Bivša ministrica pravosuđa i saborska zastupnica, Vesna Škare Ožbolt, gostovala je u Novom danu.
Prema izvješću State Departmenta, u Hrvatskoj je 520 tisuća neriješenih pravosudnih slučajeva. Koliko je to u odnosu na vaše razdoblje od 2003. do 2006. godine?
VEZANE VIJESTI
Kad sam ja otišla, tu se negdje kretao broj neriješenih predmeta. To govori da se stari predmeti ne rješavaju. Koliko je reformi prošlo, koliko se puta resetiralo, ali rezultat ne pokazuje napredak. Izvješće State Departmenta jedno je od gorih u zadnjih 10 godina. Naše pravosuđe, prema ocjenu Europske komisije, jedno je od najlošijih, bez obzira na reforme. Toliko govorimo o reformama, imale su ih i druge zemlje, ali u kraćem ciklusu, a kod nas se ništa ne mijenja zato što svaka nova vlada i ministar resetira cijeli sustav i on se niad ne može promijeniti. Ovaj ministar opet najavljuje nove promjene, primjerice područje upisa vlasništva, gdje imate uvođenje novog informatičkog sustava koji je bacio katastar nekoliko koraka unatrag, a gruntovnice nije riješio, jer se ne mogu prilagoditi tom sustavu. Logično da su svi nezadovoljni, pogotovo građani.
Kako komentirate izjave bivšeg ministra Mire Kovača, koji je rekao da je Vlada dobila pohvale?
Vlada nije dobila pohvale. Kovač očito nije pročitao izvješće, jer, da jest, vidio bi da ni u jednoj rečenici nije pohvalno za Hrvatsku, ni za pravosuđe ni za zaštitu ljudskih prava. Ovih dana se čuju umirljive poruke da se ne razlikujemo od drugih zemalja. Činjenica je da je stanje ljudskih prava općenito pogoršano uslijed migrantske krize. Svaka država koja drži do visine svojih demokratskih standarda, radi najbolje što je moguće da takvnih incidenata nema. Nisu ni najmanje utješne činjenice da se od Berlinskog zida, koji se rušio kako bi spajao, grade novi zidovi, koji razdvajaju.
Djeluje li Vlada po pitanju provođenja zakona?
Za početak, ovo izvješće se ne odnosi na ovu Vladu, ali ova ima obavezu promijeniti to stanje, početi kanalizirati stvari prema boljem. Čujem da će odbori u Saboru obaviti tematsku sjednicu, kao pripremi za glavnu raspravu, i to je potrebno. Nakon toga bi Vlada trebala jednostavno napraviti mali akcijski plan i detektirati osjetljive probleme, formirati akcijske skupine i rješavati probleme.
Gdje nastaje problem u hrvatskim zakonima?
Oni se ne provode. Imamo možda najsavršenije zakone. Oni definiraju jasno kako se treba ponašati.
Kako je u zakonu definiran pozdrav “Za dom spremni”.?
Još ćemo doći do toga da ćemo trebati napraviti zakon o krilatici “Za dom spremni”, a to je apsurdno Mi se ovdje nismo odredili prema nasilju, prema simbolima koji predstavljaju nasilje. To je problem. Zakonska regulativa je jasna. Šminkanje zakona nema smisla, treba ga početi provoditi.
Kako bi novoosnovano Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću trebalo tumačiti zakon?
Ono nema što tumačiti zakon, ono ga treba poštovati. Povjerenstvo nije loše da postoji, neka radi, nega s vremena na vrijeme upozna javnost što se napravilo, ali ovdje su činjenice sasvim druge vrste, ali guranjem činjenica pod tepih stvaramo sliku o sebi da nismo u stanju riješiti svoje incidentne situacije, da imamo osjetljive skupine koje stalno bockamo i praktički nam kao društvo smetaju. Vlada treba operativno djelovati.
Kako možemo govoriti o pravosuđu, ako zastupnici na pozornici pozdravljaju sa “Za dom spremni”?
Mislim da se saborski zastupnici izvan sabornice možda i previše dopuštaju. U javnosti moraju paziti što rade i kako se ponašaju, ali očito je tu glad za senzacionalizmom i to je ono što pokazuje razinu kulture i strukturu naših saborskih zastupnika.
Zašto je, primjerice, pozdrav “Za dom spremni” na stadionu UEFA kaznila novčanom kaznom, a isti se takvi pozdravi na marševima ekstremne desnice u centru grada ne sankcioniraju?
Uglavnom se takvi incidenti sankcioniraju u prekršajnom području, ne u kaznenom. I samo pravosuđe nastoji smiriti loptu. Ukoliko se to doista počne intenzivirati i ovakvih slučajeva bude više, i pravosuđe će zauzeti takav stav.
Postoji li politička odlučnost u Hrvatskoj da se ovo pitanje riješi?
Sve ide od politike. Politika udara ritam života u ovoj zemlji.
Kako vidite ulogu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa?
Njihova najveća snaga je javnost i ukazivanje javnosti na greške koje su dužnosnici počinili i to rade odlično.
Je li Povjerenstvo u opasnosti nakon poruka glavnog tajnika HDZ-a, Gordana Jandrokovića, koji je rekao da bi zakonski trebalo ograničiti ulogu Povjerenstva ili predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je Povjerenstvo nazvala “Big Brotherom”?
Ljutnje ima i ne bih se baš složila s tim da treba reći da se ne može iznijeti stav na rad Povjerenstva. Zašto ne? I Povjerenstvo treba imati kontrolnu ulogu, pa i kroz ljutnju. Od strane Ureda predsjednice možda nije trebalo tako reagirati.
Jesu li stvoreni standardi u Hrvatkoj koji bi sankcionirali nepotizam ili zapošljavanje po stranačkoj osnovi?
Mislim da nisu u dovoljnoj mjeri. Stalno se vraćamo na nepotizam. Svugdje ga ima, ali nikad tako, ne izravno, ne nešto što se odnosi baš na najuže srodnike. Tu se vidi da hrvatska nije društvo koje je izašlo iz tranzicije.
Kakav je zakonski okvir? Treba li mijenjati Kazneni zakon u Hrvatskoj?
Kad ovo izvješće kaže da Hrvatska ima i dalje problem s korupcijom i organiziranim kriminalom, činjenica je da imamo manji broj predmeta u kaznenim sudovima, manji broj zatvorenika, to pokazuje trendove koji nisu normalni. Uskočki predmeti najveći dio nije do kraja uspio, nije dokazao. Tresla su se brda, a ništa se nije napravilo.
Kako komentirate da je veliki broj predmeta, među kojima i slučaj Maškarin, otišao u zastaru?
Ovakvi slučajevi, koji diraju ovaj dio ljudskih prava, da čovjek ostane bez jednog dijela tijela, pokrene sudski postupk i da on uspije otići u zaborav, to je apsurdno. Imaju crveni predmeti, sa crvenim koricama, koji su se približili zastari. Tu je zakazalo pravosuđe i zbog ovakvih stvari se nalazimo na stupu srama, onih promatrača.
Kako vidite ulogu Ustavng suda, naročito uz Zakon o pobačaju?
Ustavni sud je dosad imao svojih dobrih odluka, ali i podbačaja. Ustavni sud nije sud. On smiruje situaciju, strasti, tenzije u Hrvatskoj. To je ono što je dobro. Sjetimo se dvojezičnih ploča u Vukovaru. On ne rješava, on smiruje i da rok da se stvar riješi. To je isto napravio u ovom slučaju kod zabrane pobačaja, smirio je strasti i Udao dvogodišnji rok da se pripremi zakon.
Kako komentirate ponovnu inicijativu o zabrani rada nedjeljom?
Ustavni sud je i o tome zapravo odlučivao, ali ne može se postaviti isto pitanje o kojemu je sud odlučivao. Moramo se odlučiti, ili smo zemlja koja spava nedjeljom i odmara se ili nismo. Tranzitna smo zemlja, turistička, kroz našu zemlju pronazi i boravi veliki broj ljudi. Što će oni raditi u nedjeljom? Mi moramo odlučiti, a to je na vladi odluka da sagleda sve elemente, a ne može se u kontinentalnom dijelu neradit, a u obali radt. Treba ostviti enedjelju, treba raditi. Gura se osnovni problem, jesu li radnici adekvatno plaćeni za rad nedjeljom .
Kako komentirate arbitražni postupak sa Slovenijom? Koliko je za Hrvatsku opasna najava Junckera da prihvatimo odluku Arbitražnog suda?
Ja ne želim dijeliti naknadnu pamet, ali sam prije 2 godine u Saboru jasno rekla i pitala tadašnjeg premijera Zorana Milanovića što će se dogodti ako Arbitražni sud nastavi nakon izlaska Hrvatske iz postupka. Nije imao odgovora na to. I to se sad upravo događa. Ja se zalažem da se kontrolira. Trebalo je učiniti sve da se Arbitražni sud raspusti. Trebalo je skupiti hrabrosti, arbitražu razbiti, zaustaviti, a ne izaći. Mi smo donijeli odluku o izlasku i rekli da nijedna odluka za nas ne vrijedi. Mi smo tu malo naivni. Poznavajući odnose u međunarodnoj zajednici, nijedan arbitražni sud koji drži do svoga statusa, a snagu crpi iz autoriteta, neće dopustiti takvo što.
Koje bi bilo rješenje?
Sad je rješenje ne da se Hrvatska vrati u arbitražu, nego tražiti da se postupak okonča na način da se Arbitražni sud za Piranski zaljev raspusti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
