Predsjednik Uprave Atlantic grupe, Emil Tedeschi, bio je gost u emisiji Pressing.
Atlantic grupa najavljivala je da uvijek postoje mogućnosti za ekspanziju. Kako gledate na budući rast Atlantica po tom pitanju?
Atlanticov razvoj koji je krenuo ’91 i trajao do 2001. obilježio je organski rast. 2001. godine smo napravili prvu akviziciju i došli pod reflektore. Bili smo mlada ekipa iz garaže, a kupili smo vrlo transparentno Cedevitu od Plive. Bilo je puno razgovora kako to da je Pliva prodala obiteljsko srebro, a dobivao sam i brojne pozive kolega koji su mi govorili zašto kupujem umirući proizvod. Danas, kad smo mi više puta uvećali proizvodne rezultate, kad smo napravili maksimalnu ekspanziju ne samo u regiji nego i izvan nje, kad smo Cedevitu uveli i u ugostiteljske objekte, kad smo napravili Cedevitu u boci, odjednom ljudi komentiraju drugačije.
VEZANE VIJESTI
Cedevita vam nije bila primarni cilj.
Cedevita je vrijedila 25 milijuna eura, što je uključivalo i tvornicu dječje hrane u Glini, s brendom Vivera. Mi smo krenuli s interesom da kupimo Viveru, ali je Pliva rekla da je to zavisno poduzeće od Cedevite, pa smo morali kupiti obje. Shvatili smo da su potencijali za nas puno bolji za Cedevitu. Financirali smo kupnju Cedevite tako da smo prodali Viveru njemačkom Hippu.
Kakva je situacija za budućnost? Ima li sad što zanimljivo u regiji?
Mi smo zainteresirani za konsolidaciju, za okrupnjavanje proizvodnog portfelja, ali ne bezuvjetno. Naša stremljenja su prema zapadnoj Europi, posebice prema Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, zatim prema nordijskim zemljama, Danskoj i Švedskoj.
Gdje se tu uklapa Podravka? Zašto Podravka uvijek diže veliku buru, ako se spomene privatizacija?
Ja sam više puta rekao da mi imamo puno poštovanje prema Podravci, upravi i zaposlenicima. Nije tajna da smo pokušali kontaktirati Vladu 2008. i 2009. godine o mogućoj prodaji državnog portfelja Atlantic grupi. Postojala je spremnost tadašnje premijerke, ali nije postojala suglasnost HSS-a, koji je prijetio rušenjem vlade. Preuveličava se pozicija države. Ne vidim nijedan razlog zašto bi Podravka bila klasificirana da se makne oznaka strateški. Smatram da je bogohulno govoriti da je Podravka stožerna kompanija za poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj, postoje druge kompanije koje su puno bitnije u tom segmentu. Problematika je oportunitetnog troška. Podravka nije napravila dosta toga što je mogla napraviti. Mogla je biti kompanija s prometom od 20 milijardi i više. Podravka može bitno bolje i mislim da bi u sinergiji s Atlantic grupom postizala bitno bolje stope rasta. Mi sve što smo napravili, napravili smo izuzetno transparentno, objavili smo kroz burzu. Nijedna nam država nije ništa prodavala, a svakoj smo kompaniji, koju smo akvizirali, dodali na vrijednosti. Radimo na tome da Podravka možda distribuira neke Atlanticove proizvode na kojima nismo prisutni i obrnuto. Ne treba stvarati zlu krv niti mutnu vodu. Ako će Atlantic raditi bilo kakav potez prema stjecanju bilo kakvoga učešća u Podravci, prvo će biti obaviještena Zagrebačka grupa. Ako bi se to i dogodilo, ponovno bi ta kompanija bila hrvatska. Ja smatram da je Atlantic grupa zlato ili dijamant, a svatko tko želi može stvoriti novu vrijednost bilo u Atlantic grupi ili u Podravci.
Rado Pezdir izašao je u javnost s nekim izjavama protiv vas. Kakva je situacija s tim svime?
Ja volim razgovarati argumentirano. Gospodina iz Slovenije ne znam. Nasmijao sam se, a onda sam počeo pisati zabilješke. Moj otac i ja 1998. godine nismo osnovali nijednu tvrtku. On je 1984. godine ušao u posao s firmom Rotten, dok sam ja bio na odsluženju vojnoga roka. Suluda je i tvrdnja da je novac za tvrtku dala Komunistička stranka Hrvatske. Sve o mojoj povijesti može se vidjeti i u brojnim knjigama i prilozima na televiziji. O tome postoji vrlo razvidna dokumentacija. Nije mi jasna teza gospodina iz Slovenije, koji na bazi ne znam kojih dokumenata, tko je pisao te bilješke, koje su od bilješki točne, ima čitav niz faktografskih neistina. Ovo nije prvi put da mi se pokušava oblatiti i da se koristi ime moga oca, koji je umro 2009. godine, da se govori da je bio u zatvoru, što je apsolutna neistina, mom ocu nikad nije bio zabranjen odlazak u Jugoslaviju.
Zašto onda ovi napadi prema vama?
Ovaj dio do devedesete godine ne znam kome koristi, ali vjerojatno se zna da ja svjetonazorski pripadam liberalnom odgoju, i da ne mogu podržavati nazadne filofašističke stavove niti reinkarnaciju nečega što je nazadno. Zna se da su moji preci bili u NOB-u, da su bili u Partizanima. Moji takvi stavovi ljude smetaju. Moje prijateljstvo s Milanovićem bilo je iskorišteno u predizborne svrhe. Nitko u Hrvatskoj nema ugled od građana, ali ako netko iskoči, postoji potreba da ga se nabaci blatom. To je veliki grijeh hrvatskih elita, da ne znamo podržati i prepoznati nove vrijednosti. Ja sam izuzetno za transparentnost. Pitali ste me za Sinj i za Trgosirovinu. Mene je prozvao saborski zastupnik Bulj, a njemu sam odgovorio da sve avanse kompanije koju sam ja vodio od Trgosirovine sam podmirio ili je vraćen novac. Ja sam prošao sudski i stražni proces, pravomoćno je proglašeno da nisam kriv. U građanskom sporu između Trgosirovine i Atlantic grupe ne postoji niti jedan rep. Da su to bila sredstva za naoružanje, ja ne bih sjedio u ovom studiju. Ja vrlo rado odlazim u Sinj i veseli me svaki put kad mogu pomoći Alkarskom društvu, rado to činim.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
