'Titov režim nije zločinački, ali Goli otok je nedopustiv'

U Pressingu je gostovao Dragan Markovina, jedan od osnivača Nove ljevice.

U povjesničarskom radu uglavnom se bavite hrvatskim antifašizmom. Kako komentirate spomenik u Jasenovcu?

To je vrlo perfidan pokušaj da se pod plaštem odavanja počasti stradalim ljudima namjerno bude negativne memorije.

Što mislite od pozdravu za “Dom spremni?

Neprihvatljiv je, a ja se ne bih bavio s tim je li za to kriv SDP ili HDZ. Od kada je HDZ-a došao na vlast dopustio je toleriranje ustaštva, a SDP ga nije do kraja zabranio.

Kako komentirate Plenkovićev HDZ?

Rekao sam da se od HDZ-a ništa dobro ne može očekivati, pa i sada isto mislim. Koja je suštinska razlika u odnosu na ranije, nema Hasanbegovića? Zar je kvalitetnija vlada u kojoj su ministri Barišić i Kujundžić koji se slikao na Pavelićevom grobu, je li to taj umiveni HDZ?

Je li Titova Jugoslavija bila totalitarna država?

To jeste bio totalitarni sustav, ali ja ga ne doživljam kao zločinački, bio je jednopartijski sistem, ali ja ne vidim da se hrvatsko društvo nije s tim suočilo, već 25 godina se priča od zločinima iz 1945.

Ali nitko nije odgovarao?

Zbrojite koliko je tko bio na vlasti, pa uputite pitanje na pravo adresu zašto nisu kažnjeni. Ali, užasno je i cinično izjednačavati socijalsitičku Jugoslaviju i HDH. Ta teza o dava podjednaka totalitarizama ne stoji.

Ako se Kujundžić slikao na grobu Ante Plavelića, a on tamo nije došao sasvim slučajno, i ako je bivši ministar pisao o čemu je pisao, o čemu mi pričamo? Zahvaljujući antifašitičkom nasljeđu Hrvatska je priznata kao država.

Planirate li Vi kao stranka osuditi neki dio naslijeđa socijalističkog poretka do 90-ih?

Zašto bi mi kao stranka nastala 2016. bili odgovorni za nešto iz 1945? Rekao sam da osuđujem zločine, Goli otok je nedopustiv, kao i protjerivanje Talijana iz Istre te Mađara i Nijemaca iz Slavonije.

Možete li mi nešto reći o ekonomskom programu stranke?

Napisan je, a ključne točke su da radnici u privatnom sektoru nemaju ista prva kao u javnom, imamo dvije klase radnika, one koji imaju sindikalna prava i ljude koji rade u privatnika i teško mogu osnovati sindikat i lako ostaju na ledu. Druga stvar je da je ogromna količina radi na konstantne ugovore na određeno vrijeme, pa ne mogu riješiti, primjerice, stambeno pitanje odnosno dobiti kredit, svodi im se život na životarenje. I treće, dolazimo do prekarijata, jedan dio ljudi nema socijalno, mirovinsko ni zdravstvo osiguranje ako žive od honorara. To su skupine ljudi o kojima nitko ne vodi računa.

Jeste li za Europsku uniju?

Naravno da jesam, to je projekt koji je u samoj ideji plemenit.

A NATO?
Iskreno, nismo razmišljali o NATO-u, a potpisao sam bio za onaj referendum kad je bio o NATO-u i, da je bio raspisan, glasao bih protiv NATO-a. Pošto smo sada već u NATO-u, kao stranka nismo razmišljali o tome?

A što mislite od SAD-u i Rusiji?

Amerika kakva je bila posljednih godina, pa i za vrijeme Obame, nije svijet u kojem bih ja volio živjeti, ali ni Putinova Rusija nije nešto što smatram da je dobro.

Tko su Vam politički uzori? Jesu li to Syriza i Podemos? Kakav je njihov uspjeh?

Imali su sjajnu ideju, to su pokreti koji su prerasli u stranku, imaju idjeu promjene europskog političkog konteksta, u Španjolskoj je nešto ostalo, ali i u Grčkoj, energija koja je dovela do njihova nastanka nije nestala.

Tko bi Vam mogao biti potencijalni partner na političkoj sceni?

Prvo nam prestoji ozbiljan put da se konstituiramo, što ćemo napraviti u nedjelju, onda moramo napraviti rezultate, a potom tražiti partnere. Nikad ne bi išli s nekim s desnice, išli bi tamo gdje nam se čini da je najmanje loše.

A Radnička fronta, zanimljivo da ste rekli da su oni sebe sami nametnuli na političku marginu? Vi nemate namjeru biti marginalni?

Ne bi nitko od nas radio ovo da idemo na 1 posto glasova i da budemo u getu. Oni od početka imaju moje simpatije, posebno su mi simpatične njihove ulične akcije, kao primjerice protiv molitelja pred bolnicama. Ali, izabrali su put ‘idemo glavom kroz zid’, nisu horizontalni odnosno nemaju uobičajenu stranačku hijerarhiju. Ima smisla da surađujemo, ali nema smisla ujedinjenje.

Da dijelimo sve stavove s njima, bili bi u Radničkoj fronti, to je model koji još može uspjeti samo u Južnoj Americi. Ima tisuću stvari koje mi ne odgovaraju u SDP-u, ali, naprosto, u okolnostima u kojima se djeluje, treba prihvatiti realnost.

Što mislite o HNS-u, je li s njima moguća suradnja?

To je liberalna stranka, pa i ja osobno dijelim liberalne vrijednosti, ali u ekonomksom smislu ne dijelimo te vrijednosti.

Koje je vaše mišljenje o Katoličkoj crkvi?

Mislim da je model Njemačke fantastičan, svatko tko se odluči donirati 1 posto svojih prihoda, može to učiniti. Katolička crkva ne bi trebala biti privilegirana, pa smo zbog toga za uvođenje poreza. Što se tiče Vatikanskih ugovora, mislim da vjeronauku nije mjesto u javnim školama, te da su se stekli uvjeti da se otvore razgovori o Vatikanskim ugovorima.

Snažno ste branili neprofitne mdije, zašto?

Bilo mi je žao da se bespotrebno dalo ugasiti Vijesnik, nije bio kvalitena novina niti je bio u dobrom stanju, ali ako imamo javnu televiju, radio i Hinu, ne vidim zašto ne bismo imali i javnu novinu. Žalosno je da je to napravio Linić i SDP kroz njihovu računicu, jer Vjesnik bila pokrenula baš ljevica.

Treba li nam reforma izbornog sustava?

Reforma treba, izborne jedinice su sada skrojene da idu na ruku HDZ-u. Sustav nije pošten, posebno u maloj zemlji kao što je Hrvatska.

Kritični ste prema Mostu, zašto?

Most nije projekt koji je nastao nezadovoljstvom malih ljudi, iako je od tih ljudi dobio glasove, imao je ozbiljno financijsko i infrastrukturno zaleđe Katoličke crkve, a oni su i svjetonazorski ultrakonzervativan pokret.

Kako komentirate zadnje zategnute odnose sa Srbijom?

Cijeli taj cirkus mi je smiješan, umjesto da se grade dobrosusjedski odnosi, ide se dokazivati neka snaga, kao što bi u Dalmaciji rekli dišpet. Posebno nema smisla da se presdjencica ispričava jer je dijelila čokolade.

Može li zaživjeti neka verzija Jugo-koncepta?

Mislim da je politički koncept zajedništva država i društava s ovog područja za dugo vremena pregažen, dok smo mi živi, mislim, to ne može doći na dnevni red.

Vi ste rodom iz Mostara, ali godinama živite u Splitu, imate li vi neki odnos prema BiH kao vašoj domovini i kako to riješiti uopće?

Tamo sam rođen i živio sam tamo do 12 godine, doživljam je svojom zemljom kao i Hrvatsku. Mislim da je u jednom nepovratnom statusu quo koji političari ne žele riješiti, a narod ne može. Ne govorim da će biti rata, ali situacija je kao u Izraelu ili Plestini. Status quo može trajati vječno.

Što radite Vi sad? Na Filozofskom fakultetu u Splitu više ne radite?

Istekao mi je ugovor, radio sam tamo 10 godina, nitko mi se od kolega nije obratio niti zahvalio, pretpostavljam da je to zbog idejnih razlika. Od kada sam ostao bez posla, radio sam u SNB-u kod Milorada Pupovca, danas pišem za neke medije, živim od honorara.

Može li se od toga živjeti?

Mogu platiti režije, ne umirem od gladi , ali ne mogu kupiti stan ni auto.