Gost Pressinga s Petrom Štefanićem bio je politolog Dejan Jović.

Prvi komentar na večerašnje prosvjede za obrazovnu reformu?

Meni je drago da je obrazovanje postalo tako važna tema. Jednim dijelom je to rezultat činjenice da osim bolonjske reforme niti jedna reforma školstva nije uspjela. I danas postoje snažni lobistički interesi koji ne žele promjene. Tako je bilo i u socijalističko doba. Jedina osoba koju se smjelo kritizirati bez posljedica je bio Stipe Šuvar. Svima je jasno da je za tu reformu, koja je uspjela samo dijelom,  bilo velike politčke podrške, ali je u javnosti doživjela velike otpore.

Što kažete, je li bolonjska reforma pravilno implemnetirana?

Nisam bio ovdje kad je unijeta u naš život. Ono što vidim je da je uvedena jer je to tako moralo biti zbog EU i da se radi sve da se proglasi neuspjehom. Da se vratimo na staro tradicionalno školstvo.

Kome odgovara da se ova reforma provede, a kome to najmanje odgovara?

Protivnicima slobode. Kao i bilo kakvo reformiranje. Onima koji su naučili na jedan autoritet. Kao profesor ili političar. Ako se usudiš napisati esej o onom što nastavnik ne kaže ili društvena dogma ne kaže, onda dolaziš u problem. Pretpostavlja se da nisi naučio. Ja mislim da je to centralno pitanje. Okovani smo pokušajima da se spriječi sloboda, da se nametne jedan mit i dogma, jedna interpretacija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je bit konzervativne ideje. Ne iznenenađuje me da se plagijatorstvo pojavljuje kao model. Proizlazi iz uvjerenja da je dobro ponavljati staro, a loše izazivati postojeće.

Je li ovo nasljeđe iz socijalizma ili je to nešto novo?

Imamo dva tipa konzervaticizma; jedan je onaj koji želi stare socijalističke modele. Istovremeno, imamo novi konzervativizam koji vidi rješenje u izlasku iz socijalizma, ali u povraku u prošlost. Mi smatramo da su rješenja za probleme u prošlosti.

Na koje Vi to nailazite navike na koje studenti razmišljaju?

Bio sam dugo u Velikoj Britaniji i kad sam se vratio ovdje sam iskopirao model na koji sam naučio tamo raditi. Model se zasniva na obrnutoj piramidi od onoga što su studenti naši naučili. Ja im ne postavljam pitanje da mi daju činjenice nego im stavim citat i onda ih pitam da obrazlože slažu li se ili ne. Pitaju me što je točan odgovor. Ne postoji točan odgovor, najmanje su dva. Nametanje jednog je negiranje slobode. Ja ne ocjenjujem što oni govore nego način na koji konstruiraju vlastiti argument. To je obrazovanje za slobodu.

Recite zašto mislite da Plenković inzistira na poziciji ministra Barišića?

Mislim da političari ne razmišljaju o svojim kolegama nego o svojoj pozicjii. Racionalno je s pozicije premijera da pokuša opravdati svoj izbor. Bio bi znak slabosti kada bi se dogodilo da mu netko drugi izgura ministra iz te Vlade. Premijer može izbaciti bilo koga, ali ne može si dozvoliti da mu netko drugi izgura nekoga iz Vlade.

Kakav je Vaš dojam oko parlamentarne većine. Hoće li se to skupiti ili ćemo na prijevremene izbore?

Premijer ne odlučuje tko će sjediti u parlamentu nego narod. A u RH imamo situaciju izrazite podijeljenosti koja je veća od 2013., tada dolazi odo polarizacije društva. Izgledamo kao dvogrba deva. Postoje lijeva i desna strana. Kad se Josipivoć pokušao približiti centru, pa je upao u rupu. Predsjednik Josipović je govorio o ustavnim promjenama, a Grabar Kitaorvić o zajedništvu. I sad morate biti premijer u takvoj situaciji. Dosta je teška njegova situacija. Izraz je stanja u hrvatskom društvu. Novi izbori neće ništa riješti, opet će se to ponoviti.

Što mislite je li moguća velika koalicija?

Ona bi mogla biti samo rezultat slabosti HDZ-a i SDP-a koje će tome pribjeći kao zadnju mogućnost. Mene iznenađuje politika stranaka koje ne žele ni s kim koalirati. To nije racionalnoo političko ponašanje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.