Gost Novog dana bio je bivši predsjednik Ivo Josipović.
Nalazi li se Hrvatska pod povećalom stranih veleposlanika i europskih zemalja članica EU?
Sasvim sigurno, mi smo danas u poziciji da je vidljiv radikalni zaokret u desno i vidimo da i visoki dužnosnici podilaze jednom revivalu ustaštva i to mnogi ne gledaju s odobravanjem, ni iz inozemstva ni u Hrvatskoj.
VEZANE VIJESTI
Reakcija Ureda predsjednice?
To ne bih tako nazvao, ja bih prije to nazvao izrazom zabrinutosti naših prijateljskih zemalja za ono što se događa.
Što sa sastankom veleposlanika, kako to komentirate?
To je određena poruka gospođe predsjednice veleposlanicima, sigurno ne dobra. Naravno da postoji granica preko koje strani veleposlanici ne bi trebali ići, ali ne vidim ovo kao miješanje u unutarnju politiku Hrvatske, nego kao poruku da ono što se događa nije u skladu s trendovima. Znamo da je antifašizam jedan od temeljnih demokratskih tradicija u Europi.
Kako komentirate odnose sa Srbijom, posebice kad je u pitanju blokada srbijanskih pregovora s Europskom unijom?
Nažalost, mogu reći, nakon što je puno truda uloženo u dobre odnose sa susjedima, ova vlast razgrađuje sve što se radilo naporno i s puno opreza. Poruka nije dobra, priča o blokadi nije dobra. Tri su uvjeta, prvi je suradnja s haaškim sudom, Haag je jedan od onih uvjeta za zemlje koje jesu pod njegovom jurisdikcijom neizostavna priča. Pa i Hrvatska je surađivala, tako da i Srbija mora. Međutim, tu procjenu o suradnji daje sam Haag, vidimo to i u slučaju Hrvatske. Onog trenutka kad je glavni tužitelj Serge Brammertz rekao da mi surađujemo, otpale su sve druge priče. Nijedna država se ne bi trebala sama upuštati u tu procjenu. Drugi uvjet je bio vezan za takozvanu univerzalnu jurisdikciju. Mi je isto imamo, nešto drukčije formuliranu. Situaciju u kojoj se države drže nadležnima za neka najteža kaznena djela počinjena izvan zemlje postoje i imamo ih i mi, kad bi Srbija prepisala naš zakon, ne bi ništa izgubila, otklonila bi političke dileme. Imamo argumentaciju koja nije dobro prihvaćena. Treći uvjet, naša je Vlada potpuno u pravu kad kaže da Srbija ne udovoljava onome što je potpisala u pogledu hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, ali nisam siguran da to treba biti uvjet za otvaranje poglavlja, nego za zatvaranje. Ja sam uvjeren da će Srbija to uraditi, ali ni mi nismo najbolji kad je u pitanju poštivanje prava srpske nacionalne manjine.
Pregovori o razmjeni optuženih za ratne zločine?
Nažalost, ja sam s predsjednikom Tadićem svojevremeno razgovarao o toj situaciji, nije dobro za međususjedske odnose da se građani jedne ili druge države nalaze u situaciji da ne znaju hoće li se vratiti jednom kad prijeđu granicu. U Srbiji je bilo ishitrenih optužnica, primjerice protiv našeg visokog dužnosnika, koja ne izgleda baš profesionalno. Međutim, iako se Tadić složio, vlade imaju strah kod akata i sporazuma sa Srbijom i nikad nisu to prihvatile. Sporazum je bio da hrvatskom državljaninu uvijek sudi hrvatski sud, što vrijedi recipročno, a time bi se potpuno izbjegli slučajevi poput Purde, Marića, u kojima se građanima Republike Hrvatske sudi, a da se ne zna za optužnicu.
Te crne liste i dalje postoje?
Nazvati ih crnim listama ili činjenicom da u pojedinim zemljama postoje osumnjičene osobe koje trebaju odgovarati za zločine koje su počinile. Ja se nadam da su nepolitizirane i nenamještene, to nije ništa neobično, to je uobičajeno da se zna tko su optuženi.
Kako komentirate radikalizaciju političkog života u Srbiji? Kakvi procjenjujete da će biti odnosi između Hrvatske i Srbije nakon tamošnjih izbora?
Kao što mi ovdje zapažamo jednu retropolitiku i vraćanje prošlosti, slično se događa i u Srbiji. Oni su rehabilitirali Dražu Mihajlovića, spominje se rehabilitacija još nekih zločinaca iz Drugoga svjetskog rata, trendovi su, nažalost, slični. Obje se zemlje time odmiču od europske antifašističke tradicije. Ne bi bilo dobro da radikali uđu u parlament. Šešeljeve su izjave potpuno neprimjerene i neukusne. Netko tko je u politici ne bi se smio na taj način izražavati.
Jeste li vidjeli pismo predsjednice UN-u u pogledu Šešeljeve presude?
Jesam, ali pitanje je ima li takvo pismo ikakvog efekta. Haaški sud je rezistentan. Postupak koji se vodio protiv Šešelja bio je nekvalitetan, loš, 12 godina se radio, mi smo iznosili dokaze koji se nisu priznavali, a haaški sud je barem u prvom stupnju postupio drukčije. Naravno da pismu kredibilitet narušava činjenica da je Bujanec koristio Šešelja za predsjedničinu izbornu kampanju.
Kako komentirate reakciju predsjednice na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa?
Reakcija nije dobra, treba poštivati odluke nadležnih tijela. Ako predsjednica misli da nije dobra, postoji pravni put za rješenje. Kad govorimo o konkretnom slučaju, predsjednica jest prekršila pravila, ali ovo je unikatan slučaj na kojemu se brusi pravna praksa. Predsjednica nije pogriješila time što je vratila novac stranci, ali je pogriješila što je nastavila kontakt sa strankom u pogledu kako raspolagati tim novcem u humanitarne svrhe. Nema govora o korupciji, ali slučaj trebamo primiti na znanje.
Je li dobro optužiti Povjerenstvo da je odluka politička?
Veći je grijeh to nego sama ta povreda. Kad je Povjerenstvo to utvrdilo, nema riječi o političkoj odluci. Loše je da se rad takvog tijela politički žigoše. Predsjednica se može ne slagagati s tom odlukom, ali je mora provesti.
Kako vi vidite slučaj Ine i svjedočenja Ive Sanadera i Joze Petrovića?
Samo bi naivan čovjek mogao pomisliti da bi Sanader svjedočio sam protiv sebe pred međunarodnim tijelom. Brine me što ne vidim jedinstven nacionalni koncept vezan uz naš stav prema MOL-u. Kakva će biti sudbina Ine vrlo je teško procijeniti. Tu je i neobična odluka naših pravosudnih tijela vezano za Inu i teško je predvidjeti što će se s njom dogoditi, ali svi ne vide jednako nacionalne interese.
Reagirali su i Petrov i bivši ministar Ivan Vrdoljak…
Naravno, ako radite nešto što jest protivno nacionalnim interesima, postoji nezadovoljstvo. Postoje li iza toga kaznene ili koruptivne radnje, ja to ne mogu reći, u državi postoje tijela koja se time bave. Prevelik je interes da bi prolazio mimo onih koji se time treba baviti.
Kako komentirate stanje u Vladi?
Prošlo je, možemo reći, 100 dana Vlade, a Hrvatska je živjela kao da nema Vlade. Ne sjećam se značajnije odluke koja je donesena. Veliko je razočaranje onih koji su se nadali promjenama. Kad je Most bio u pregovorima, svi u pristajali na sve reforme, ali nakon 100 dana vidimo da ni oni koji su ušli u vlast ne rade na reformama, ali niti opozicija ne govori o reformama niti podržavaju recimo promjenu teritorijalnog ustroja koja se najviše spominjala.
Što mislite o sve glasnijim pričama o preslagivanju Vlade?
Imamo jednu fragmentiranu vlast, ne sjećam se da smo ovoliko stranaka imali u vladajućoj strukturi, pitanje je kako će to funkcionirati. Veliki broj stranaka nema čvrstru vladajuću strukturu, ali za Hrvatsku bi bilo dobro da se vlast ustabili. Najgora je situacija u kojoj vlada ne funkcionira i reagira. Tu je Petrov bio jasan i odgovorio je na prijetnje na komentare od Rimac i Karamarka, koji spominju preslagivanje, pa i Bandić, to je naravno nešto što dodatno destabilizira vladajuću strukturu.
Je li u ovom trenutku moguća suradnja SDP-a i Mosta?
U politici je svašta moguće, ali u onom prekonoćnom mijenjanju odluka, teško mogu misliti da bi neka druga kombinacija bila išta bolja nego ova sada. Poštenije je i bolje za zemlju ići u nove izbore.
Kako komentirate unutarstranačke izbore u strankama?
Rutinski su odrađeni. Predsjednici i SDP-a i HDZ-a angažirali su svoju strukturu. U SDP-u su bili puno demokratičniji, a HDZ je imao samo jednog kandidata.
HNS pozvao na novu političku opciju. Biste ili ih podržali?
Mislim da dolazi vrijeme da se razmisli o konstelaciji da postoji drukčiji oslonac od onoga koji se vidi u HDZ-u ili SDP-u. Izjava Vrdoljaka govori da ambicije postoje, ako se takvo što govori, ja se nadam da bi stranka kojoj pripadam mogla biti zanimljiv partner u takvom projektu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
