogovor je na stolu?

Je li i dalje na stolu?

“Ne znam, situacija je takva da na drugoj strani nitko ne odgovara. U prošlosti je komunikacija bila moguća preko raznih posrednika, Kataraca, Egipćana i, povrh svega, Amerikanaca, ali u ovom trenu nema komunikacije. Nitko čak ne zna ni gdje je Yahya Sinwar, ubilački vojni vođa Hamasa, a sada i čelnik tzv. političkog krila.”

Koji je u ovom trenu krajnji cilj u pogledu Gaze?

“Sastoji se od tri elementa. Prvi je, kao što sam već spomenuo, oslobađanje talaca. Ako bude dogovora, ako nekog bude na drugoj strani, uvijek ćemo biti spremni razmotriti, uvijek smo sudjelovali na sastancima koje su organizirali Katarci, Egipćani itd. Drugi je, kao što sam već spomenuo, spriječiti Hamas da se ponovno pojavi, s vojnog gledišta gotovo da smo uspjeli u tome. Mislim da je naš ministar obrane prošli tjedan rekao da 23 od 24 bataljuna Hamasa ima vrlo ograničene kapacitete za borbu, to je poput gerilskog ratovanja.”

Dakle, Hamasu je nanesena velika šteta?

“Velika šteta. I moramo se pobrinuti da se ponovno ne pojavi. Jer ako se krijumčarenje oružja nastavi, samo je pitanje tjedna ili mjeseca prije negoli opet bude sposoban pokrenuti napade. Što me dovodi do trećeg i posljednjeg ključnog elementa kada je Gaza posrijedi, ljudi to nazivaju “danom poslije”. Vrlo je teško shvatiti kako se to može ostvariti, ali cilj za “dan posije” jest deradikalizirati Gazu. Tu se radi o obrazovanju i hvatanju u koštac sa situacijom, u čemu međunarodna zajednica, nažalost, nije uspjela. Bilo je nekih pokušaja, pritom mislim na, primjerice, UNRWA-ine škole u kojima su Hamasovi ljudi učili djecu da mrze i da je potrebno uništiti Izrael.”

No hoće li to sada biti moguće kad je praktički svakoj obitelj u Gazi nanesena šteta?

“Ne u ovom trenutku, bit će to dugo prijelazno razdoblje, a u tom razdoblju moglo bi doći do efekta gerilskog ratovanja. Ali nama će biti mnogo lakše nositi se s drugom stranom. Ne znam koliko će to potrajati. Neki bivši političari i generali kažu da to neće trajati mjesecima, nego godinama. To znači stabilizaciju Gaze, nadamo se, uz pomoć međunarodne zajednice, svakako kada je posrijedi humanitarna pomoć.

Ali ne smijemo dopustiti da se Hamas ponovno pojavi. Zvuči okrutno, ali ovo nije rat protiv Palestinaca, nego radikala, u ovom slučaju Hamasa i još jedne manje organizacije pod nazivom Palestinski islamski džihad. To su dva posrednika Irana, Iran ih financira, obučava i opskrbljuje oružjem. Ako palestinsko stanovništvo, tragičnim okolnostima usprkos, bude smatralo kako ne bi trebalo ovako nastaviti, nego da treba potražiti mirno rješenje, možda u daljoj budućnosti, dakako, ne govorim o desetljećima, ako se pojavi novi tip palestinskoga vodstva koje će zauzeti drukčiji stav, donekle sličan egipatskom nakon Jomkipurskog rata… Tadašnji predsjednik Sadat shvatio je da je nemoguće uništiti Izrael vojnim sredstvima te se pojavila prilika da pokrenemo mirovni proces s Egiptom.

“Pitanje je što s Europom”

Potrajalo je pet godina, no postigli smo mirovni sporazum. Usput budi rečeno, uz mirovni sporazum s Jordancima i Abrahamov sporazum, to pokazuje da postoji izlaz. Terorizam i nasilje ne smiju biti prioriteti. Nažalost, ne želim zvučati kao pesimist, Izraelci su uvijek u neku ruku optimisti… Ankete javnog mnijenja koje su proveli Palestinci i dalje pokazuju da je Hamas dominantna sila na palestinskim ulicama. Ako se održe izbori, bit će vodeća snaga, bilo da je riječ o Zapadnoj obali ili Gazi. Imajući na umu da je Hamas prepoznat kao teroristička organizacija, pitanje je što s Europom i osobito onima koji pozivaju na priznavanje ove države.”

Još bih se malo zadržala na temi Gaze. Izrael ne vjeruje podacima, odnosno ne smatra legitimnima podatke o žrtvama koji dolaze od vlasti u Gazi, isto vrijedi i za agencije UN-a. Koje su vaše brojke, koliko je ljudi ubijeno u Gazi od strane Izraela i koji je omjer između boraca Hamasa i civila?

“Pa, neki… I ovo je pitanje koje nas nužno ne dovodi do pozitivnog ishoda. Svaki život nedužne žrtve, dakako, predstavlja tragediju.”

Da, ali deseci tisuća…

“No vojni stručnjaci, uključujući vanjske, kažu da su informacije koje dolaze iz Izraela mnogo pouzdanije nego one koje dolaze od tzv. Ministarstva zdravstva u Gazi, a kojim upravlja Hamas. Pretpostavljamo da su ako ne 50, onda 40% od toga militanti, teroristi. Manje-više znamo koliko smo ih ubili. Imajte na umu da su u civilnoj odjeći, osim u rijetkim slučajevima. Dakle, nisu odjeveni poput vojnika pa je pripadnicima IDF-a teško znati je li mladić u trapericama i tenisicama civil, jedini je način ako vide da ima pušku ili raketni bacač. Dakle, mnogi koje se poslije evakuira u bolnice, a koji nemaju raketi bacač ili pušku, proglašava se civilima u općim statističkim podacima. Nakon ratova u posljednjih 20 godina na Bliskom istoku, uključujući Irak i Afganistan, uz sudjelovanje SAD-a i NATO-a, vojni povjesničari manje-više znaju koje su brojke civilnih žrtava. A naši su omjeri bolji. I dalje nema smisla, Hamas bi mogao prestati, ne samo radi sporazuma u pogledu oslobađanja talaca nego i da spasi život vlastitog naroda. To nas dovodi do često spominjanih ljudskih štitova. Skrivaju se, skladište streljivo i raspoređuju postrojbe u neposrednoj blizini civilne infrastrukture. Prema ratnom pravu, takva je infrastruktura legitimna vojna meta.

Odande gađaju civiln emete u Izraelu. Radi se o dvostrukom zločinu. No njih jednostavno nije briga, a ljude u zapadnim liberalnim zemljama to ne smeta. Kažu: “U redu, ali Izrael bi trebao prestati.” Prestati s čime? Vratiti se na status quo? Od nas se u principu očekuje da prestanemo. Snažna smo sila i Izrael treba prestati iz humanitarnih razloga. Poštujem te razloge. Dopustili smo UN-u da pošalje humanitarne organizacije, ali ako prestanemo, nastavit će se začarani krug nasilja te ćemo i mi i Palestinci biti na gubitku.”

Na početku razgovora spomenuli smo da bi svaki ljudski život trebao biti dovoljan razlog za okončanje rata i postizanje održiva rješenja. Recite mi o ulozi UN-a. Vaši su odnosi ušli u najgoru fazu nakon što ste glavnog tajnika UN-a proglasili nepoželjnom osobom. Zašto ne želite dopustiti agencijama UN-a da djeluju u Izraelu? Snažno osuđuju Izrael zato što humanitarna pomoć ne stiže.

“Držim da je tu manje riječ o sustavu, a više o tome od kojih se država članica sastoji. Svakodnevno surađujemo sa sustavom. Inozemni novinari mogu posjetiti mjesto za koordinaciju, gdje se časnici u izraelskoj vojsci zaduženi za koordinaciju svaki dan sastaju s predstavnicima svih relevantnih UN-ovih i drugih organizacija. Dogovaraju se o planovima za svaki naredni dan kako bi bili sigurni da IDF negdje ne provodi operacije. Poštujemo UN, tri sam godine kao mladi diplomat radio u Ženevi. Pun je proturječja i konstantno kritizira Izrael, i to zbog svoga sastava. Većina zemalja su zemlje tzv. globalnog juga. Nekad ih se nazivalo nesvrstanima, neke nisu demokratske, možda ih većina nije demokratska.”

Predstavlja cijeli svijet…

“Predstavlja cijeli svijet, koji, nažalost, nije blagonaklona arena. Visoki dužnosnici UN-a ovo katkad uzimaju u obzir i pokušavaju imati uravnotežen pristup. Ne možete imati takav pristup kad govorimo o demokratskoj državi s demokratski izabranom vladom i terorističkoj organizaciji s druge strane! Čak je i glavnom tajniku trebalo vremena da spomene riječ “Hezbollah”, bio je izuzetno oprezan. U nekima od rezolucija usvojenih u UN-u nije ni spomenuto ono što se dogodilo 7. listopada. Jer moguće je usvojiti i rezoluciju koja kaže da je Zemlja ravna ploča zbog većine takve takva jest!”

Proces donošenja odluka u UN-u vrlo je poznat, to nije mjesto gdje možete donijeti odluku, nego forum u kojem možete izraziti svoje mišljenje na globalnoj pozornici. Sigurna sam da biste se složili. Samo da vidim jesam li vas dobro shvatila, nema problema s agencijama koje djeluju na terenu?

“Osim s jednom.”

Kojom?

“UNRWA-om. UNRWA je jedinstven slučaj. Najveća je agencija koja djeluje na Bliskom istoku. Osnovana je kako bi služila samo jednoj skupini izbjeglica: palestinskim izbjeglicama. Za milijune drugih izbjeglica postoji druga agencija – UNHCR, koji djeluje i ovdje, brine se o izbjeglicama koje pristižu u Hrvatsku.”

Dakle, smatrate je političkom agencijom?

“Pa naravno! Ista stvar kao i ono za Zemlju kao ravnu ploču! Možete usvojiti nešto što unaprijed diskriminira Izrael i perpetuira ovaj sukob. Sve druge izbjeglice imaju taj status možda godinu dana, ne više. U slučaju palestinskih izbjeglica, prenosi se s djeda na sina pa na unuka i unuku. To zapravo perpetuira pitanje palestinskih izbjeglica. To predstavlja jedan problem, a drugi je što zapošljavaju operativce Hamasa, teroriste. Poslali smo im popis ljudi koji su sudjelovali u napadima 7. listopada, u ubojstvima, dekapitacijama, silovanjima… Očekivali smo da će barem to uzeti u obzir i izbaciti te ljude. A spomenuo sam i pitanje obrazovanja. Uspješno smo likvidirali čelnika Hamasa u Libanonu prošlog tjedna, odnosno početkom ovoga tjedna. Bio je ravnatelj škole i zadužen za obrazovanje u palestinskim kampovima, no bio je Hamasov operativac u Libanonu! Nažalost, ova agencija ne preuzima odgovornost. Drage bismo volje nastavili suradnju s UNRWA-om, ali barem bi trebali preuzeti neku odgovornost i reći: “Naravno, zapošljavat ćemo Palestince, ali ne i one koji se u slobodno vrijeme bave terorizmom.”

Je li Izrael sada spreman razgovarati s Međunarodnim tribunalom u Hagu? Kako očekujete da će se ova situacija razriješiti u budućnosti?

“Ne želim previše ulaziti u detalje jer nisam pravnik, ali mogu potvrditi da smo nedavno bili u komunikaciji s Međunarodnim sudom u Hagu. U pisanom smo obliku jasno iznijeli svoj stav, oni to sad proučavaju. Ništa više ne možemo učiniti. Smatramo da je ovo diskriminatorni predmet pokrenut od strane nekih zemalja koje su već dugo protuizraelski nastrojene. Sigurni smo da će sve biti u redu, iako je ovo neugodna situacija. To je dio političkog ratovanja, nečega unutar sustava UN-a što je veoma lako pokrenuti, vrlo je lako izvršiti pritisak na Izrael. Jedina smo židovska država okružena s 22 države Arapske lige i državama Organizacije islamske suradnje, od Mauritanije do Bangladeša i Pakistana. I mi smo jedina demokracija! A sada smo pod povećalom Međunarodnoga suda.!

“Pokazali smo što smo sposobni učiniti kad je u pitanju Hezbollah”

Zašto je vlada odabrala ovaj trenutak da intenzivira rat protiv Hezbollaha? Je li to bilo prethodno planirano, što je bio okidač i što će uslijediti?

“Rekao bih da je to povezano s dva pitanja. Prvo: neposredni je cilj omogućiti civilnom stanovništvu, 60-70 tisuća interno raseljenih Izraelaca u Galileji, sjevernom dijelu Izraela duž desetaka kilometara granice s Libanonom, da se vrate u svoje domove, bilo da je riječ o gradovima kao što su Kirjat Šmona, Metulla ili brojni kibuci na granici, poput onih na granici s Gazom koji su napadnuti 7. listopada. Pitate me kako to da smo se sada odlučili za to… Kao što sam rekao, razlog je dvojak. Zadatak koji sam upravo spomenuo, ali treba se i zapitati koja bi zemlja dopustila da njezini građani toliko dugo budu izbjeglice, ali da ih se i kontinuirano bombardira. Hezbollah se 8. listopada odlučio pridružiti Hamasu, pomoći bratskom palestinskom stanovništvu. Otada svakog dana granatiraju te gradove i kibuce. Gotovo da i nema kuće ili zgrade koja nije pogođena. Sve ćemo morati obnoviti. I samo smo trebali pripremiti tu kampanju. Uzeli smo si vremena. Bilo je mnogo pritisaka, izraelsko je stanovništvo očekivalo da vlada djeluje mnogo prije. Pokazali smo što smo sposobni učiniti kad je u pitanju Hezbollah. Rješenje na tom planu…”

Što vam je tu krajnji cilj?

“Krajnji je cilj svima dobro poznat. Provedba Rezolucije 1701 Vijeća sigurnosti. Između ostalog, prema njoj se od Hezbollaha očekuje da se povuče sjeverno od granice s Izraelom, preko rijeke Litani, što im u većini slučajeva otežava uporabu protutenkovskih projektila, unatoč tome što neki od njih već imaju domet od 10 km. Na mnogim mjestima rijeka Litani prolazi sjevernim dijelom. I drugo: nisu u mogućnosti pokrenuti napade poput onog Hamasovog. To sada činimo prisustvom IDF-a na jugu Libanona nadomak granice. Ondje smo našli tunele, hrpe streljiva…”

Mislite da su pripremali napad poput onog Hamasova?

“Nego što! Imamo njihove dokumente, Nasralline izjave. Svašta je govorio, nekad su to bile fantazije…”

Libanonski ministar vanjskih poslova za CNN je prije nekoliko dana izjavio da je Nasrallah s vama bio spreman razgovarati o miru.

“Spomenuta rezolucija usvojena je 2006. godine. Jedino na što se libanonski ministar vanjskih poslova možda referira bili su naši brojni pokušaji uključivanja raznih posrednika, većinom posebnog izaslanika iz SAD-a i Francuske. Opetovano bi dolazili u Izrael, Izrael bi pristao, a zatim bi otišli u Bejrut i od cijele priče ne bi bilo ništa. Hezbollah bi nastavio ispaljivati rakete. Zapravo, sada mislimo da je situacija mnogo bolja. Hezbollah je oslabljen, ne kažem da smo ga uništili. Nažalost, imaju velik arsenal projektila koje im već godinama dobavljaju Iranci.”

A ovo nije prvi put da ste zaratili s Hezbollahom, zato vas i pitam. Koliko ste daleko ovog puta spremni ići?

“Trenutačno nam je prioritet… S vojnog gledišta provodimo dvije operacije: zračnu operaciju koja cilja vodstvo, uključujući ono što se zbiva u zadnjih 48 h. Isto tako, ciljamo ponovnu opskrbu oružjem. U posljednja 24 h uništili smo tunel na libanonsko-sirijskoj granici kojim su Iranci oružjem opskrbljivali Hezbollah. Drugo: provodimo kopnenu operaciju ograničenog dosega. Ne ulazimo dublje u libanonski teritorij, držimo se područja blizu granice s Izraelom. I to je sve! Pokušavamo poručiti našim prijateljima na Zapadu da postoji jedan učinkovit način da se zaustavimo kada je riječ o Hezbollahu, povezan je s njihovim gospodarima, a to je Iran. Mislim da je danas iranski ministar vanjskih poslova došao na Nasrallin sprovod, ma što bio razlog dolaska… Ako Iran bude smatrao, ne pod našim vojnim pritiskom, nego pritiskom Zapada, da ima nešto izgubiti, mislim da im je također u interesu spriječiti Hezbollah da sam sebe uništi, budući da se svakodnevno sukobljava s Izraelom. Mislimo da je to logika koja i dalje postoji u Teheranu, a koja može biti dobra za sve.”

Dakako, dotaknut ćemo se i Irana. Kao novinarima, na prvom su nam mjestu ljudi i javnost. Građani Libanona strahuju da će Libanon postati nova Gaza. Koja je vaša poruka njima?

“O Libanonu znamo nešto više od ljudi u Europi, možda uz neke iznimke. Kao prvo, većina građana Libanona ne podupire Hezbollah. Svakako kršćani, ali i suniti, prepoznaju Hezbollah kao agenta Irana. Iran ne radi u interesu građana Libanona. Libanon je nekoć bio prosperitetna zemlja, a otkako je Hezbollah ondje došao na vlast i postao dominantna politička snaga, libanonski je prosperitet otet. Veoma žalimo zbog tih ljudi, kao i onih u Gazi. Puno ranije smo ih upozoravali da se evakuiraju. Ni za što ih ne krivimo, ali činjenica je da su sva sela na jugu Libanona bila puna oružja, katkad su krstareći projektili bili u kućama…”

Ali ne očekujete valjda da će civili iz Bejruta otići ukloniti oružje na jugu?

“Teško je to shvatiti u Europi gdje vlada mir… Ali kada kažemo neka ne budu u krugu od 500 m od naše planirane mete, a katkad ljudi imaju sat-dva da odu… Samo tako možemo gađati Hezbollahove bunkere u centru Bejruta. U protivnom bismo onamo trebali poslati vojsku, što bi bilo loše za nas i za njih. Ne postoji nitko tko nas iz toga suosjećanja može savjetovati što činiti. Kad bi postojao čarobni štapić… Jedini je čarobni štapić da izvršimo pritisak na Iran. Neka Iran osjeti posljedice korištenja tog vatrenog kruga oko Izraela, uz hutiste na jugu, Gazu, Palestince, šijitske paravojske… Sada hutiste dovode i u Siriju! Možete li vjerovati? Paravojske u Iraku… Usput budi rečeno, neki od tih ljudi nisu lokalni šijiti, nego afganistanske izbjeglice koje su pronašle utočište u Iranu, jer su šijiti, progone ih talibani. Ljudima je ponuđen novac da se dođu boriti protiv Izraela. A tu je i Hezbollah, najmoćniji od svih!”

“Iranu su uvedene brojne sankcije, ali čini se da to nije dovoljno”

Kažete: “Neka Iran osjeti pritisak.” U posljednjih nekoliko dana govorimo o odgovoru koji bi trebao doći od Izraela. Što je na kocki? Što Izrael odvaguje kako bi donio tu odluku? Sigurno ste svjesni da se govori o trećem svjetskom ratu, ovisno o intenzitetu vašeg odgovora.

“Kao prvo, što se može učiniti? Navest ću vam samo jedan primjer jer ljudi koji ne prate možda ne shvaćaju o kakvim je sankcijama riječ, na koji se dio iranskog gospodarstva odnose. Mnogo je sankcija uvedeno jer Iran pomaže i Rusiji u ratu protiv Ukrajine. Dakle, Iranu su uvedene brojne sankcije, ali čini se da to nije dovoljno. Sve europske prijestolnice i druge prijatelje odavno smo pozvali neka Iransku revolucionarnu gardu proglase terorističkom organizacijom. To bi bila vrlo snažna poruka. Neke su zemlje to nedavno i učinile. Kanada i Litva to su učinile prije dva dana. Od Europske unije očekujemo da poduzme taj korak. To nije objava rata Iranu, nego veoma jasna poruka. Jer postoje čak i pravna opravdanja da se to učini. Iranski agenti pod vodstvom glave ove hobotnice, onoga što nazivamo osovinom zla u Teheranu, djelovali su i na europskom tlu. Vjerojatno biste htjeli da kažem što će Izrael učiniti.”

Znam da to ne možete reći, no je li to preduvjet za vaš odgovor?

“Ne znam, znam da je to možda jedna od stvari koje se razmatraju. Usput rečeno, mi smo to govorili čak i prije posljednjeg iranskog napada prije tri dana. Dakle, nije bilo nužno čekati ovaj napad kako bi se shvatilo o čemu se radi kad je Iran u pitanju. Ne radi se o iranskom narodu koji ispašta pod vlastitim teokratskim režimom, nego većinom o ajatolasima i Iranskoj revolucionarnoj gardi. Oni bi trebali osjetiti pritisak svijeta i nadamo se da će uzmaknuti. Ali, dakako, i dalje razmatramo odmazdu.”

A uz kakvu potporu SAD-a? Prema posljednjim informacijama, ponavljam, ovaj razgovor vodimo u petak, predsjednik Biden kaže da SAD, dakako, podupire Izrael, ali ne bezuvjetno. Spominjalo se gađanje naftnih rezervi i nuklearnih kapaciteta.

“Izuzetno poštujemo američku administraciju. Amerika nam je od goleme pomoći. Zadnjih je tjedana opet rasporedila značajne mornaričke i druge snage, ali to ipak nije funkcioniralo. Prije zadnjeg iranskog napada na Izrael poslane su mnoge poruke da ništa ne poduzimaju, dolazile su s različitih strana: iz Bruxellesa, Pariza, Londona, Washingtona, možda i nekih drugih država, od regionalnih aktera u Perzijskom zaljevu, neki su dobri prijatelji Izraela. Ipak, Iran ima tu opsesiju, što samo dokazuje da mu je stalo do njegovih posrednika. Kao razlog su naveli osvetu za smrt dvojice čelnika, čelnika Hamasa i Hezbollaha. I terorista! Više nemamo nikakvih dvojbi, znamo s kakvom zemljom imamo posla. Važno je da zapadne zemlje, uključujući Europu i Hrvatsku, shvate što Iran predstavlja.”

“Zahvaljujemo Hrvatskoj”

A što s Hrvatskom? Bit će to moje zadnje pitanje, znam da satima možemo razgovarati o situaciji na Bliskom istoku, što odražava i razinu tamošnjih napetosti. Predsjednik i dio političkih stanaka zahtijevaju priznavanje Države Palestine. Koji je vaš komentar?

“Ponovit ću ono što sam govorio u intervjuima posljednjih tjedana. Dakako, suvereno je pravo svake države donositi odluke. Vrlo poštujemo Hrvatsku, njegujemo odlične odnose. Kao prvo, zahvaljujemo Hrvatskoj što podupire pravo Izraela da zaštiti svoje građane i što poziva na hitno oslobađanje talaca. Gledajte… Državu Palestinu u prošlosti su priznale neke države Europe, većinom one istočnog bloka. Dakle, svojevrsno je nasljeđe što su nove demokratske države odlučile ispuniti preuzete obveze. Onomad je to bila poštena odluka jer je mirovni proces i dalje trajao. Sad se radi o tek četiri države, Europa je mnogo veća od toga. A te četiri države imaju svoje unutarnje razloge zašto ovo guraju. Neću ulaziti u razloge, postoje neke male razlike… Ali mislimo da Hrvatska nije izložena pritisku građana kojima je silno stalo do Palestinaca. I da su dio njihova izbornog tijela, kao što je slučaj u većini zemalja zapadne Europe. U redu, moramo poštivati ove unutarnje demokratske procese. Ali radi se o ciničnoj odluci.”

Zašto?

“Donijeti je u ovom trenutku neće nimalo pomoći mirovnom procesu. Zašto sada priznajete Državu Palestinu? Jer vam je stalo do 40.000 ljudi koji su tamo poginuli, kao što tvrde Palestinci? Čak i ako se radi o 20 tisuća, što je isto tragedija. Ili dvije tisuće. Radi se o brojkama i suosjećanju, ali ne i ostvarivanju šanse za mir. Jer to ide na ruku teroristima, Iranu, zato što se vrši pritisak na Izrael. Krive Izrael i proglašavaju ga odgovornim za ovu situaciju. Nagrađuju Palestince za njihovu patnju.”

Ne znam, ne mislim da bi im to u ovom trenu bila nagrada…

“To im daje vjetar u leđa. Yahya Sinwar bio je vrlo zahvalan na tim koracima koje su poduzele neke europske zemlje. Sada ne želim otvarati pitanje zašto lijeve stranke u Europi, uključujući i one u Hrvatskoj, ovo pitanje stavljaju na dnevni red, možda nemaju ništa drugo ponuditi.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.