Grad koji je stvoren da bude trgovački centar, u kojem bi u savršenom svijetu vladali mirisi humusa i svježih marelica, postao je zona agonija i patnje, centar sukoba Palestine i Izraela. Ne čudi što se prvi kopneni sukob Hamasa i Izraela unutar pojasa Gaze dogodio upravo ovdje.
Khan Yunis. U normalnim okolnostima, u drugom najvećem gradu u oblasti Gaze (po posljednjem cenzusu oko 400.000 stanovnika), ljudi bi se okupili u beduinskom suku, najvećoj tržnici u južnom dijelu zemlje, gdje bi razmjenjivali lokalne proizvode.
Nakon toga pravili bi se specijaliteti. Šavurma, humus, fukarit ‘adas — leća začinjena crvenom paprikom, koprom, češnjakom i kimom, rumanija – mješavina patlidžana, sjemenki nara, tahinija, crvene paprike i češnjaka, sa salatama fatuš, mutabal, tabule… Pila bi se arapska ili turska kava, dok bi poneki glazbenik u vrevi i gužvi povukao strunu na instrumentima udu ili kamenčehu.
Ali ovdje ništa nije normalno. Ni danas, a ni jučer. A jučer je počelo baš davno. Prije 14. stoljeća grad je bio seoce pod imenom Salka. Kako bi štitio karavane, veliki saraj konstruirao je 1387. godine mamlučki emir Yunis al-Navruzi, a po njemu je grad i dobio ime. Tada je i postao ono što je trebao biti i danas, glavni trgovački centar regije.
U 16. stoljeću bio je poprište manjeg sukoba između egipatskih Mamluka i Otomana, pod vodstvom Sinan-paše. Tijekom 17. i 18. stoljeća, Osmanlije su napravile garnizon Asapes povezan s kairskom citadelom s ciljem čuvanja tvrđave u Khan Yunisu.
I francuskom istraživaču Viktoru Guerinu je sredinom 19. stoljeća sasvim sigurno djelovalo da ovdje neće manjkati hrane. Sve je, prema njegovim bilješkama, bilo puno voća, najviše marelica. Sigurno nije jedini koji se prevario.
Nakon kraha Otomanske imperije, Britanci su preuzeli mandat. Tijekom nacističke okupacije, mnogi Grci su svoj spas pronašli u obližnjem izbegličkom kampu Nuseirat.
Prvi vijesnici tragedija
Tijekom noći 31. kolovoza 1955. godine, tri izraelske padobranske ekipe napale su tvrđavu Tegart koju su izgradili Britanci u Khan Yunisu, odakle su vršeni napadi na Izraelce. Uništena je policijska stanica, benzinska pumpa i nekoliko objekata u selu Abasan. U teškim borbama poginula su 72 egipatska vojnika.
Operacija je dovela do prekida vatre 4. rujna, prisiljavajući predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera i egipatsku vladu da zaustave operacije palestinskih fedaina protiv Izraela.
Prije Suetskog rata 1956., drugog arapsko-izraelskog sukoba, Khan Junis bio je pod upravom svepalestinske vlade, sa sjedištem u Gazi, a kasnije u Kairu. Nakon žestoke vatrene borbe, tenkovi Šerman 37. oklopne brigade izraelskih snaga probili su utvrđene linije izvan Khan Yunisa koje je držala 86. palestinska brigada.
To je bilo jedino mjesto otpora egipatske vojske Izraelu, koji se završio predajom 3. studenog 1956. godine, kada se dogodio masakr u Khan Yunisu, koji je jedna od najvećih rana Bliskog istoka, kojoj se uskoro pridružio teroristički i necivilizacijski napad Hamasa 7. listopada, na židovske kibuce.
Masakr u Khan Yunisu nije dobio svoj zaključak. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda točan broj poginulih i ranjenih nije tada naveden, ali je direktorica iz pouzdanog izvora dobila popise s imenima ubijenih, uključujući 275 ljudi, od kojih su 140 izbjeglice, a 135 mještani. Izraelci su tvrdili da je otpor i dalje postojao, a Palestinci da je na njih pucano nakon što su se predali. Čitav arapski i muslimanski svijet ovaj čin nikada nije oprostio Izraelu.
Godine 1967., tijekom Šestodnevnog rata, Izrael je ponovo okupirao Khan Yunis, koji je bio i mjesto izraelskih helikopterskih napada u kolovozu 2001. i listopadu 2002., u kojima je nekoliko civila ubijeno, stotine ranjeno, dok su mnogobrojne civilne zgrade uništene.
2023.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, milijun Palestinaca u Pojasu Gaze je interno raseljeno otkako je Izrael počeo bombardirati taj teritorij 7. listopada. Ukupna populacija blokirane enklave je 2,3 milijuna ljudi. Mnogi su se preselili na jug nakon učestalih upozorenja izraelske vojske da napuste sjever.
Linija razgraničenja bila je Vadi Gaza, močvarni pojas koji se proteže po geografskoj širini preko tog teritorija. Khan Yunis je znatno južnije od te lokacije, ali je i ovaj dio zemlje doživio brojne zračne napade.
Satelitski snimci pokazuju štetu od zračnih udara oko južnog pojasa Gaze koja nije bila tako velika kao u sjevernom delu, ali je ipak značajna. U očima Izraelaca Khan Junis je uporište Hamasa pa ne čudi što se prvi direktni kopneni sukob između palestinskih boraca i izraelske vojske koja se gomila na granici od početka rata u Gazi dogodio upravo u ovom gradu.
Kao i za sve drugo, i ovdje postoje dvije dijametralno drugačije verzije. Al-Kasam brigade izdale su priopćenje u kojemu se navodi da su se „borci sukobili s infiltriranim snagama, uništivši dva buldožera i tenk, i natjerali ih da se povuku“.
Izraelska vojska je objavila da su palestinski borci otvorili vatru na njihove snage zapadno od ograda koje okružuju Gazu, u oblasti Kisufim, istočno od Khan Yunisa. U ostatku priopćenja navodi se da je „jedan od tenkova napao grupu koja je pucala na vojnike u Kisufimu, da su tom prilikom četiri izraleska vojnika ranjena, a jedan u teškom stanju.“ Kasnije je i preminuo.
Devetnaestog listopada, osoblje bolnice Naser, objavilo je da je primilo 12 mrtvih i 40 ranjenih. Vladaju agonija i strah dok se po 100 ljudi krije u samo jednom domu.
Fotografije snimljene u i oko Khan Yunisa početkom ovog tjedna pokazuju očajničku borbu za opstanak, u zemlji i gradu u kojem polovicu stanovništva čine djeca i tinejdžeri. U Khan Yunisu su zbog zračnih napada obustavljene mnogobrojne usluge, poput skupljanja smeća. Svjetla uglavnom nema, osim onog od raketa, koje traje vrlo kratko. Ali i tom mraku mogu se vidjeti ulični prodavači, koji iz kolica prodaju svoju robu.
Stara narodna poslovica kaže ‘na muci se poznaju junaci’, a upravo u toj muci i tjeskobi pojavi se i neka svjetlost i nada. Ljudskost.
Dirljiva solidarnost
U istočnom predgrađu Khan Yunisa, gradiću Gani Suhsaila događa se život i puno solidarnosti i empatije. Na pločniku ispred kuće Džamila Abu Asija, koji je treća generacija izbjeglica poreklom iz Jafe, odakle su njegovi djed i baka raseljeni 1948. godine, on i njegovi rođaci besplatno kuhaju u ogromnim kotlovima za gladne.
U odustvu plina i mesa, jer su mesari zatvorili svoje radnje, snalažljivost mu je posljednja slamka. U intervjuu za Al Jazzeru izjavio je da „većina obroka uključuje rižu, leću i friku“, žitaricu pripremljenu pečenjem zelenog zrna. Prije toga baca se u potragu za drvima za loženje, bez kojih nema ni hrane.
Kuhanje obroka Asiju nije strano, pošto je to radio i 2014. godine, kada mu je u izraelskom bombardiranju stradala kuhinja. Ljudi se osjećaju sigurnije kada su zajedno pa se kuhanje, koje započinje u sedam ujutru, završava tek u dva poslije ponoći.
Kojim resursima će se ovo milosrđe nastaviti, veliko je pitanje. Palestincima je očajnički potrebna pomoć, dok tek pokoji kamion s humanitarnom pomoći prijeđe granicu na graničnom prijelazu Rafah s Egiptom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!