Velika je subota. Dan Isusova počinka u grobu, a prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće. U studiju Novog dana tim je povodom gost bio svećenik, franjevac i profesorbiblijskih znanosti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Božom Lujićem.
Velika subota dan je tišine i molitve. Tišina je ono što mnogima danas nedostaje. Što za vjernika simbolizira ta tišina na veliku subotu?
“Veliku subotu treba shvatiti u kontekstu svega onoga što se događalo Velikog četvrtka, Velikog petka i onoga što će se večeras slaviti, a to je Isusov prelazak. Jedno vrijeme tišine koja je nastala nakon Isusove smrti. To vrijeme između Isusove smrti i uskrsnuća kršćanstvo tumači kao Isusov silazak nad pakao čime se želi reći da je Isus spasio sve ljudi. Ono što se dogodilo na Golgoti je samo jedno privremeno razdoblje i iz tog malog vremena Isus prelazi ocu. Možemo to shvatiti u jednom antropološkom smislu kao općenitu potrebu smiraja i tišine.”
“Pred svima nama se nalazi ta potreba da zastanemo u životu da se negdje priberemo, duhovno pročistimo da bismo mogli bistrije gledati u budućnost.”
Kršćanska ustrajnost i postojanost u vjeri – to je u uskrsnoj čestitci naglasio kardinal Josip Bozanić. Kako vi gledate na nestrpljivost i odustajanje s kojim se svatko suočava u životu, pa tako i vjernici?
“Vjerujem da je kardinal Bozanić gledao na tradiciju kršćanstva gdje se uvijek iznova iskazivala potreba za jednom ustrajnošću i postojanošću na životnom putu. Puno toga nedostaje u današnjem životu, u današnjem društvu. Postali smo nestrpljivi i sve bismo željeli postići u kratkom roku. Traže se brza rješenja, a bez napora nema nekog postignuća.”
Živimo u vrijeme kada, crkve, osobito za bladgane jesu pune, no pitanje je njeguju li se prave vrijednosti . Ako polazimo od Biblije, kako ste vi doživjeli, kroz susret s vjernicima, pridržavaju li se u svakodnevnom životu načela Biblije?
“Mislim da se Biblija u kršćanstvu, u svim slojevima, malo čita i premalo uvažava. Ona ima svoje mjesto u liturgiji, ali bi njezina poruka trebala više zaživjeti u životu. Često puta ljudi imaju neke sporedne spoznaje iz Biblije, a bitne ili ne vide ili zanemaruju. I tu nastaje jaz između onoga što piše i prakse koju imamo kod vjernika. To nije ništa novo, to je posvuda tako. U životu postoji jedan jaz, jedan raskorak između teorije i prakse.”
Papa Franjo je tijekom svog pontifikata i svojim simpatičnim pristupom, po mnogo čemu drukčijim od poglavara prije njega, osvojio srca mnogobrojnih vjernika ali i onih koji to nisu. Iznenadio je stavovima o istospolnim zajednicama, izbjeglicama, pobačaju. I na veliki četvrtak iznenadio je, obredom. Papa Franjo je tijekom tradicionalnog Križnog puta u Koloseju osudio i ravnodušnost prema migrantima. Da li naše biskupije slijede papine poruke?
“Teško mi je znati što pojedini biskupi misle, ali gledano općenito naši biskupi su dosta držali do onoga što je Papa poručivao. Za Papu bih rekao da je on neobičan po tome što svoju poruku i djelovanje crpi izravno iz Biblije iz izvora. On je svjež, nov i katkad nepredvidiv. U Papinu djelovanju nazirem nešto što mi se čini presudno važno, on pomalo, možda diskretno širi granice Crkve, otvara vrata, svim ljudima dobre volje, svim ljudima koji su u potrebi, a to je temeljna biblijska misao. Tu je Isusova poruka vrlo jasna – da je naš bližnji svaki čovjek u nevolji, koji je tu prored mene i koji od mene očekuje i treba pomoć.”
“Danas su se neke vrijednosti promijenile. Mi ne znamo kako izgleda lice onoga drugoga jer ga ne primjećujemo. Često susrećemo ljude koji su kao bez lica. U današnjem vremenu čini se da smo postali ljudi zatvoreni samo za sebe.”
Koja je Vaša poruka svim vjernicima u povodu Uskrsa?
“Uskrs je toliko bogata svetkovina i nosi toliko duboku i ozbiljnu poruku da je to teško staviti u nekoliko riječi. Stavio bih Uskrs u jedan širi kontekst – on baca svoju sjenu ne samo na onu stranu života, već i na zemaljsku stranu jer pokazuje da zadnju riječ nema mržnja nego ljubav. Trijumfira život, a ne smrt. To je opća poruka. A svim vjernicima bih zaželio sretan Usrks.”