Saborski zastupnik i predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku, Ivan Lovrinović, bio je gost u Novom danu.
Je li opravdano pokušati preuzeti Inu od MOL-a?
VEZANE VIJESTI
I mene je iznenadilo da se na sam Badnjak premijer obraća naciji i objavljuje da će renacionalizirati Inu, što svakom građaninu na Badnjak zvuči dobro. Nakon toga mi o tome ne znamo ništa. Dobro zvuči ta ideja. Ina nikad nije gore stajala, od strateške je kompanije postala trgovačko društvo. Ona je u dobrom dijelu devastirana, dok, s druge strane, MOL nikad nije ostvarivao bolje rezultate. Ina jest strateška za Hrvatsku, jer je riječ o energetici, istraživanju nafte, plinu, međutim, ostaje neodgovoreno ptanje kako to financijski riješiti. S raznih strana se nabacuju cifre koliko bi to koštalo. U strateškom smislu ona je zanimljiva, ako ima novca za to i plan kako to riješiti, međutim, o tome mi ne znamo ništa.
Kakvog smisla imaju analize, ako vidimo da je MOL u položaju da zatraži cijenu dionice kakvu god želi?
Čim netko tako snažno izjavi da želi kupiti MOL-ov dio, kako je to naš premijer učinio, onda suvlasniku dižete krila i dajete prostor da on određuje cijenu. To je jedna posebna situacija, čitava javnost je zainteresirana da čuje što to u planu ima premijer, jer je rekao da transakcija neće opteretiti državni proračun niti povećati javni dug. Postoje li kanali financiranja? Je li to ustupanje naftnih polja u Siriji? Možda je u pitanju i ovih 10 milijardi koje sam ja otkrio na računu HNB-u, a koje pripadaju Hrvatskoj. Možda je premijer doznao za to, možda na to računa, ali u svakom slučaju treba izaći s tim informacijama, s ključnim elementima plana oko toga kako preuzeti natrag udio MOL-a, što je ideja, kako da Ina dalje posluje, jer je uistinu devastirana i od strateškog interesa za hrvatsku državu i nacionalnu ekonomiju.
Jesmo li Inu jeftino prodali u prvom navratu za 505 milijuna kuna, a sad je namjeravamo kupiti u bitno lošijem stanju za bitno više novca?
Nije samo Ina tu u pitanju. Za nas je pojam strateških investitora dugo bio magičan pojam. Smatrano je da su oni bolji gospodari od nas, da će stvari ići dalje i da će nacionalna ekonomija napredovati. Danas možemo vidjeti da su strateški investitori došli glave nacionalnoj ekonomiji. U konačnici vidimo da Inu nije trebalo prodati. Kad napravimo analizu i podvučemo bilancu, vidimo da to nije uspjelo, vidimo da je to napravilo više štete nego koristi. Trebalo se to napraviti na drugi način, s drugim ljudima. Što smo danas postigli kad gledamo Inu? Ona je najbolji primjer posrnuća ekonomske politike Hrvatske, posrnuća pravosuđa, posrnuća morala, posrnuća politike. U svim segmentima vidimo da se na Ini sve to prakticiralo i lomilo. I da nije riječ o pokušaju otkupa, treba otvoriti taj slučaj, vidjeti što se tu sve radilo i pokazati da ova država jest država. Na primjeru Ine vidimo da to nije bila država.
Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je izgubljena arbitraža, imamo poziciju koja daje puno više snage i mogućnosti MOL-u da postavi svoje uvjete u transakciji.
O tome sam razmišljao i ljudi s kojima sam razgovarao koji su stručnjaci za PR, politikui marketing, jedan značajan broj njih smatra da je upravo tu napravljen spin, jer je odluka Arbitražnog suda za Hrvatsku nepovoljna. Kako ćemo to anulirati to za hrvatsku javnost? Objavit ćemo na Badnjak da kupujemo Inu. Malo tko sad razmišlja o arbitraži i posljedicama arbitraže. Ostaje otvoreno pitanje uloge pravosuđa, Ustavnog suda i procesa arbitraže. Ustavni sud je odigrao ulogu koju je odigrao, pa treba preispitati njegovu ulogu. Proces se vraća na početak, a Ina je i dalje najveći primjer posrnuća svih segmenata moderne hrvatske države.
Može li se Ina kupiti, a da se Hrvatska dodatno javno ne zaduži ili izgubi dio svoje imovine?
Jedna od najkritičnijih točaka odnosa potiče iz svibnja 2011. Hanfa je tad podnijela prijavu, jer su posumnjali da je MOL manipulirao na tržištu kapitala i to je prijavljeno DORH-u. Taj dio je najproblematičniji, i u MOL-u se toga najviše boje, a o tome nitko ne govori. Umjesto da se politika tad na to fokusirala, o tome se ne govori.
Najavljuje se i kupnja eskadrile borbenih aviona, kupnja Ine, dolaze na naplatu i krediti za autoceste i brojne druge stvari. Kako će to Hrvatska sve financirati?
Ja kao saborski zastupnik vidim da, ako Srbija objavi da kupuje MiG-ove, ne možemo mi šutjeti na to i mora se objaviti kakvi su naši budući planovi po tom pitanju. Prema mom mišljenju 2017. neće biti takva kako se projicira. Rast BDP-a od 3,2 posto neće biti realan. Obveze se povećavaju, a performanse gospodarstva nisu takve kao što se misli. Dobro je da postoji optimizam. Moguće bi bilo to ostvariti ako se pokrenu određeni jaki potezi. Samo stalno premještanje i fokus na državni proračun ne može donijeti takav željeni preokret. Monetarna politika se uopće ne dira, a pravosuđe i HNB dvije su najbolesnije točke u hrvatskom društvu.
Kako komentirate poteze guvernera HNB-a, Borisa Vujčića koji je rekao da brani tečaj kune?
Bolje bi bilo da HNB ne brani tečaj kune. Takav način je uništio hrvatski izvoz. Već 23. godinu mi imamo isti devizni tečaj kune, on je fiksan. Umjesto da su svi guverneri smanjivali devizni tečaj za 1 posto, on bi sad bio 23 posto manji i našim bi izvoznicima bilo lakše. To ne postoji nigdje u Europi. Kad guverner kaže da spašava tečaj, on uništava izvoz, konkurentnost hrvatskog proizvoda, ja to govorim posljednjih 15 godina. Oni će raditi sve što su radili dosad, to je izrazito štetna politika.
Što znači najava guvernera Vujčića da je vrijeme jeftinog novca prošlo?
Ja ne znam na što je guverner mislio, jer Hrvatska nikad nije imala razdoblje jefitnog novca. Promjena kamatnih stopa na inozemnim tržištima će nastupiti ali zadatak HNB-a nije kamatna stopa. Ona nikad nije bila u žiži interesa HNB-a. Hrvatska narodna banka nikad nije odobravala kredite bankama, pa ne znam što ima posebno za reći o kamatnim stopama. U žiži je bio samo fiksni devizni tečaj i obrana od inflacije, koje nemamo već 23 godine. Mi smo zemlja koja ima najveću deflaciju u EU, to je skretanje s ovih tema i uporno govorim da u proteklih godinu dana HNB pokušava nešto napraviti, ali samo kao dimnu zavjesu.
Što znači odluka Vrhovnog suda o vraćanju slučaja banaka i kamatnih stopa Ustavnom sudu?
Tu je presudu Vrhovnog suda potvrdio i Ustavni sud, ali banke se toga ne pridržavaju. Formiranje kamatnih stopa poseban je problem u Hrvatskoj, mora se formirati fiksni dio. Neprihvatljivo je da banke mijenjaju stope bez znanja klijenata. Mora se pristupiti izmjenama Zakona o obveznim odnosima, da se dio mijenja i da se jasno kaže da se valutna klauzula koristi samo u međunarodnim transakcijama, a da se u domaćim koristi samo indeksna klauzula i tu je najbolje pratiti stopu inflacije. Ovdje je napravljen uspjeh, jer je akcija u kojoj smo sudjelovali, ipak smo uspjeli senzibilizirati javnost i promijenili odnos prema financijskim institucijama.
Što će za građane značiti podizanje kamatnih stopa?
Svi koji imaju takve kredite, oni bi u tom slučaju iskusili negativne posljedice. Međutim, svi oni koji su zaduženi u kunama ne bi trebali imati nikakve veze. U Hrvatskoj se širi lažna teza da sve što se promijeni vani mora promijeniti i ovdje. Problem je što HNB ne odobrava kredite bankama u kunama, koje bi onda one mogle dati građanima. Moramo vratiti kunu. Od 2008. do danas, kad su svi u Europi uživali u blagodatima niskih kamatnih stopa, Hrvatska to nije imala. Upravo je guverner rekao da će doći do velikog problema, pritiska na banke, ali nije se dogodilo ništa negativno. To govori da nam je doista dosta manipulacija. Želimo transparentnu HNB. Moj amandman je nažalost odbijen. Ja ponovno povlačim pitanje ovih 10 milijardi kuna, zašto ih država ne koristi, a mogu se koristiti u transakciji oko Ine.
Kako ocjenjujete učinke poreznih zakona?
O tome sam dosta govorio u Saboru . Mi smo tražili da neoporezivi dio dohotka bude 5000 kuna. Od ovoga će imati koristi samo najbogatiji sloj. Ljudi koji malo zarađuju osjetit će mrvice. Nekih poboljšanja će biti, ali to neće biti ništa značajno.
Je li moguće da se pozitivni zamah iz 2007. i 2008. godine ponovno dogodi u 2017. i 2018. godini?
Takav scenarij je moguć ne samo u Hrvatskoj, nego u svim zemljama. To ovisi o menadžmentu države. Ja sam optimističan čovjek i ja kao pojedinac i mi kao stranka želimo da zemlja krene putem oporavka, da mladi ljudi ne odlaze.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
