Vanjskopolitički novinar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić bio je gost N1 Studija gdje je s Domagojem Novokmetom razgovarao o izborima o Gruziji u kojima je stranka proruska stranka Gruzijski san potvrdila vlast. Što to znači za ovu postsovjetsku državu, ali i za stabilnost čitave regije?
Moldavski referendum na kojem su se građani izjasnili oko pridruživanja EU-a bio je izrazito napet. Prevagnulo je svega 0,5 posto glasova kolika je bila razlika u korist onih naginju Zapadu.
Deset dana kasnije održali su se parlamentarni izbori u Gruziji, nakon kojih je razlučno da dobar dio Gruzijaca želi biti na strani Rusije, a ne na strani Zapada.
“To je jedna dilema dobrog dijela postsovjetskih republika”, započinje Vlado Vurušić i naglašava da to obuhvaća Moldaviju, Gruziju, Bjelorusiju, Armeniju i Ukrajinu, “i upravo je ta dilema, raspolučenost, dovela do sukoba u Ukrajini“, govori on.
“Stanovnike tih zemalja se plaši rodnom ideologijom i LGBT pravima, a s druge strane, Rusija im obećava tradicionalne vrijednosti”, komentira novinar pojašnjavajući koji su razmjeri podjele Rusija-Zapad u vrijednosnom sustavu. Naglašava da ono što dolazi sa Zapada, a čim se mnogi protive su “politička korektnost i liberalne vrijednosti koje naizgled ugrožavaju njihov način života.
Strah od ljutnje Rusije
No, za dobar dio stanovnika te vrijednosti nisu presudne, već to da Rusija nije ta na koju se mogu osloniti, nije ta koja im može dati nešto više, a usto imaju i neugodno povijesno iskustvo iz doba Carske Rusije i Sovjetskog saveza”, govori Vurušić.
Svodi li se to na strah da se Rusiju opet ne naljuti?
“Pogotovo u Gruziji, ali i u Moldaviji, proruske stranke su igrale na kartu ako dođu proeuropske strane dogodit će nam se isto kao i Ukrajincima”, dakle proruske stranke igraju na kartu rata. Potvrđuje to i poruka koju je uputio Viktor Orban Gruzijcima čestitajući u Tbilisiju što su “izbjegli ukrajinski scenarij.”
Vurušić pojašnjava da je riječ o tome da su svi oni svjesni da je Rusija spremna ratovati i dalje ukoliko zemlje koje smatra da pripadaju njenoj interesnoj sferi ili “svojim posjedom”, same pokušaju odrediti svoj geostrateški put.
“Drugo, te se zemlje boje Zapada upravo zbog tih vrijednosti pa se pribojavaju da su oni ipak margina i da se njih Europa boji, što nije netočno”, govori Vurušić i ocjenjuje da Zapadna Europa ne iskazuje dovoljnu solidarnost tim snagama.
Nepravilnosti na izborima
Europska unija postavlja neke uvjete pristupanju Savezu koji nisu atraktivni korumpiranim elitama u tim državama pa one ocjenjuju kako se ipak ne isplati okrenuti leđa Rusiji.
Europski promatrači u Gruziji upozoravali su na brojne nepravilnosti, na 14 posto izbornih mjesta će se ponovno prebrojavati. Istaknuto je dvostruko glasanje, pritisak na glasače…
“Stigla je vijest da će državni tužitelj u Gruziji i tamošnje izborno povjerenstvo sve provjeriti. Predsjednica države Salome Zubarishvili pozvana je na razgovor kako bi iznijela optužbe jer je ona ta koja je i izašla, ali i pozvala građane na prosvjed.
Oligarh iz sjene
Rusija je u jednom trenutku sponzorirala tri odmetnute pokrajine na teritoriju Gruzije, a dvije (Abhzaiju i Južnu Osetiju) potom i priznala kao neovisne. Zbog jedne (Nagorno Karabakh) je okupirala teritorij. Imajući u vidu takav track-record čudi što se itko i dalje opredjeljuje za Rusiju.
Abhazija je bila dio Gruzije, tamo je bio građanski rat, isto kao i s Južnom Osetijom. Obje su neovisne od 90-ih. Najveći broj ima rusko državljavnstvo, glasaju na ruskim izborima, imaju svoje vojne baze i zato što je Krim pod stalnim raketiranja su dio brodovlja crnomorske flote izmjestili u abhazijsku bazu. Zato je zanimljivo koji su ostali bez trećine svog teritorija i dalje vide izlaz u Rusiji.
Stranka Gruzijski san koja je sada obranila vlast, nominalno imaju lidera i premijera u liku Iraklija Kobakidžea. Onaj koji stoji iza svega je oligarh Bidzin Ivanišvili.
“Poslovno je vezan uz Rusiju, a i bivši je premijer Gruzije. Napustio je poziciju da bi mogao iz sjene voditi svoje biznise. Navezan je na Moskvu i poslovno i politički, a i on i premijer govore da nisu proruska stranka, ali smatraju da se s Moskvom treba dogovoriti”; pojašnjava novinar prorusku poziciju tajnog lidera oligarha.
“Gruzija ni na koji način ne pomaže Ukrajini, prema je dobar dio Gruzijaca uz Ukrajince”, govori novinar i spominje da je velik broj bjegunaca od ruske mobilizacije pobjegao upravo u Gruziju. Koliko su birači bili kupljeni mikrokorupcijom?
“Upravo je to jedna od glavnih primjedbi predsjednice Zubarišvili. Govore da je jedan dio ljudi izravno kupljen da se glasa za prorusku stranu, isto kao i Moldovi gdje je predsjednica Maia Sandu rekla da je gotovo 12 posto biračkog tijela Moldavije izravno kupljeno novcem koji je došao iz Rusije preko tamošnjeg oligarha Šora koji je u egzilu u Moskvi jer je podignuta optužnica za krađi miljardi dolara iz proračuna.
Što nakon izbora?
Ivanšvili su uputili niz prijetnji svojim protivnicima; od uhićenja do suđenja.
“Predsjednica Zubarishvili je izložila sebe i postala lider oporbe Gruzijski san nije dobio većinu, već nešto više od 40 posto. Međutim, ne kontroliraju velike gradove”, otkriva novinar i dodaje:
“Znajući povijest Gruzije (gubitak dvaju pokrajine, državni udari, pokušaji državni udari…) znamo da imaju tradiciju političke krize i nestabilnosti. Ovo je jedna od njih, a vlast Gruzije će možda nasiljem pokušati smiriti situaciju jer vlast je prilično rabijatna. Moskvi se također žuri jer će im vjerojatno izmaći Moldova, pretpostavlja se da će proeuropska predsjednica pobijediti. Armeniju Vladimir Putin također smatra svojom, a i ona se sve više okreće Zapadu.
On ne može dopustiti da mu te zemlje izmaknu iz kontrole. Od svih tih zemalja želi napraviti male Bjelorusije i u svakoj od njih imati po jednog Lukašenka“, zaključuje novinar.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!