Čini se da su poplave ovu sezonu bile neizbježne za velik dio svijeta. SAD, Niger, Tunis, Meksiko, Indija , Nepal, Vijetnam, Poljska, Austrija samo su neke od država koje su i to samo u kolovozu, borile protiv poplava i vodnih valova. Guardian donosi objašnjenje zašto se austrijski grad pokazao toliko uspješnim u obrani od golemih poplava.
To nas ne bi trebalo iznenađivati. Klimatske promjene vode do intenzivnijih i češćih padalina gotovo svugdje na planetu, a većina infastrukture – od ulica, cesta do kanala i brana jednostavno nisu građene da bi izdržale takve ekstreme.
Spoj političke volje i struke
Jedan grad tu iskače, a to je Beč. Poplave koje su prohujale središnjom Europom unazad nekoliko tjedana proizvele su brojne zastoje u Donjoj Austriji, uključujući i onaj na nedavno izgrađenoj željezničkoj stanici namijenjenoj za povezivanje predgrađa s gradom. Izuzev blažih poremećaja u inače besprijekornoj željezničkom sustavu Austrije, stambeni dijelovi Beča prošli su havariju gotovo netaknuti. Zašto?
Nije do toga da je Beč na višoj nadmorskoj visini od drugih, susjednih regija (jer nije). Glavni razlog leži u inžinjerima i političarima koji su ovakve situacije predvidjeli još 60-ih kao dio odgovora na ranije poplave koje su poharale dijelove tog grada, prenosi Guardian.
Oštećena željeznička stanica, koja se nalazi zapadno od Beča, izgrađena je 2012. i sama je znak rastućeg problema. Karte poplava Donje Austrije pokazuju kako su predgrađa Tullnerfelda posebno osjetljiva na poplave, a ipak tisuće novih obiteljskih kuća izgrađeno je u predgrađima oko postaje. Nastavak Bodenversiegelunga – njemački izraz za “brtvljenje tla”, gdje su zelena polja betonirana sa svrhom gradnje, osiguravaju sve osim mogućnosti da će se poplave pogoršati u narednim godinama.
Problem je što se referentne točke za adekvatnu zaštitu od poplava mijenjaju usporedno kako se ubrzava i klimatska kriza. U 20. stoljeću, poplava stoljeća se nazivala tako jer se mogla dogoditi zaista samo jednom u 100 godina. Sada, klimatski ekstremi postaju učestaliji i teško ih je uopće nazivati ekstremima.
Višemjesečna sanacija jednom u 100 godina je možda rizik koji je prihvatljiv, ali isti rizik svakih nekoliko ili čak svaku godinu, zasigurno nije.
Donauinsel
Sve to čini bečku protupoplavnu infrastrukturu još impresivnijom.
Beč, sagrađen uz Dunav, pretrpio je brojne poplave. Najveća zabilježena dogodila se 1501. godine kada je Dunav u svom toku prema gradu nosio 20 puta više vodne mase od prosjeka. Najveća u proteklom stoljeću bila je 1954. i uništila je dijelove grada. Politike narednih godina fokusirale su se da se takvo nešto ne ponovi, odnosno da se grad ima sposobnosti obraniti.
1969., bečko gradsko vijeće izglasalo je ono što je danas poznato kao Donauinsel (Dunavski otok), 21 kilometar dugačak otok u centru Dunava. Otok je efektivno stvorio branu i kanal sjeverno od središta Beča koji je sposoban zadržati dovoljno vode kako se scenarij iz 1501. ne bi ponovio. Do sad je ispunio tu namjeru.
Iz ovog bečkog iskustva izviru šira politička pitanja. Kada je austrijski parlament originalno izglasao Donauinsel, konzervativna austrijska stranka OVP protivila se njegovoj izgradnji uz opravdanje da Beč ima “prečih” stvari za riješiti.
Bečki konzervativci su u međuvremenu možda uvidjeli vlastitu grešku u procjeni, no njihov nacionalni ekivalent jednako zazire od klimatske akcije kao i dosad. Jedini žešći protivnik je krajnje desna slobodarska stranka. Potonja je ovih dana ostvarila povijesni rezultat na parlamentarnim izborima.
Desnica protiv klimatske realnosti
Protivljenje desnice klimatskom djelovanju karakteristično je za sve države u kojima ona djeluje.
Istovremeno, ogromni su koraci koje gradovi diljem svijeta moraju poduzeti ne bi li se zaštitili od klimatske krize. U svijetu u kojem fosilna goriva mogu dovesti do drastičnog porasta arktičkih munja, gdje arktički “zombi virusi” mogu aktivirati nove i opasnije pandemije i u kojem kanadski šumski požari obojaju nebo iznad New Yorka u narančasto, prilagodba na klimatske promjene neizmjerno je šira od gradnje brana, piše Guardian.
No i dalje je sama brana, kao relativno jednostavni inžinjerski poduhvat, dosad bila dovoljna za zaštitu Beča. Osim obrane od poplava, ima i višestruke druge koristi. Primjerice, mogu služiti kao izvor hidroenergije (iako bečka ne proizvodi struju, a Austrija dvije trećine svoje struje dobiva iz hidroenergije). Postoji mnogo drugih koraka i projekata koji imaju višestruki pozitivni učinak u kontekstu klimatske prilagodbe.
Pametno prostorno planiranje je jedno od njih. Čini se očitim da bismo trebali ograničiti gradnju predgrađa u poplavnim, nizinskim predjelima, ili gradnju predgrađa uopće. Na koncu, jednostavnije je zaštititi domove u gradu poput kompaktnog Beča nego rastegnute enklave u gradskoj okolici. Gusto naseljene gradske četvrti omogućuju život s mnogo nižim udjelom ugljika nego u predgrađima.
To je pobjeda za zaštitu od poplava i pobjeda za smanjenje emisije ugljika. Beč se s dobrim razlogom često svrstava među najkvalitetnije gradove za život na svijetu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!