Wagnerova pobuna očekivano je odjeknula svijetom, kao što se i očekivano njen lider Jevgenij Prigožin prometnuo kao protuteža Vladimiru Putinu.
Ruskom predsjedniku takva situacija nije nimalo draga jer, osim što mu je narušen autoritet unutar ruskih granica, narušen je i van njih. Kao i njegov kredibilitet. Neovisno kako će se obračunati s Prigožinom, koji je navodno na putu prema egzilu u Bjelorusiju, šteta mu je kroz dva dana pobune načinjena.
Za Foreign Affairs sve te detalje opsežno je analizirao istaknuti povjesničar i stručnjak za ruska pitanja Stephen Kotkin, inače autor hvaljene trotomne biografije o Josifu Staljinu.
“Prigožin improvizira. Možda je njegov napredak prema Moskvi zaustavljen, ali što sad? Tvrdi da će se vratiti na granicu s Ukrajinom. I dobro, ali svejedno je i dalje na čelu Wagnera. I svejedno je već pokazao slabosti Putinova režima jer nije do Rostova došao korištenjem oružja već pametnih telefona. Zato su mu klicali na ulicama, zato su mu se priključili pripadnici ruske vojske. Njegovo oružje je Telegram i sjajno ga koristi kako bi se obraćao protivnicima, svijetu i potencijalnim pristašama u redovima vojske koju kontrolira Putinov režim. S druge strane, Putin izbjegava internet, ne razumije društvene mreže i u današnje vrijeme to je velika greška”, započeo je Kotkin pa nastavio:
“Prigožin bi mogao biti dar koji Ukrajina zaslužuje – ključna alternativa Putinu koja testira svačiju lojalnost unutar Rusije, otkriva da postoji malo ili nimalo stvarne podrške ratu među onima koji ga vode na ruskoj strani, pa čak i raspetljava stvari u Moskvi. Ukrajinska protuofenziva u prvih deset dana je ispitivala slabosti – nažalost, vlastite – i pronalazila ih gotovo posvuda. Ali stvari se uvelike mijenjaju ako Rusi polože oružje, zbunjeni – ili, demoralizirani – pa samo krenu kući. Ukratko, unutarnja prijetnja Putinu itekako pogoduje Ukrajincima.”
Naravno, Putin sve to zna, kao što bi znao bilo tko na njegovom mjestu. Usred rata doživjeti tako nešto nije nimalo poticajno. No, prvi je “udario”, valjda jer nije očekivao da bi Prigožin uistinu mogao krenuti prema Moskvi.
“Dugo sam Putinov režim nazivao šupljim, ali ipak jakim. Ostao je, i ostaje, održiv sve dok nema političke alternative. Još uvijek posjeduje ogromnu moć, ukorijenjenu u strukturama koje je izgradio oko sebe. Otkako je na čelu Rusije, u korijenu bi sasjekao svaku mogućnost alternative, svaku osobu koja bi mogla i pomisliti zamijeniti ga. Ovaj put nesvjesno je takvog kreirao sam. I to bi ga moglo skupo koštati jer Prigožin je upravo takav, idealna figura za njegovog nasljednika. Dokazano je ruski nacionalist, ima podršku Putinovih pristaša, ali i Ukrajinaca jer ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje njihove težnje za neovisnosti”, tvrdi Kotkin, ali upozorava:
“Moramo paziti da se ne prepustimo pustim željama. Državni udari u Rusiji imaju užasnu statistiku. Globalno, gotovo svaki državni udar propadne. Svejedno, iako nategnuti, izgledi svejedno postoje.”
Potom je poentirao i objasnio zašto se Prigožin odjednom nameće kao realna prijetnja Putinu i njegov potencijalni nasljednik. Iako, tu ulogu još uvijek “uživa” i zatvoreni Aleksej Navalni, ali nema toliku, ako ima uopće, podršku Putinovih pristaša.
“U neku ruku, Prigožin je učio iz Navalnovih video performansa. Svojim nastupima samo je pokazao spremnost i ambiciju, možda nesvjestan u tim trenucima koliku. Glavna meta posljednjih tjedana bili su mu ministar obrane Sergej Šojgu i nalečnik stožera Valerij Gerasimov, što je sugeriralo da cilja njihove pozicije, no nakon “marša na Rusiju”, ambicije su mu porasle”, kazao je povjesničar pa istaknuo glavne razloge zašto vidi Prigožina kao alternativu Putinu:
“Na neki način njegova je pozadina prikladnija trenutku nego Putinova. Obojica su iz Sankt Peterburga, ali Prigožin je, unatoč odsluženju kazne, nešto plemenitijeg porijekla. Majka mu je umjetnica, vodi galeriju u Londonu. Također, bolje govori ruski od Putina. Što se tiče društvene klase, on je zapravo razinu iznad Putina. Poslušajte njegov jezgrovit i oštar rječnik, njegovu kadencu, njegovu sposobnost da preuzme ulogu žestokog momka, iskrenog ruskog domoljuba, istinoljubca koji proziva oportuniste, kretene i lopove koje je postavio Putin. Ruska javnost na sve to reagirala je neočekivano pozitivno, što je za Putina iznimno negativno.”
U konačnici, što ruski predsjednik sad može napraviti? Odnosno, na što je spreman kako bi uklonio unutarnju prijetnju?
“Trebali bismo biti zabrinuti da bi Putin mogao učiniti nešto radikalno kako bi odvratio pažnju i ponovno preuzeo prednost. Digao je u zrak branu Kahovka. Što je s nuklearnom elektranom Zaporožja? Putin bi je mogao uništiti i ozračiti Ukrajinu. Velik dio Ukrajine potencijalno bi postao nenastanjiv na dulje vrijeme jer radijacija je puno gora od kontaminirane vode ili rudnika koje Rusija sije po velikim dijelovima Ukrajine kad dođu pod njenu kontrolu. Ukrajinske specijalne snage pokušale su i nisu uspjele, više puta, prijeći rijeku Dnjepar i preuzeti kontrolu nad nuklearnom elektranom, što nije ohrabrujuće. Također, Putin je nedavno ponovio da bi Rusija posegnula za uporabom nuklearnog oružja u scenariju kada je ugroženo postojanje ruske države. Problem je što Putin osobnu vladavinu izjednačuje s onom ruske države”, ističe Kotkin i dodaje:
“Iako je pobuna ugušena, dopuštena je. Sve se odvijalo u stvarnom vremenu, tijekom nekoliko mjeseci. Putin nije intervenirao ranije i dopustio je da stvari dođu do ove točke. Zadivljujuće. Ili je pao u potpunu nekompetentnost ili ima manje operativne kontrole nego što je njegov medijski stroj sugerirao. Ili oboje. Očekivao sam da će shvatiti da je to jedina prijetnja. Očekivao sam da će prekinuti sukobljavanje suparnika kako bi ih kontrolirao, jer je to njemu osobno postalo opasno. Precijenio sam ga. Ipak, ne bih želio napraviti suprotnu pogrešku i sada ga podcijeniti.”
Za kraj, Kotkin je ponudio usporedbu ovakve situacije iz ruske povijesti.
“Već sam spomenuo 1917. jer je sam Putin evocirao nju, a ne sovjetsku imploziju 1991. koju je proživio i na koju se često osvrće. Tada je Lavr Kornilov, vrhovni zapovjednik ruskih snaga u Prvom svjetskom ratu, poslao snage u glavni grad Sankt Peterburg da uspostave red, ali je samo uspio dodatno razgraditi političku situaciju u zemlji. Ili, razmislite o pokušaju Aleksandra Kerenskog nedugo nakon toga da spriječi pokušaj državnog udara slanjem vojske da zatvore i uhite boljševike, čime je pokrenut upravo onaj državni udar koji su Kerenski i njegova privremena vlast htjeli spriječiti. Rusko Carstvo se raspalo. Ako se ljudi “od moći” slože, ako uoče trenutak identične opasnosti, ne samo za Putina nego i za Rusiju, mogli bi ga spasiti kako bi spasili zemlju.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!