Sljedeća godina će, počevši od inauguracije Donalda Trumpa 20. siječnja donijeti nove izazove transatlantskom savezu.
Novoizabrani američki predsjednik sigurno će izvršiti još veći pritisak na europske nacije da povećaju svoje izdatke za obranu — i mogao bi iskoristiti prijetnju smanjenja američke potpore NATO-u kao polugu. A s obzirom na prijetnju od Rusije i rastuću globalnu nestabilnost, on bi mogao biti u pravu.
Trump je ovaj tjedan ponovno govorio o svojoj želji da brzo okonča rat u Ukrajini i već govori o okončanju otuđenja i izolacije ruskog predsjednika Vladimira Putina od zapadnih čelnika tako što će se s njim sastati što prije.
Krhka ideja Zapada tada i sad
Europske se nacije u međuvremenu natječu u pridobijanju Trumpove naklonosti i pripremaju se za oluju koja dolazi.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron namamio je Trumpa u Pariz na ponovno otvaranje katedrale Notre Dame. Britanija je upravo imenovala lorda Petera Mandelsona, jednog od svojih najmakijavelističkijih političara u posljednjih 40 godina, za svog novog veleposlanika u Washingtonu. Njemačka je usred političkih previranja; u veljači je čekaju novi izbori. A Trump preferira društvo lidera koji dijele njegova populistička nacionalistička uvjerenja, poput talijanske Giorgie Meloni i mađarskog Viktora Orbána.
Prošla su desetljeća otkako se ideja ujedinjenog “Zapada” činila ovoliko krhkom kao danas. Temelje za globalni poredak nakon Drugog svjetskog rata postavili su predsjednik Franklin Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill tijekom Drugog svjetskog rata. A Badnjak uvijek donosi sjećanja na Churchillov važan posjet Washingtonu nedugo nakon japanskog napada na Pearl Harbor koji je gurnuo i SAD u Drugi svjetski rat u prosincu 1941.
CNN podsjeća na povijesni Badnjak, prijeloman moment za najveći sukob moderne ljudske povijesti na koji su predstavnici tada dviju najjačih zapadnih nacija izgradili novi svijet.
Churchill na sigurnom tlu
Čak ni Eleanor Roosevelt nije znala tko dolazi za Božić – iako je u retrospektivi narudžba njenog supruga za najfiniji šampanjac, brendi i viski mogla biti indikativna.
Bio je prosinac 1941. Drugi svjetski rat iscrpio je božićni duh i SAD je bio potresen, samo nekoliko tjedana nakon što ih je japanski napad na Pearl Harbor uvukao u pakao rata. Roosevelt nije bio raspoložen za kućne goste, ali Winston Churchill je svejedno inzistirao na pozivu. Ubrzo je britanski premijer bio na brodu HMS Duke of York, izbjegavajući podmornice i ploveći preko zimskog Atlantika.
Zrakoplov je prevezao njegov kontingent s obale Virginije u Washington, DC, a Britanci, naviknuti na nestanke struje u Londonu zbog zračnih napada, divili su se svjetlucavim gradskim dekoracijama, gradu ukrašenom za svoj prvi ratni Božić.
Prva dama doznala je identitet svog gosta tek kad je bio u automobilu na putu za Bijelu kuću. Veo tajne i neizvjesnosti s Churchilla je skinuta tek na sigurnom tlu SAD-a. Ono što je uslijedilo bio je najznamenitiji summit u povijesti Bijele kuće. Došlo je u trenutku kada je čovječanstvo bilo u krizi, s tiranijom i fanatizmom koji je razdirao temelje demokracije.
Churchill i čašica
I pokazalo je da bi vodstvo dva diva na čelu povijesnog trenutku, moglo učiniti svijet sigurnim za slobodu i demokraciju.
Churchill nije bio lak gost s obzirom na njegove idiosinkrazije – popodnevno spavanje, kasnonoćno razmišljanje i naviku paradiranja uokolo u svakojakim stanjima razodjevenosti. Rekao je FDR-ovom batleru da mu treba čaša šerija uz doručak, viski i gazirana pića za ručak, šampanjac navečer i gutljaj 90 godina starog brendija za kasnonoćnu kapljicu.
Godinama kasnije, Eleanor Roosevelt izrazila bi čuđenje Churchillovoj željeznoj konstituciji koja bi češće nego ne bila obavijena dimom cigarete. “Kao i svi Englezi, jako je volio govedinu u bilo kojem obliku”, primijetila je. Čak ni FDR-ov notorno grozni kuhar nije mogao prestrašiti Britance jer su jeli svježa jaja i naranče koje su im bile uskraćene godinama regulacije kod kuće.
Bilo je i većih razlika. Roosevelt je prezirao Britansko Carstvo, koje je Churchill obožavao. Prisutni američki generali smatrali su svoje posjetitelje umišljenima. Britanski čelnik, prekaljen godinama poraza, smatrao je američku stranu naivnom.
Deklaracija UN-a
Ali dva tjedna zajedno na kraju će iskovati vezu i stvoriti nacrt za pobjedu u ratu: Roosevelt i Churchill na kraju su potpisali prvu europsku strategiju za poraz nacista prije pokoravanja Japana i zajedničkog napada na Sjevernu Afriku.
Također su se složili oko Deklaracije Ujedinjenih naroda, koja bi trebala poštedjeti buduće generacije od užasa rata i ujediniti Zapad s institucijama i zajedničkom transatlantskom misijom – onom koja bi ponovno mogla biti ugrožena kada Trump ponovno uđe u Ovalni ured.
Na Badnjak, Churchill je stajao sa strane dok je Roosevelt stiskao prekidač kako bi zapalio lampice na božićnom drvcu pred očima čitave nacije.
Naoružajte srca
“Kako možemo pokloniti svoje darove? Kako se možemo susresti i štovati s ljubavlju i uzdignuta duha i srca u svijetu u ratu, svijetu borbi, stradavanja i smrti?” upitao je Roosevelt. Odgovorio je na vlastito pitanje, pozivajući Amerikance da iskoriste blagdansku sezonu kako bi se okupili za borbu koja je pred nama “naoružavanjem naših srca”.
“A kada pripremimo svoja srca za rad i patnju i konačnu pobjedu koja je pred nama, tada slavimo Božić – sa svim njegovim sjećanjima i svim njegovim značenjima – kako bismo trebali.”
Churchill, čija je majka bila Amerikanka i koji je putovao u SAD u svojim “divljim godinama”, kada je bio van vlasti 1930-ih, rekao je: “Ovu obljetnicu provodim daleko od svoje zemlje, daleko od svoje obitelji, a ipak ne mogu iskreno tvrditi da se osjećam daleko od kuće.”
“Osjećam jedinstvo i bratsko druženje koje me, uz ljubaznu dobrodošlicu, uvjerava da imam pravo sjediti uz vaš kamin i dijeliti vaše božićne radosti.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!