Radimir Čačić u Pressingu

Gost Pressinga Saše Cvetojevića bio je zastupnik Reformista, Radimir Čačić.

Rekli ste da ste spremni raditi kao zastupnik i bez plaće. Predsjednica švicarskog parlamenta je rekla da oni rade svoje privatne poslove, a sa strane volontiraju u parlamentu. Josip Juratović, hrvat koji je zastupnik u njemačkom parlamentu kaže da radi svoj posao profesionalno i za to prima plaću. Koji je sustav bolji za Hrvatsku?

“Samo profesionalci izvan Sabora, a u Saboru volonteri jer Sabor je institucija bez pravih ovlasti. Kad nema ovlasti nema ni koristi. To je prostor za dizanje ruku. Svaka kuna koja se uplati u Sabor je previše plaćena kuna. Ne zato što su zastupnici krivi, nego je sustav postavljen nakaradno. Ovog trenutka bilo bi dobro da zastupnici budu volonteri.”

Prije godinu dana, također u Pressingu ste rekli da biste mogli biti partner Karamarkovoj Vladi. Mislite li sada još isto?

“To je jako dobro pitanje. Moja pozicija je uvijek bila centar, lijevi centar. Fašizam u ovoj zemlji je neprihvatljiv. Već samo otvaranje toga u ovoj zemlji stavlja suradnju pod pitanju. Ja nemam nikakvih problema s konzervativcima. Ne mislim ja da sam uvijek u pravu, ali ne mislim surađivati ispod civilizacijskig standarda. Dok se ne odmaknu od fašizma, pristojan čovjek s njima ne može surađivati.”

Što je najveće nečinjenje Vašeg nasljednika, Ivana Vrdoljaka?

“Postoji princip “pusti da leži, riješit će se samo”. On je dobar na plitičkim temama, ali jeste li ga vi ikad upotrijebili u biznisu? Vi ste odmah mrtvi. Gospodarstvenici nikad na to ne pomišljaju, političari si ga mogu priuštiti. Vrdoljak, kad je preuzeo ministarstvo javno je rekao “mi nećemo ginuti za projekte”. Za što drugo će ginuti ministar gospodarstva ako ne za projekte? Što bi on drugo mogao raditi nego projekte?”

Što se desilo s državnim tvrtkama, može li se nešto izvući?

“Petrokemija je, kad sam ja kao član Vlade išao u Moskvu, bila tvrtka za koju se moglo dobiti 200 milijuna eura pa so se pojavile kojekakve komplikacije sprege, i nekakvi stožeri za obranu. Stožer za obranu vlastitog džepa. Na kraju smo bacili novac, spiskali dodatan novac i sad još Petrokemiji prijeti gašenje i ne možemo ju prodati. To je nečinjenje.”

“Ina je pak je posebna priča. Most sad tvrdi “mi čuvamo Inu, ne damo Inu”. Treba znati kakva je situacija – mi Inom ne vladamo. I dalje se njome upravlja protuzakonito, a nije se učinilo ništa. Od cijele dreke i jedne i druge Vlade, u zadnje vrijeme se nije čulo ništa. To nije slučajno. Pušta se da propadnu rafinerije, to je interes MOL-a. U Hrvatskoj Mol neki podržavaju – oni koji nisu ništa činili ili oni koji su samo vriskali da čine. U ovom trenutku stvarnih rješenja nema. Most govori “mi ne damo”, ajmo nešto napraviti.”

U Saboru ste pokrenuli interpelacija. Vi tvrdite da je rad na neodređeno gotovo pa nestao. Vidjeti Čačića sa sindikatima trgovaca je kao vijest News Bara. Kakav je to spin?

“Moram reći da gospođa koja je predsjednica sindikata bila odlučujući čimbenik. Na sastanku prije godinu dana, a bio je tamo i Ivo Josipović, se razgovaralo o svemu. Zna se da se ja skoro s ničime ne slažem sa sindikatima, niti općenito imam visoko mišljenje o sindikatima. Ali kad je ta gospođa iznesla te brojeve… Ja nisam vjerovao, rekao sam da je to nemoguće. Oni u trgovini gotovo nemaju nikoga tko je na neodređeno vrijeme. Mi svi znamo da se o tome govori, no nitko nije pogledao te brojeve. Zatražio sam da mi daju brojeve, naročito me impresioniralo da se to događa i na sjeveru. Tamo nije trgovina, uglavnom je tamo prerađivačka industrija, velike tvrtke.”

“Zakon koji deklarativno iznosi da je rad na određeno vrijeme iznimka. Iznimka s 93 posto? To sami sebi kažemo da nismo normalni. Ljudima je poslana poruka “odite van”. Mladima, svima. Ne možeš uzeti kredit za stan, planirati obitelj, otići na bolovanje, nemaš godišnji odmor… Naravno da zakon o radu mora biti fleksibilniji u davanju otkazu. Kud su nas doveli ti stavovi sindikata? Da imamo 93 posto ljudi na određenom.”

“U državnim firmama je to drugo. Tamo kad se netko zaposli ostaje dok ne umre. Radio ne radio. Znamo za taj problem. U privatnim tvrtkama toga nema.”

“Rad na određeno vrijeme ne treba ukinuti, ali treba ograničiti na 20%.”

Za interpelaciju su Vam potrebni potpisi od 10% zastupnika. Koliko ih imate?

“Zatupnici Hridi su tu, Laburisti, HSU, Stipe Petrina, HDSSB, manjinci… Svi oni koji nisu u blokovima, ali ja vjerujem da će i drugi ljudi doći. Interpelaciju Sabor mora odmah staviti na dnevni red. Dajemo tisuću eura za djecu, a tu tjeramo mlade van.”

Podršku proračunu uvjetovali ste vraćanjem subvencija za prijevoz učenika i subvencija za izgradnju škola i dvorana u Varaždinskoj županiji.

“Subvencije za izgradnju škola i dvorana nisu vratili. Prijevoz zu vratili, ovo nisu. I nisam glasao za proračun. Proračun nije ponudio ništa suštinski. Mi istu kozu deremo na isti način i dalje.

Varaždinskaž županija je sagradila škole u jednosmjenskoj nastavi, podigla kvalitetu nastave, povećala broj studenata, digla kvalitetu života u tim sredinama. To sve su građani platili iz svog džepa, a država nija dala ni kune. A dala je milijarde za Arenu Zagreb, Arenu Split pa i Arenu Varaždin. Bacila je novac. To sve propada i samo funkcionira po sitemu “država daj, daj, daj”

“Prekinuli su financiranje izgradnje škola i dvorana. To je svinjarija, to je sramota, to je direktni udar na hrvatski sjever i na Varaždinsku županiju.”

Biste li podržali kandaturu Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a? Vi ste ju često napadali da je loše radila svoj posao, da je i predsjednica Grabar Kitarović bila bolja ministrica od nje.

“Apsolutno da bih je podržao. Ona bi loše radila i taj posao, ali sa stanovišta hrvatskog interesa naravno da je treba podržati. Sama kandidatura je vidljivost, pozitivna poruka. Pustimo mi svoje osobne odnose.”