Željka Markić na N1

Željka Markić gostovala je u Točki na tjedan Nataše Božić.

SDP-ovi kandidati ujedinjeni su u jednoj stvari: žestoka borba protiv konzervativne revolucije. Jeste li Vi glavna revolucionarka konzervativaca?

Uopće taj termin je oksimoron. Dakle, nešto što je konzervativno i revolucija ne idu zajedno. Ja bih rekla da sam ja dio jedne građanske, ako trebamo reći revolucije, jednog građanskog pokreta, građanske inicijative, kako smo i krenuli, kao građanska inicijativa za ustavnu definiciju braka i ja razumijem da, u ovoj kampanji SDP-ovoj, su gotovo svi kandidati pokušavali mobilizirati svoje glasače unutar SDP-a u napadima na nas. Radi toga što ustvari, i sad slušajući ovaj razgovor maloprije, Ja nisam čula ništa konkretno, novo što će se napraviti za hrvatske građane koji dijele poglede, recimo, socijaldemokratske, kojima je važno, koji ne dijele, recimo, moj svjetonazor, ali važno im je poštenje, protive se korupciji, žele odmicanje SDP-a od nasljeđa komunističkog. Dakle, ti svi birači de facto ne čuju u ponudi od niti jednog od kandidata nisu čuli ništa novo. Dakle, to me ne čudi da SDP u četiri godine, koliko su bili na vlasti, ustvari neprekidno pokušavao pojačavati podjelu među građanima, sprečavajući da se mi, iako ne dijelimo mišljenja o nekim pitanjima, oko onih oko kojih se slažemo, ujedinjujemo. De facto je cijelo vrijeme bila poruka, ako se ne slažeš s U ime obitelji o braku, onda se s njima ne smiješ oko ničega drugoga složiti. Nemoj se složiti niti oko promjene izbornog sustava, niti oko toga da treba mijenjati državnoga odvjetnika, ne smiješ s njima imati ništa zajedničko. I to je pogrešno, pluralno društvo drugačije funkcionira.

Vratit ćemo se malo kasnije na temu konzervativne revolucije, idemo prvo na inicijativu za promjenom izbornog zakona koja je glavni povod za ovaj razgovor? Zašto se zalažete za ukidanje praga od 10 posto za uvažavanje preferencijalnog glasa na izborima?

Mi smo, kao što znate, 2014. godine prikupili više od 380 tisuća potpisa za promjenu izbornog sustava. Nismo imali referendum o promjeni izbornog sustava, jer je tadašnji ministar Bauk, tadašnji ministar SDP-ove i HNS-ove vlade tvrdio da 380.000 potpisa nije 10 posto od broja birača u Hrvatskoj, tvrdeći da u Hrvatskoj ima 4,1 milijun birača. Ustavni sud je, nažalost, prihvatio tu brojku, koja je potpuno netočna. U Hrvatskoj ima 3,5 milijuna birača, s onima koji žive u inozemstvu oko 3.700.000. Mi imamo već sada razumijevanje jednog velikog dijela građana da je potrebna demokratizacija izbornog sustava. Zašto? Zato da bi političari, da bi zastupnici bili što izravnije odgovorni glasačima, nama. Zašto? Zato što ako oni znaju da ulaze u Sabor zahvaljujući našim glasovima, da mi znamo, da ja znadem, Željka, za koga sam ja zaokružila i tko meni treba biti odgovoran,da onda odgovornost tog saborskog zastupnika u zalaganju za opće dobro neće biti prema šefu njegove stranke, koji ga je stavio na listu, a onda smo mi zaokružili tu listu, već biračima kojima je on odgovoran. Što se tiče preferencijalnih glasova, vi znate da nakon toga, što nije bilo došlo do referenduma o promjeni izbornog sustava, Zoran Milanović omogućio je u siječnju, dakle, prve izborne godine, 2015. jedan preferencijalni glas. Mi smo tražili tri, bez praga, on je dao jedan s pragom. Naši izračuni su pokazali da je sada, na ovim drugim izborima u godinu dana, kada je koristilo 66 posto građana preferencijalni glas. Mi smo tek 25 godina nakon što imamo svoju zemlju dobili mogućnost preferencijalnog glasa. To je odmah koristilo 66 posto ljudi i ušlo je samo osam posto od ukupnog broja zastupnika zahvaljujući preferencijalnim glasovima. Dakle, ušao je mali broj ljudi u Sabor, a ušlo bi ih tri puta više. Ušlo bi ih 36 da nije bilo tog praga, a taj prag kaže da se ne slaže lista prema najvećem broju glasova koje si dobio, već ti moraš prvo imati deset posto glasova koje je dobila cijela lista i onda ti se priznaju preferencijalni glasovi.

Bi li ukidanje tog praga širom otvorilo vrata populistima? I uz ovakav prag uspjeli su u Sabor ući ljudi kojem možemo nazvati klasičnim populistima primjerice Ivan Pernar…Što mislite o zastupniku Pernaru?

Po čemu je bolji populizam stranaka od populizma birača? Ja se uzdajem u ljude. Ja smatram da je zemlja koja je živjela u zadnjih 70 godina kao Hrvatska, u dva totalitarna režima, prvo četiri godine u fašizmu, a onda 45 godina u komunizmu, da onda ova zemlja treba proširivati i poticati ljude da participiraju u svemu u društvu, pa i u vlasti. Ja se ne bojim toga, niti ja mislim da su birači glupi niti mislim da će oni povjerovati svakome, koji će se pojaviti i pričati im priču. Ako ja imam povjerenje u šefove stranaka, ne vidim zašto ne bi imali u birače. Ja mislim da im treba dati mogućnost da odaberu 35 posto bi bilo s 3 preferencijalna glasa, bez praga, to znači da bi vi i ja mogli, i drugi građani, odabrati 35 posto zastupnika. A i te, koje ćemo mi birati, postavljaju na listu stranke. Prema tome, u čemu je problem? Stranke žele imati koncentriranu moć u svojim rukama.

Na inicijativu Mosta uvodi se pravilo da se biraju 3, a ne jedan zastupnik preferencijalnim putem, ali samo na parlamentarnim izborima. Mislite li da isto pravilo treba uvesti i za lokalne izbore?

Ja sam za to, ali lokalni izbori sami po sebi omogućuju izravniji dodir birača, bira se ljude na puno nižim razinama, lokalna zajednica ih poznaje više. Prema tome, na lokalnim izborima, rekli bi, da je već sada posloženo tako da mi možemo vidjeti i ocijeniti ljude koji se kandidiraju. Htjela sam još samo reći jednu još točku vezanu uz promjenu izbornog sustava, koju smatram izuzetno važnom, a to je da se omogući dopisno ili elektroničko glasanje.

Zašto je to važno?

Pa gledajte, danas ako imate, Hrvati, recimo, žive u Njemačkoj, sa ženom koja je Hrvatica iz Bosne i Hercegovine. Njegova supruga dobije na kućnu adresu pismo i glasa na izborima u Bosni i Hercegovini dopisnim putem, a taj Hrvat iz Hrvatske, on mora putovati tisuću kilometara da bi došao u veleposlanstvo. Dakle, ta metoda da se ograničava, mi prema Ustavu svi hrvatski državljani koji imaju pravo glasa, moraju imati pravo i glasati. Ta metoda dopisnog glasanja omogućuje ljudima da participiraju u izborima, bez da u Sjedinjenim Američkim Državama putuju stotinama, tisućama kilometara. 2013., mislim, u ljeto, Slovenci su imali izvanredne izbore. U ljeto su ih trebali imati i onda su se njihovi birači bunili radi toga što oni, ili je to bilo 2014., nisam sigurna, ali uglavnom, bunili su se, jer su rekli da idu na more i da ne žele imati izbore usred ljeta, kad idu na more. Znate što su Slovenci napravili? Osigurali su da, ako dadete na vrijeme adresu hotela u kojem ćete ljetovati u Sloveniji, na vašu adresu hotela u kojem ljetujete ili na vašu vikendicu vam dođe pismo gdje možete glasati. Prema tome, potpuno je neprihvatljivo da se otežava jednom dijelu birača u Hrvatskoj da glasaju radi toga što im je udaljeno mjesto glasanja.

Jesu li mostaši na neki način bliski filozofiji udruge U ime obitelji. Nego vrijeme ste dijelili stavove s čelnikom Mosta, Božom Petrovom i članom Nikolom Grmojom. Kako gledate na njihovo političko djelovanje danas?

Most danas ima neke prijedloge s kojima se mi slažemo, neke za koje mislimo da ne odrađuju dobro i mi njih potičemo, da su, evo, na liniji s nama, onda bi tražili tri preferencijalna glasa i ne bi odustali od svoga zahtjeva da nema cenzusa. Dakle, ne bi pristali na to da ih HDZ uvjeri da trebaju od toga odustati. Prema tome, da, meni je drago i za Most, i za HDZ i za SDP, tko god daje prijedloge koji dovode do pomaka pozitivnih za sve ljude u Hrvatskoj. Jer to je ono što nam je potrebno, ne da stranka gleda samo svoje birače i da njima udovoljava, već da se pronalaze rješenja koja u konačnici sve nas pomiču prema naprijed, bez obzira kakvo mi mišljenje imamo o određenim pitanjima.

Zadnjih tjedana Vaša udruga provodi i inicijativu “Mama, tata i djeca – sve ostalo je nešto drugo”. Tom inicijativom se želi zapravo, isto rješenje koje je prošlo na referendumu u Hrvatskoj, uvesti i na razini Europske unije. Loše mi je zazvučalo samo ime inicijative. Što su one obitelji koje nemaju djecu?

To nije geslo uopće inicijative. Ja to prvi put čujem. Mama, tata i djeca je ime inicijative. Ta inicijativa nema za cilj ovo što ste rekli. To je građanska inicijativa u koju je uključeno 28 zemalja Europske unije i Europska unija, da bi približila Europsku uniju građanima, ona nema pravo na razini Europske unije odlučivati o zakonima koji se tiču obitelji bilo koje zemlje članice. Prema tome, Hrvatska je stavila u svoj Ustav zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. To je isto učinila Makedonija, to su isto učinile druge zemlje koje jesu i nisu članice, a sada ova inicijativa služi tome da se postigne zajednički teritorij. Dakle, sve zemlje Europske unije se slažu oko toga da zajednica između žene i muškarca jest brak. Ima dosta zemalja koje se ne slažu s time da je neka druga zajednica, dva muškarca, dvije žene, dvije žene, jednog muškarca i dvije žene brak. I ono što ta inicijativa predlaže, da se dogovori oko toga, da kad se govori o braku, da se onda govori o onoj zajednici oko koje se sve zemlje članice slažu, a to je zajednica žene i muškarca. Tako da u dokumentima i kad se komunicira o tome bude jasno, kad se govori o braku na razini Europske unije, da se govori o pojmu oko kojeg se svi mi slažemo. I za to je bitno prikupiti milijun potpisa, u 28 zemalja, i potrebno je da pola država osigura minimalnu kvotu. To je krenulo u četvrtom mjesecu ove godine, u ovom trenutku je pola zemalja osiguralo tu kvotu, dakle, među njima i Hrvatska, a u svim ostalima se skuplja do četvrtog mjeseca potpisi.

Na potpisivanje te inicijative se poziva s oltara. Stoji li Crkva iza udruge U ime obitelji?

Definirajte vi meni što to znači stoji li iza U ime obitelji.

Jeste li vi na neki način svjetovni produžetak katoličke crkve u Hrvatskoj?

A što bi to značilo?

To bi značilo da propagirate načela katoličke crkve i da vas katolička crkva podupire u vašem djelovanju, da svećenici s oltara pozivaju da se potpisuju inicijative udruge, da vas možda financiraju…

Ne financira nas katolička crkva, mi nismo produžena ruka katoličke crkve, mi u našoj udruzi imamo ljude koji su različitih vjeroispovijesti ili nemaju nikakvu vjeroispovijest. Isto tako ste, ako ste bili u crkvi, čuli svećenike da su pozivali ljude da mogu potpisati za inicijativu koja se protivila prodaji autocesta. Oni su isto imali pred crkvama svoje štandove, mi smo isto u tome sudjelovali npr.. To bi onda značilo da katolička crkva podupire sindikate u Hrvatskoj i sve one udruge u Hrvatskoj, uključujući U ime obitelji, koje su se ujedinile da bi spriječile jeftinu prodaju autocesta. Prema tome, sigurno ima ljudi u katoličkoj crkvi, svećenika i onih koji misle da neke stvari koje mi radimo im se sviđaju, neke im se ne sviđaju, a ono što je bitno reći da se te inicijative, to ide od inicijative do inicijative. Svećenici su očito željeli potpisivanje protiv prodaje autocesta, žele podržati prikupljanje ovih potpisa, i mi smo im za to zahvalni. Mi smo uputili, inače, svim vjerskim zajednicama zamolbu da nas u tome podrže.

Kad je riječ o nekim kontroverzama koje se vežu uz vaše djelovanje, kakav je onda vaš stav o pobačaju, o zakonu o pobačaju? Treba li ga mijenjati, treba li postrožiti, zabraniti pobačaj?

Ja mislim da je najveća kontroverza da kad netko iznese svoje mišljenje o nečemu, to postane kontroverza. Ja mislim da je u Hrvatskoj problem, veliki problem danas da se napada apriori iznošenje argumentiranog mišljenje i korištenje demokratskih alata za iznošenje tog mišljenja.

Ja vas neću napasti, samo bih voljela znati vaš stav o tome.

Mi smo jasno sudjelovali u organizaciji Hoda za život, koji je bio pod geslom, u petom mjesecu prošle godine, koji je bio pod geslom “Za život, obitelj i Hrvatsku”. Mi smatramo da je to pitanje jako važno, dakle mi smo ga stavili u kontekst svega što mi smatramo važnim. Smatramo važnim u Hrvatskoj pružiti potporu ženama, obiteljima i otvoriti raspravu o tome kada počinje ljudski život koristeći za to znanstvenu argumentaciju, a ne ideologiju, etiketiranje u medijima, napade kojima smo mi ustvari neprekidno izloženi. Dakle, ako vi imate situaciju da vam istraživanja pokazuju da 75 posto žena, koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zato što su bile u ekonomskim poteškoćama i pod pritiskom okoline, onda mi očekujemo da hrvatsko društvo učini nešto da tim ženama pomogne, da one imaju priliku, ako one to žele, zadržati svoje dijete.

Jeste li onda razočarani činjenicom da HDZ neće provesti mjeru tisuću eura za dijete koja je bila najavljivana u predizbornoj kampanji?

Ma gledajte, toliko mjera je bilo najavljivano. Bilo je najavljivano 1000 eura, bilo je najavljivano majke odgajateljice, što sad ima Grad Zagreb, bilo je najavljivano poticajni krediti za mlade parove, bilo je govora o tome da će se pomoći ženama da usklade svoj poslovni život i obitelj, jer žene su te kojima je najteže žonglirati između toga da imaju djecu s kojom vole biti i žele biti i imaju svoju karijeru. Prema tome, da, nisam s time zadovoljna i svima nam je žao da se ne ulaže u ono što je najvažnije, a to je obitelj. Mi ćemo morati za nekoliko godina uvoziti radnike, i u to ćemo morati ulagati novce, da ih školujemo, da ih naučimo naš jezik, a istovremeno ne ulažemo novac u naše ljude i to je dio zašto jedan dio mladih ljudi odlazi iz Hrvatske.

Nisam onda čula odgovor na pitanje kakav je stav, treba li mijenjati zakon o pobačaju? Treba li zabraniti pobačaj? Znamo da je vaš stav da život počinje začećem.

To nije naš stav, to je stav Klinike za ginekologiju, Kliničkog bolničkog centra i njegovih stručnjaka, koji su na upit Ustavnog suda, kada započinje ljudski život, odgovorili da ljudski život započinje u trenutku začeća, odnosno spajanjem jajne stanice i spermija.

Koji je to Klinički bolnički centar?

KBC Zagreb, 2009. godine, na upit Ustavnog suda. Kao što znadete, taj zahtjev za ocjenu ustavnosti. Dakle, što sad radi Ustavni sud? On će nam reći da li se zakon koji je na snazi iz komunizma, iz Jugoslavije, iz prošle države, iz 1978. godine, da li je taj zakon u skladu s novim Ustavom Republike Hrvatske. Dvadesetpet godina Ustavni sud nad tim misli, gleda, nema očito odlučnosti odlučiti. Oni su zatražili KBC da im dade definiciju znanstvenu i oni su im dali, da je to početak ljudskog života spajanjem jajne stanice i spermija. Za mene je osobno i za nas kao udrugu je važno da se o tom pitanju razgovara i da ljudi dobiju ove informacije. Vi ste se sami sad iznenadili da je to pozicija znanstvena, prema tome, koliko to ljudi ne zna. Mi želimo da se o tome razgovara.

Biste li osobno bili za to da se zabrani pobačaj?

Ja sam osobno za to da svaka žena ima sve informacije, svu potporu. Osobno smatram da je pomoć koju mi trebamo pružiti ženama, da im pomognemo da one, kad nose svoje dijete, imaju priliku gledati lice svoga djeteta.

Ali izbor žene u konačnici ili?

Izbor žene, žene, ovih 75 posto, koje kažu da su napravile pobačaj jer nisu imale novaca za roditi ili ih je netko prisiljavao i vršio na njih pritisak. One nisu imale izbora. Tako da mi odabiremo za njih govoriti. Drugi odabiru govoriti za neke druge.

Vi ste znači za to da žena ima izbor roditi, ali niste zato da ima pravo pobaciti?

Ja sam za to da žena ima pravo dobiti sve točne informacije. Danas u društvu to nije istina. Danas žena koja ide na pobačaj nema informacije. Nije osigurano da ona dobije informaciju, nije osigurano da se s njom razgovara, nije osigurano da ona, ako je u ekonomskim poteškoćama, da za to dobije pomoć. Vi danas imate praktički nevladine udruge su one jedine koje ženama u poteškoćama, pet kuća koje je otvorio pater Glogović, dakle, crkvena jedna skupina, je otvorila sada kuće da bi te žene mogle roditi. To je neprihvatljivo.

Gospođo Markić, ako sam dobro brojala, sedam puta sam vas pitala, mislite li da treba država zabraniti pobačaj?

Ja sam vam sedam puta odgovorila. Ne postoji niti jedna država u kojoj je pobačaj potpuno zabranjen. Cijela ta priča o apsolutnoj zabrani, ona samo služi da bi se spriječilo raspravu. U svim zemljama, uključujući i Poljsku, koja se tako često uzima za primjer, kad je život majke ugrožen, onda se ima priliku, onda je pobačaj zakonit. Dakle, ta majka može zatražiti da se, da bi ona preživjela, prekine život njezinog djeteta. Ali ono što nedostaje u većini zemalja, vi sad imate slučaj da se u Hrvatskoj napada pravo liječnika na priziv savjesti, 2016. godine. I da je gospođa Drakulić izjavila da bi trebalo liječnike prisiljavati na to da rade pobačaj. Dakle, mi se nalazimo u jednom društvu postkomunističkom, posttotalitarnom, u kojem se neprekidno nastoji spriječiti mirna, argumentirana javna rasprava. I ja mislim da je jako važno da o tom sad razgovaramo.

Jako puno je katolika u hrvatskom društvu. Mislite li da bi u našem društvu koje je katoličko ima puno licemjerja? Jedna mlada majka je u svom otvorenom pismu medijima upozorila na licemjernost društva u kojem se istovremeno moli protiv pobačaja, a onda se teško osuđuje i odbacuje mlade majke koje rode izvan braka. Prepoznajete li vi to licemjerje među kršćanima?

Strašno je da je ta žena tome bila izložena, jako mi je žao, jer je pokazala veliku hrabrost da je rodila svoje dijete. Jako sam sretna za nju da je uspjela, jer jako često srećemo žene koje su imale pobačaj i žale zbog toga, imaju puno poteškoća kasnije u životu. Što se tiče ovog vašeg povezivanja katoličke crkve i licemjerja, mi smo svi licemjeri, ja sam licemjer, vi ste licemjer, svi smo na neki način.

Kao društvo koje se većinski opredjeljuje kao katoličko na kraju osuđuje i one koje rode mlade i one koje pobace.

Za razliku od nekog drugog društva koje nije toliko katoličko?

Vjerujem da modernije društvo ne postupa tako.

Potpuno ste u krivu. Sva društva, ljudi su licemjerni nažalost i nismo nikad dovoljno pošteni prema drugim ljudima. Trebamo se truditi biti što bolji. Prema tome, ja ne bih to povezivala. Ja bih ovaj vaš način rezoniranja povezala s jednom antikatoličkim načinom razmišljanja.

Ja bih licemjerno povezivala s antikatoličanstvom.

Slažem se s vama. To je potpuno suprotno svakoj autentičnoj vjeri.

Mislite da je ova žena jedina kojoj se to dogodilo?

Ja ovo vaše uopće ne razumijem. Zar vi zbilja imate tolike predrasude prema katolicima, da ćete vi jedan slučaj izjednačiti sa svim ljudima?

Ja sam praktična katolkinja i nemam predrasude prema katolicima. Meni je žao što je društvo koje je deklarativno katoličko vrlo često licemjerno.

Tako je. I problem je u tome što je previše deklarativno, a premalo sadržajno i to je ono što mi nastojimo promijeniti svojim djelovanjem, objasniti poteškoće u kojima se žene nalaze, koliko je težak njihov izbor, da im se treba pomoći, a ne ih se osuđivati u jednom smjeru ili u drugom.

Nedavno ste tužili Danku Derifaj za klevetu zbog priloga koji je objavila o inicijativi Hod za život.

Ja sam je tužila radi klevete koje je objavila o meni osobno. Nakon što sam ja dala intervju, došla i odgovorila na sva njena pitanja opetovano postavljena.

Vas je pogodilo što je ona povezala inicijativu koja se bori na neki način protiv pobačaja i ustvrdila da ste se vi na neki način obogatili na kontracepciji.

To je laž.

Mene zanima upravo to. Je li tvrtka kojoj ste vlasnica, bilo koja od kompanija kojoj ste bili na čelu, ikad imala dodira, sponzorstva od određenih kompanija koje proizvode kontraceptive?

Da vas to zbiljam zanima, onda bi se prije ove emisije potrudili i pronašli činjenice koje sam ja navela u puno demantija, ali ja vam mogu opet ponoviti i hvala vam za priliku da to ponovim. Dakle, ja sam tužila gospođu Derifaj, radi toga što je lagala i klevetala, namjerno ponavljajući neistinu, koju sam ja jasno demantirala i rekla u kameru da to nije istina i isto tako joj rekla gdje ona može provjeriti da to nije istina. Dakle, moja tvrtka se nikad nije bavila trgovinom, nikakvim lijekovima. Dakle, nikakvim lijekovima, i nismo nikad trgovali i zbog toga nismo bili u mogućnosti ikada trgovati bilo kakvim lijekovima, pa i kontracepcijom ili abortivnim sredstvima. I druga stvar, moja tvrtka se nikad nije bavila istraživanjima lijekova koja bi bila povezivana na bilo koji način sa reproduktivnim zdravljem ili s kontracepcijom ili s abortivnim sredstvima. To se isto tako može, i jedna i druga činjenica, kad novinar uđe, ugugla moju tvrtku i pogleda za što imamo dozvolu, on to može doznati. Druga stvar, kad ugugla moju tvrtku može vidjeti na kakvim smo mi radili ispitivanjima. Prema tome, ako sam ja jasno rekla da je to laž. Ako je gospođa obavila svoj posao i u skladu sa svojim obvezama novinarskim to provjerila, onda ona ili me je namjerno klevetala ili je trebala nešto znati, a to nije znala.

Vi ste živopisna osoba i izazivate puno kontroverzi. Posljednjih dana puno je portala pisalo o tome kako ste u devedesetima radili za Human rights watch. Jeste li radili za njih kao savjetnik? Odričete li se na neki način toga rada?

Ma naravno da ne. Ta činjenica da sam ja radila za Human rights watch Helsinki dvije godine kao njihov vanjski suradnik, se nalazi u svim mojim CV-jima, na svim mojim stranicama, gdje ja govorim što sam radila. Ja sam na to jako ponosna.

Tada ste uzimali u zaštitu novinare Ferala?

To je još jedna kleveta, radi toga što mene su optužili. Kad smo se borili za promjenu izbornog sustava, tu priču o tome da sam ja napisala to izvješće 1995. godine, dakle, godinu dana nakon što sam ja otišla iz Human rights watcha je plasirao HDZ i Milijan Brkić, napadajući inicijativu za promjenu izbornog sustava. A nakon što sam objavila tekst u kojem sam jasno rekla da mislim da je gospodin predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, gospodin Saša Leković, ako je na njega izvršen atentat, nije izvršen zato što je pošteno i hrabrabro obavljao svoj posao i elaborirala sam zašto stojim iza toga. Nakon toga su me počeli napadati Index i lijevi portali na istu temu. Dakle, ono što je istina, drago mi je da ste me to pitali, istina je da sam ja prikupljala svjedočanstva ljudi koji su stradali. Dakle, mene je angažirao Human rights watch krajem 1992., ja sam radila na prikupljanju svjedočanstava ljudi koji su bili izloženi različitim vrstama kršenja ljudskih prava. I na to sam jako ponosna. Ja sam jako puno naučila. Prikupila sam velik broj svjedočanstava ljudi koji su bili u Omarskoj, u Keratermu, ljudi koji su preživjeli Ovčaru i ta moja svjedočanstva su se koristila kasnije i na Haaškom sudu. Dakle, sve ono što sam ja radila za njih, ja sam jako na to ponosna, ja sam to dobro napravila i to mi je dalo jedan dodatni uvid u sve ono što se događalo u Hrvatskoj.

U čemu je onda spor? Zašto ste se ograđivali od toga?

Ja se nisam ograđivala. Ja sam se ograđivala od toga da su napisali da sam ja napisala izvješće, koje ja nisam niti napisala niti revidirala i nisam imala nikakav utjecaj na to kako to izvješće izgleda. To sam ja rekla da to nije istina jednostavno.