Republika Libanon malena je država u jugozapadnoj Aziji koja graniči sa Sirijom i Izraelom. 'Pariz Bliskog istoka' nekada je bio sinonim za ovu atraktivnu turističku destinaciju, ujedno i za libanonski glavni grad Beirut. Bogata povijest, iznimne građevine i raznovrsna libanonska kuhinja, privlačile su turiste iz cijeloga svijeta. Situacija je danas nešto drugačija, a svoj pogled na situaciju koja razara ovu nekad privlačnu destinaciju dao je profesor Kristijan Sedak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Kroz povijest brojne su kulture ostavile svoj trag na libanonskom tlu. U različitim gradovima možemo vidjeti ostatke rimskih hramova te osjetiti utjecaj egipatske i perzijske kulture. Prošlost Libanona bila je izrazito burna, a pravi dokaz za to upravo je Beirut kojega stanovnici i danas nazivaju gradom feniksom jer je čak sedam puta podignut iz ruševina.

Noviju povijest ove države obilježio je petnaestogodišnji građanski rat koji je trajao od 1975. do 1990. godine. U ratu su se sukobile različite kršćanske i islamističke organizacije od kojih su najpoznatije bile kršćanska stranka Kataeb te islamska politička stranka i militantna skupina pod imenom Hezbollah. Religijska netrepeljivost uzrokovala je nekoliko krvavih incidenata koji su se naposljetku pretvorili u dugogodišnji građanski rat. Palestinska oslobodilačka organizacija, uz potporu Sirije, napala je 1982. sjeverni Izrael s libanonskog područja. Izraelci su potom dva mjeseca opsjedali Beirut koristeći Palestinsku oslobodilačku organizaciju kao izliku za vlastite oružane napade. Mir je sklopljen 1990. godine kada je libanonski parlament usvojio sporazum o nacionalnoj pomirbi te izabrao novog predsjednika. U ratu je poginulo oko 200 tisuća ljudi među kojima je veliki postotak civila ubijenih u masakrima.

Financijski kolaps i narušeno povjerenje

„Određene financijske krize ponekad uzrokuju političke krize i destabilizaciju države, ali u Libanonu je situacija obrnuta“, objašnjava profesor Sedak. Zbog vladajuće elite koja je nesmotreno upravljala državnim resursima, građani su se suočili s financijskim kolapsom. Financijski kolaps praćen je gospodarskom krizom, ogromnom inflacijom i nestašicom životnih potrepština kao što su hrana, lijekovi, struja i naftni derivati.

U posljednje dvije godine libanonska lira izgubila je više od 90 posto svoje vrijednosti. Kako bi građanima osigurala opskrbu osnovnim životnim potrepštinama, libanonska vlada je 2020. godine započela subvencioniranje određenih potrepština, ali ono nije dugo trajalo. Mnogi trgovci gomilali su svoje zalihe i čekali da cijene proizvoda porastu kako bi ih mogli skuplje prodati bogatim pojedincima.

S obzirom na to da je Libanon veliki uvoznik pšenice, rat između Rusije i Ukrajine također je otežao opskrbu žitaricama. Stanovnici Libanona električnu struju u prosjeku imaju samo dva sata dnevno potom se snalaze korištenjem generatora. Na benzinskim crpkama od ranog se jutra svakodnevno mogu se primijetiti kilometarski redovi jer naftni derivati brzo nestaju.

Nezadovoljstvo i revoltiranost stanovnika Beiruta osjeća se u zraku. Mnogi smatraju da su neodgovornost i sebičnost vladajuće elite odvele njihovu domovinu u propast. Posljednji parlamentarni izbori u Libanonu održani su 15. svibnja, a pet mjeseci kasnije vlada još uvijek nije formirana.

Vidljiva je ogromna razlika i jaz između bogatog i siromašnog libanonskog stanovništva. Siromašni su jedva si možgu priuštiti osnovne životne potrepštine dok bogati uživaju u raskošnim vilama i jahtama.

Utjecaj religije na politiku

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 70-ih godina u Libanonu su podjednako zastupljene dvije velike svjetske religije, kršćanstvo i islam. Jedna od glavnih vjerskih skupina su maroniti, kršćani koji govore arapskim jezikom te pripadaju Istočnoj Katoličkoj Crkvi. Islamski dio stanovništva podijeljen je na sunite i šijite koji se razlikuju u vjerovanjima i političkim stavovima. Podijeljenost libanonskog društva uvelike se očituje u politici, točnije prilikom parlamentarnih izbora.

Kataeb je stara kršćanska politička stranka, a članovi ove stranke ujedno i pripadnici njenog vojnog krila, Libanonskih snaga, sudjelovali su u petnaestogodišnjem građanskom ratu. Libanonske snage novija je kršćanska stranka proizašla iz vojnog krila Kataeba. Građani ovu stranku smatraju militantnom iako ona danas nema oružje. Najveći suparnik kršćanskih stranaka je islamistička politička stranka i teroristička organizacija Hezbollah. Suniti su u strahu od snage koju Hezbollah ima dok šijitima ona predstavlja moć i zaštitu od neprijatelja. Članovi Hezbollaha dokazali su građanima da ne žele izbjegavati korištenje oružja u pojedinim sukobima dok državna policija i vojska čine upravo suprotno. Hezbollah ima više od 15 tisuća plaćenih vojnika koji su u svakom trenutku spremni za borbu.

Pripadnici određene religije na parlamentarnim izborima u pravilu glasaju za stranku koja je u skladu s njihovom vjerom i svjetonazorom.

Na beirutskim ulicama nalaze se različiti simboli otpora prema državnom vodstvu. Iako većinu simbola vladajući ubrzo uklone, građani uporno podižu nove.

Hoće li biti promjene u politici?

Kao savjetnik Robert Schuman Instituta, edukacijskog centra Europske pučke stranke, Kristijan Sedak je putovao u različite zemlje, Armeniju, Gruziju, Moldaviju i Libanon. Tijekom posljednjih libanonskih parlamentarnih izbora proučavao je političku komunikaciju oporbe i radio sa strankom Libanonske snage. Posljednji parlamentarni izbori specifični su jer je ostvaren povijesni rezultat za kršćanske stranke. Libanonske snage osvojile su 19 od 128 mjesta u parlamentu i tako postale kršćanska stranka s najvećim brojem zastupnika u parlamentu.

Mandat za formiranje vlade dobio je Naib Mikati, simbol vladajuće elite koja se obogatila na štetu građana. Iako su izbori održani u svibnju, vlada još uvijek nije formirana.

Jedan od temeljnih problema libanonske politike je upravo nepovjerenje građana u državno vodstvo. Zbog stravične eksplozije koju je uzrokovao neprimjereno skladišten amonijev nitrat u beirutskoj luci, 4. kolovoza 2020. poginulo je više od 220 ljudi, a 300 tisuća ljudi izgubilo je svoje domove. Nakon eksplozije građani su tražili odgovore vladajućih, ali nisu ih dobili ni nakon dvije godine.

Stravična eksplozija ostavila je veliki trag na samom gradu, ali i njegovim stanovnicima koji i dalje čekaju odgovore vladajućih.

Neprofesionalna komunikacija, bezosjećajnost i neučinkovita akcija spašavanja pridonijele su širenju različitih teorija zavjere, nepovjerenja i otpora prema državnoj vlasti.

“Kako bismo vratili povjerenje građana u državnu vlast potreban je šok i pokretanje intenzivne reforme. Pomoću reformi izgradit će se novi sustav, a s njime i, nadam se, kompetentno vodstvo”, naglasio je Sedak. Istraga eksplozije i dalje je u tijeku, a dodatno ju usporava često smjenjivanje sudaca i ometanje određenih političkih aktera.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.