Povjesničar Ivo Banac bio je gost u Novom danu i komentirao aktualne događaje.
Jeste li iznenađeni krizom oko Agrokora? Kako komentirate dugoročni plan oko geostrateškog ulaska ruske banke i ruske države na područje Hrvatske i hrvatskog gospodarstva?
VEZANE VIJESTI
Ne bih se usudio takvo što reći, moram priznati da nisam ovo detaljno pratio, premda je bilo nekih naznaka da nije sve u redu s Agrokorom. Iznenađuje da je Todorić s lakoćom ušao u aranžmane s bankom koja ima dugačak rep. To je državna banka Ruske Federacije, njezin čelnik čovjek je iz vrlo uskog Putinova kruga. To ima naravno i vrlo ozbiljnih implikacija.
Kad govorimo o mogućem ulasku Rusije, jesu li Vlada i Agrokorove kompanije dobro reagirale na krizu i ovakav mogući epilog?
Koliko ja mogu vidjeti, Vlada se još nije odlučila što joj je činiti i to je dosta tipično za ovakve situacije. Primjerice, 2008. godine Busheva administracija pri kraju i Obamina na početku zajednički je stovorila plan za spašavanje bankovnog sustava. U taj plan uloženo je osam bilijuna dolara. I to je i danas kontroverzno, je li bilo pametno ili nije. Dva su argumenta – da to nije napravljeno, došlo bi do enormne krize i to je nešto što se učinilo radi općeg zdravlja gospodarstva. Kontraargument je da su porezni obveznici u SAD-u spasili vrlo neodgovorne poslovne ljude. Ja mislim da je to nešto što je i pred našom Vladom, da odluči što je bolje u ovom slučaju. To će nam nešto reći i o gospodarskoj filozofiji i gospodarskoj doktrini ove Vlade.
Jesu li točne tvrdnje da je Agrokor stvoren devedesetih, tijekom pretvorbe i privatizacije?
Teško je reći što se tamo događalo. Ja nisam vidio nijednu relevantnu studiju na tu temu, ali sigurno su se stvarala velika bogatstva na način koji je upitan i dok se to ne razradi, živjet ćemo s posljedicama. Živjet ćemo s posljedicama i ako se ne razradi.
Kako komentirate najavu moguće nacionalizacije Agrokora?
Ja se naježim kad čujem riječ nacionalizacija, preda vidim da se njome prilično lako barata. Nisam siguran je li to moguće s aspekta naših odgovornosti prema Europskoj uniji. Postavlja se pitanje što činiti s nekim dobrima, koji su za Hrvatsku od opće koristi. Bi li bilo dobro da gospodin Putin postane vlasnik Jamnice ili Coca-Cole? Ja mislim da bi to bilo vrlo loše, ali mjere koje bi dovele do sprečavanja takve situacije ne moraju nužno biti nacionalizacija.
Je li točna teza da je Rusija više nego ikad geostrateški usmjerena na ovaj dio Europe?
Vjerojatno je točno, ali to ništa ne znači, jer gdje će Rusija inače ići? Ona je svoje karte izigrala na Bliskom istoku i ovo je u Europi jedino mjesto gdje ona može intervenirati. Zabrinjavajuće je da je tu bilo dosta događaja koji nisu mirnodopski. Ono što se događalo u Crnoj Gori krajnje je zabrinjavajuće i govori o ruskoj politici u ovom dijelu svijeta. Ako je to jedan aspekt djelovanja, onda možemo biti zabrinuti.
Kakva je hrvatska politika u odnosima s Rusijom?
To je vrlo teško odgovoriti. Ja mislim da je ona u biti dosta prozapadna u smislu pozicioniranja, ali budući da je i zapadna politika nejasna u pitanju Rusije, nije nelogično da je Hrvatska neodređena. Došlo je do stanovitog otuđenja formalnih odnosa prema Ruskoj Federaciji. Mi smo tu promašili zbog kakvih takvih utjecaja koje bismo mogli razviti i s drugima kad je riječ o Rusiji. To govori o neodređenosti i nedovršenosti niza poslova vezanih uz hrvatske vanjske odnose.
Je li itko prepoznao nastup ruskog veleposlanika u Hrvatskoj u odori?
Ruski veleposlanik nije jedan od mojih omiljenijih likova, a ono je diplomatska uniforma Ruske Federacije koja ima dugu povijest. Nakon revolucije je posve zaboravljena, do 1943. kad je Staljin odlučio vratiti ih. Nije vojna, ali je imperijalna, a i poruka je bila imperijalna – pazite se, jer mi ovdje odlučujemo. To je pitanje medvjeđe politike. To je posve nedopustivo i na razini jedne prijetnje i na svaki način moramo dati do znanja gospodi u Bosanskoj ulici i na Kremlju da to nije način ponašanja.
Je li moguć povratak Krima u mirnoj reintegraciji?
Ja to ne bih isključio, ja sam ovdje na strani Plenkovića, koji je govorio o situaciji koja je za nas važna. Ja ne bih za ovakvu reakciju, ako je povezana, krivio samoga Plenkovića, ali mislim da moramo znati kako Rusi gledaju na neke naše poteze.
Hoće li imenovanje veleposlanika u Rusiji i u SAD-u išta promijeniti?
Treba popuniti ta mjesta što je moguće prije i nedopustivo je da neodređene situacije traju dugo vremena. Pitanje je zašto je do toga uopće došlo.
Vidite li vi šansu za uspjeh osnovanog Povjerenstva za suočavanje s prošlošću?
Ovisi što podrazumijevate pod uspjehom. Oni će donijeti nekakvu odluku, koja će vjerojatno biti neka vrsta srednjeg puta između ovakvog i onakvog rješenja. To povjerenstvo nije potrebno. Vlada bi to trebala sama učiniti, ali ona ne želi, jer pokriva širok dijapazon interesa. Ovo je odgađanje odluke, što je tipično za sve Plenkovićeve odluke. Neprestano se nešto odgađa i to je stil koji ja ne preporučam i koji će u konačnici doći na naplatu.
Kako komentirate lokalne izbore, posebice u Zagrebu. Je li Drago Prgomet dobar kandidat HDZ-a?
To je vrlo čudna kandidatura, jer obično se kaže da Plenković ne kontrolira organizaciju HDZ-a i mislim da je to točna analiza situacije. Ako je to tako, onda bi on trebao istaknuti kandidata koji bi mu pomogao da stavi zagrebačku organizaciju stranke. Prgomet je strano tijelo unutar HDZ-a, ali u dogovoru s Plenkovićem. Dana mu je prednost nauštrb ljudi koji su imali više prava od njega. Mislim da Prgomet neće ugroziti Milana Bandića niti neke druge kandidate koji su na sceni, pa se mogu domišljati kakva je dugoročna logika ovog poteza. Ne mislim da snaži Plenkovića, jedino što radi jest da otvara mogućnost za druge kombinacije, možda i premosnice prema lijevoj opoziciji.
Vjerujete li da je to moguće?
Ja ne znam što je desni centar. Ukoliko je to ono što Plenković radi, to je po mnogočemu neodređeni prostor. Postoji čitav niz kuhara na našoj političkoj sceni, koji neprestano mijese jednu kašu koja ima zajednički naziv velike koalicije i mislim da potezi idu u tom pravcu. Budući da nemamo stvarnu opoziciju, ona će se stvoriti unutar samog HDZ-a.
Kad govorimo o opoziciji unutar HDZ-a, kako će ona dočekati potez imenovanja Prgometa za kandidata za gradonačelnika Zagreba?
Očito je to došlo kao hladan tuš, ali HDZ je stranka koja nije šampion u demokraciji i autokratske odluke se primaju ponizno i pokorno. Koliko se na tome može graditi, to će Plenković doznati u kratkom roku.
Vjerujete li da je moguća kandidatura Brune Esih i koliko to komplicira stanje u HDZ-u?
Ne vidim što bi trebalo vjerovati, to izgleda po svemu gotova stvar. Ona ima itekako dobre šanse da pokaže koliko je Plenković propustio tom kandidaturom. Ono što se govori protiv te kandidature, to smo vidjeli. Nemamo potrebe išta prognozirati, sami ćemo vidjeti kako će se razvijati situacija.
Mislite li da bi Zlatko Hasanbegović bio uspješniji kandidat u Zagrebu?
Ja u to uopće ne sumnjam, jer on im jasnu politiku, koja u ovom trenutku nema svog pravog doma. Nema ga u HDZ-u ni u drugim strankama, što možda nije tema za ove izbore. U Hrvatskoj je potrebna jedna nacionalna stranka koja se kao potreba nađe na sceni kad one stranke koje postoje nemaju više ulogu.
Kako komentirate Davora Bernardića na čelu SDP-a?
Ja imam stanovite simpatije za Davora Bernardića i znam da je njegova situacija nemoguća i da će on doživjeti mnoga razočaranja. On predstavlja jednu liniju u SDP-u, a bez raznih lijevih fraza, koje su mu ušle u sustav, ali mislim da on govori ono što treba čuti na ljevici i mislim da je dosta nacionalno određen, ali nije to ono što će ga posebno preporučiti vlastitoj stranci.
Kakva mu je budućnost, ako na lokalnim izborima ostvari poraz?
Teška. S druge strane, koja je alternativa? I o tome treba razmišljati. Ja ne vidim nikoga tko bi mogao zauzeti to mjesto, to ne znači da takva osoba ne postoji, ali takozvana nova lica koja se pojavljuju za mene nisu impresivna. Moguće da postoje ljudi koji će se pokazati na izborima, pa ćemo vidjeti kakva je njihova budućnost.
Kako vidite budućnost Mosta?
Ja nikad nisam bio pretjerano impresioniran Mostom, premda ima situacija u kojima oni pokazuju stanovite dobre impulse, ali ono što su dosad postigli nije bilo naročito pozitivno. Na njima je da definiraju što hoće i na njima je da definiraju što će učiniti.
Je li ovo početak kraja Milana Bandića u Zagrebu?
On je kao snijeg, svake godine očekujete da će pasti i svake godine padne, tako da je teško zamisliti Zagreb bez Milana Bandića. Ipak, ne zaboravljajući dobre i, ali i mnoge loše stvari koje je napravio, mislim da je vrijeme da se glavni lik na zagrebačkoj sceni promijeni. Ja mu u svakom slučaju želim svako dobro, jer je na neki način oblikovao situaciju u Zagrebu.
Tko bi ga mogao zamijeniti?
Budući da anketama ne vjerujem, najbolje da to ostavimo biračima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
