Upotreba maslinovog ulja utkana je u kulturu mediteranskih naroda. Posljednjih desetljeća svjedočimo razvoju metoda proizvodnje maslinovog ulja u odnosu na tradicionalnu proizvodnju.

Često čujemo znalce kako kažu ‘ovo ulje je prejako’, ‘pikantno’, ‘nije li u njemu previše kiselina’ ili ‘ima divnu boju’ te ‘sigurno je ukusno’.

Postoje različiti klišeji o kvaliteti maslinovog ulja, kao na primjer da kvaliteta ovisi o boji ili da se kušanjem može odrediti njegova kiselost, ili da je zdravije ako nije filtrirano, piše Telegram.hr.

1. Kiselost ulja ustanovljava se kušanjem

Kiselost ulja ne može se ustanoviti kušanjem jer kiselost ovisi o slobodnim masnim kiselinama i izražava se njihovim postotkom. Ovaj se parametar može ustanoviti samo u laboratoriju, nema mirisa ni okusa pa ga nikad ne treba miješati sa time koliko je ulje gorko ili oporo jer su to posve različite karakteristike maslinovog ulja.

2. Boja pokazuje kvalitetu

Ekstra djevičansko maslinovo ulje može varirati u boji od zlatno žute do tamno zelene ovisno o sorti, stupnju dozrijevanja maslina i faktorima proizvodnog procesa. Boja nije nikakav pokazatelj kvalitete.

3. Nefiltrirano maslinovo ulje je prirodnije i zdravije od filtriranog

Ovo jest i nije istina. Maslinovo ulje dobiveno na kraju procesa bogato je ostacima maslina i koštica. Ako je nefiltrirano, ovi ostaci lagano povećavaju hranjivu vrijednost ulja.

Protekom vremena oni će čak dramatično smanjiti trajnost ulja jer se talože na dnu. Ubrzavaju oksidaciju, a posljedica je gubitak zdravih sastojaka. Filtriranje je važno da se održi stabilnost i sačuvaju zdrave odlike.