Stjepo Bartulica gost je večerašnjeg Pressinga, zagovornik "što manje države" - on nije turboliberal, nego žestoki konzervativac...
”Nadam se da me ne doživljavaju kao opasnu osobu. Ja sam iz SAD-a došao 1992. i smatram da sam dio hrvatskog mainstreama. Radio sam u diplomaciji, gdje sam upoznao aktere današnje scene – od Milanovića, sadašnjeg premijera do predsjednice. Stasao sam na taj način, ali sam se opredijelio za akademski život. Odlučio sam se za drugu profesiju, jako me ispunjava. Volim raditi s mladima”, rekao je u uvodu Bartulica.
Jeste li pomalo mistični, fundamentalist, kao što se o vama priča?
Ne mislim da to svi misle, važno je biti ono što jesi.
Konzervativac?
Najbliže je liberalni konzervativac. Po mnogo čemu. Odrastao sam u demokratskoj zemlji, SAD-u, gdje se poštuju druga mišljenja i to se od djetinjstva njeguje. Svjestan sam da se mnogi ne slažu oko osjetljivih područja i tema, ali zrela demokracija može o svemu raspravljati. Sve je ovo normalno i zdravo, naši ljudi su osjetili što je jednoumlje, sad imaju slobodu.
Je li Hrvatska uspjela kao država?
Veliko pitanje – na neki način jest, obranila se i konsolidirala, sigurna smo zemlja. A nakon toga se još traži pravi put. U ekonomskom smislu mnogo toga nedostaje. Tzv. neoliberalizam, često se čuje, je za sve kriv, ne slažem se s tim.
Nego?
Klijentelistički model, gdje se država previše miješa. Umjesto da uspiju najbolji i najmarljiviji, često političari određuju.
Što bi odabrali – SAD ili Hrvatsku?
Teško je reći što je Amerika, ima 300 milijuna stanovnika, ali tamo se ipak rad kao takav i odgovorno ponašanje više cijeni i isplati. Misle samostalno, ne očekuju previše od države, sami traže sreću. Naši ljudi su nespremni mijenjati mjesto boravka zbog posla, već čekaju, osim kad se radi o inozemstvu. Čini mi se da nam nedostaje mobilnost. U SAD-u se često sele i traže. To je preduvjet za ekonomiju.
Tko je spreman provoditi vaše ideje?
Djelomično, imam prijatelje u HDZ-u, ali to je velika stranka. Volio bih da ima više liberalizma, a manje etatizma.
Je li to Goran Marić?
Među ostalima, nije jedini. Mnogi vide privatizaciju kao vrlo prljavu riječ.
Imamo neke negativne dojmove iz prošlosti.
Imali smo tešku fazu 90-ih, kao i druge zemlje. Ali to treba staviti u kontekst. Problemi su nastali zbog doba komunizma – često se čuje da je bilo bolje, da je tada funkcioniralo, ali mi se nismo mogli nositi s ostatkom svijeta. Svugdje je došlo do korupcije, nigdje nije išlo glatko, ali kod nas se najviše ističu negativnosti.
Je li Plenković konzervativan?
On se tek profilira kao premijer, tek sada se izjašnjava o temama. U HDZ-u su ljudi više konzervativni.
Je li HDZ dovoljno konzervativan?
Nisam o svim stvarima razgovarao s njim, ali cijenim njegovo iskustvo. Važno je da Hrvatska nakon Brexita izražava svoje stavove, jer se stvari mijenjaju u Europi.
U RH se priča o toj konzervativnoj revoluciji. Ostojić je spomenuo da će se boriti protiv toga. Predstavljate li vi ono što se tako naziva?
To su opet pretjerivanja u pojedinim medijima. Što je to?
Vi ste za liberalnu demokraciju ili za iliberalnu Orbanovog tipa?
Orban nije liberalan. Drugi stup mirovinske štednje je ukinuo, a to je jedna od najuspješnijih reformi. Stvari su slojevitije.
Jeste li za sekularnu državu?
Jesam, naravno, ali tu moramo napraviti neke distinkcije.
Svojevremeno ste napisali da se sekularizam kosi s kršćanskom vjerom?
Može se dogoditi. Mnogi filozofi su tvrdili da bi ljudsko društvo moralo imati moralnu bazu da bi uspjelo. U europskoj povijesti moralnu bazu, a to se uzima zdravo za gotovo, je činio kršćanski moral. Sekularna građanska filozofija nameće svoje tumačenje sekularnosti. Mnogi bi htjeli definirati što se i na koji način artikulira vjera i vjerske slobode. Skupina građana moli pred bolnicama i sad se postavlja pitanje – jesu li vjerske slobode nešto za doma, u crkvi ili smo u slobodnoj zemlji.
Nisu li osporavali pravo na pobačaj? Otkud njima informacija da se pobačaj vrši? Je li to uskraćivanje zakonskog prava?
Nisu nikome ništa uskratili i po meni me teško uvjeriti da su nekoga ugrožavali. Što velikodušnije shvaćanje, a ne uskraćivanje.
Jeste li protiv pobačaja?
Želim zaštititi svaki ljudski život, to je zdravorazumski i liberalno. Svaka ljudska osoba od začeća ima pravo na život i to nam jamči Ustav. Sporno je kad nastaju prava. Naš zakon iz komunizma ’78. kaže da čin do 10. tjedna je legalan, a nakon toga je protiv.
Jeste li protiv?
Ja sam za zaštitu svakog nevinog ljudskog života. Kako se to učini stvar je rasprave. Mislim da je dobro da je to postala tema.
To je pitanje ili/ili opcija. Zalažete li se za zabranu?
Iz odgovora proizlazi da sam za zaštitu svakog ljudskog bića bez diskriminacije.
Jeste li protiv?
Vi ste to rekli…
Kako tumačite da je najrigidniji zakon imao komunist Ceausescu u Rumunjskoj?
Dobro, mislim, to mi nije poznato. Teško mi je komentirati na pozitivan način taj režim. Ono što me zaprepašćuje danas je što je u SAD-u pobačaj dopušten do samog rođenja. Neke stvari idu u krivom smjeru, treba se držati vremenski bliskih primjera.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
